Narav sveobuhvatne i djelimične volje

Narav sveobuhvatne i djelimične volje

Pitanje: Šta je Irade-i kullije (Sveobuhvatna volja), a šta Irade-i džuz’ijje (Djelimična volja)?

Odgovor: Sveobuhvatna volja, prema mišljenju običnih ljudi, jeste volja Uzvišenog Allaha. Međutim, ovaj naziv nije postojao u vrijeme prve, druge i treće generacije muslimana. Oni Božiju volju nisu nazivali Sveobuhvatnom voljom, niti ljudsku volju djelimičnom voljom. Ali, po svemu sudeći, ovakav naziv nije suvišno iznijeti da bi obični ljudi bolje razumjeli dato pitanje, s tim što naše riječi ostaju podložne kritikovanju.

Ovakav naziv, uistinu, izvire iz jednoga prirodnog izraza i procjene ishoda zbivanja i događanja. Zbog toga se može uzeti kao uporišna tačka.

Nazivom Sveobuhvatna volja koji je dat Božijoj volji željelo se takvo značenje. Međutim, ona je sveukupna volja, svojstvena Uzvišenom Allahu. Dakle, Volja je naziv za volju Uzvišenoga. Kad hoće, On stvara šta hoće, bez obzira na volju nekoga drugog. Ovdje želimo skrenuti pažnju na nešto što smo ranije rekli, a to je da neki kažu: “Stvara šta hoće, a šta neće ne stvara”, a to je pogrešno opisivanje. Ispravno je: “Ono što Allah hoće to bude, a što neće to i ne bude”.

Moć je ta koja upravlja kosmosom. Kad je Uzvišeni stvarao kosmos, nikog nije pitao, niti je kao osnov uzimao ičiju volju. Uzvišeni Allah radi šta je Njemu volja (فَعَّالٌ لِّمَا يُرِيدُ) (El-Burūdž, 16), ali je čovjeku dao volju. Ta volja je sredstvo pomoću kojeg se čovjek uzdiže ili unižava. Pružanje te volje čovjeku povezano je s Allahovim imenima “Milostivi” i “Milosnik”. Dakle, to je pokazatelj Božije pažnje koja se ogleda u tim imenima. Inače, ako se na stvari gleda iz ugla značenja veličine i uzvišenosti (Gospodara), tad se vidi da je sav kosmos obuhvaćen Apsolutnom Moći. Naravno, “Onaj koji sve posjeduje, u Svome posjedovanju se ponaša kako hoće”. To pravilo se ogleda u svemu što se odvija vezano za sva stvorenja, osim za čovjeka kome je data izvjesna specifična volja. Kad god se ta njegova volja okrene dobru, Allah stvara dobro, a kad je čovjek okrene zlu, Uzvišeni Allah stvara zlo, ako On to hoće. U okrilje te vladavine, nas vodi prvenstveno pouzdanje u milostivost i milosnost Gospodara.

Dakle, kad poželimo dobro, mi smo uvjereni da ga Uzvišeni Allah zacijelo stvara. Međutim, sa Svojom blagošću i plemenitošću, Uzvišeni Allah neki put zlo ne stvara iako ga čovjek želi. Naprimjer, neko nastoji nekoga različitim sredstvima uvesti u zabludu i tome uporno teži. Ali, Uzvišeni Allah ne želi da on bude zaveden, da stvara zlo, zbog toga što zna da je u prošlosti činio dobro, ili će dobro činiti u budućnosti. Uzvišeni Allah to čini tako što stvori prepreku da čovjeka udalji od lošeg djela, tako što se prepreka nađe između njega i nedjela. To je jedno Božije davanje, a to je i Džennet, jer je i on, u neku ruku, povezan s tim kako čovjek koristi svoju volju. Allah šta želi stvara u ime dobra. Sve i da ne čini veliki grijeh, čovjeku je dovoljno i da izbjegava dobra djela, pa da mu bude uskraćeno očekivanje Allahove dobrote i Njegovog davanja.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.