Rekoše: “O, Musa, hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?” Reče on... (Al-A`raf, 115-116)

قَالُواْ يَا مُوسَى إِمَّا أَن تُلْقِيَ وَإِمَّا أَن نَّكُونَ نَحْنُ الْمُلْقِينَ. قَالَ أَلْقُوْاْ فَلَمَّا أَلْقَوْاْ سَحَرُواْ أَعْيُنَ النَّاسِ وَاسْتَرْهَبُوهُمْ وَجَاءوا بِسِحْرٍ عَظِيمٍ
Rekoše: “O, Musa, hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?” Reče on: “Bacite vi”. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše. (Al-A`raf, 115-116)

Vjerujemo da se ovdje mnoge pojedinosti kriju od pogleda, a prvenstveno to da je crna magija (sihr) bila veoma važna, da su se ljudi interesovali za nju. To se razumije iz okupljanja ljudi da bi vidjeli magijske igre na trgovima za vrijeme praznika. Musa, a.s., je tražio od vračeva da oni pokažu svoje vradžbine. Kad je Musa, a.s., poništio njihove vradžbine, ljudi su bili zapanjeni, prvenstveno vračevi (sihirbazi) koji su bili dobro ovladali svojom vještinom. Shvatili su da ono što je Musa, a.s., iznio − nije vradžbina. Uprkos strahu od faraona i njegovoga gnjeva, povjerovali su.

Brzo prihvatanje vjerovanja od strane vračeva, prije ostalih, bio je veliki događaj zbog toga što su drugi ljudi, koji su vjerovali vračevima, zauzeli mjesto u redovima iza njih. Povjerovali su u ono u šta su vračevi počeli vjerovati.

Dakle, tu je bila jedna skupina vračeva koji su svoj svijet uspostavili na laži i obmanjivanju ljudi. Postojalo je jedno opće individualno opredjeljenje koje je vračeve navodilo da to praktikuju, a tu su i široke populacije koje su stalno išle za njima. Stoga, čim su vračevi svoju užad i štapove pokazali kao zmije koje[1] kratko vrijeme gmižu, suh štap se odjednom pretvorio u zmiju koja guta sve vradžbine.

Što se tiče masa koje su s pažnjom i ushićenjem gledale šta se pred njima dešava, one su bile preneražene. Nije im preostalo ništa osim da pred zagovornicima neistine kažu: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova.” Nakon što su im se srca iznenada otvorila Svjetlu koje se ukazuje iza horizonata, sasvim jasno i bez oklijevanja su uzviknuli to veliko priznanje.

Kur’an ovaj prizor ponavlja na brojnim mjestima, na različite načine, u skladu s kontekstom. Tako pruža pouke iz područja onih poglavlja historije koja se ponavljaju. Iz izloženih pouka svako za sebe može uzimati onu koja odgovara njegovim sklonostima i širini vidika.

[1] Svejedno je da li je to bila imaginarna slika koja se ljudima pokazala kao rezultat opčinjenosti očiju, ili su vračevi nekakve futrole premazali nekom masom od koje se ljudima, s prelamanjem sunčevih zraka i djelovanjem toplote na njoj, činilo da se pokreću i gmižu. To i nije naročito važno.