“O, sinovi moji”, – reče onda... (Yusuf, 67)

وَقَالَ يَا بَنِيَّ لاَ تَدْخُلُواْ مِن بَابٍ وَاحِدٍ وَادْخُلُواْ مِنْ أَبْوَابٍ مُّتَفَرِّقَةٍ
“O, sinovi moji”, – reče onda – “ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije...!” (Yusuf, 67)

Ono što naumpada vezano za savjete koje je Jakub, a.s., upućivao svojim sinovima, može se svesti na ono što slijedi:

Neki komentatori tvrde da su Jakubovi, a.s., sinovi lijepo izgledali, imali razvijena tijela, skladne udove, divnu spoljašnost, privlačnost koja je plijenila poglede. Prilikom prve posjete su osvojili pažnju kralja i egipadskog naroda. Zato je njihovo drugo pojavljivanje moglo kod nekih prisutnih izazvati zavist.

Osim toga, posjete Egiptu koje su se ponavljale u kratkim vremenskim razmacima, te zasnivanje prisnih odnosa s Jusufom, a.s., moglo je imati utjecaja na ugled Jusufa, a.s., i njegov zvanični položaj. Bilo je moguće da krenu glasine kao, npr.: Zašto tako naročito lijepo postupa s njima? ili: Ovi su i ranije dolazili.

Moguće je da se dogodilo i to da se Jakub, a.s., plašio da ne postupe s drugim sinom isto kako su postupili s Jusufom, a.s., te je želio da se razdijele i nastave po dvojica, da u datoj prilici ne nastupaju zajedno.

Bilo je moguće i da su sinovi Israilovi, kad su ulazili u Egipat, njega željeli moralno preporoditi. Zato je bilo prihvatljivije pouzdati se u tajna načela ostvarenja tog sna i utopije, a da se ne grupišu i ne pojavljuju kao grupa, već da nastupaju kao pojedinci.

Naravno, ovo se sve može pretpostaviti nakon razmatranja pojedinosti vezanih za uzroke. To je bila jedna dužnost koja se morala pažljivo pripremiti.

Međutim, pripremanje i postavljanje strategije ne znači obavezno i otklanjanje teškoća i nevolja koje prate pripreme i strategiju. Zato je Jakub, a.s., u vezi s tim rekao da se on, iako je sve pripremio i sve predvidio, pouzdaje u Uzvišenog Allaha, uzročnika svega. Zato ga vidimo kako kaže: “O, sinovi moji”, ... “ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju (Yusuf, 67).

Mi, također, kažemo ono što je rekao Jakub, a.s.: Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri (Al-Mumtahina, 4-5).