Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta. (Ad-Duha, 4)

وَلَلْآخِرَةُ خَيْرٌ لَّكَ مِنَ الْأُولَى
Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta. (Ad-Duha, 4)

Ad-Duha je mekkanska sura, objavljena u vrijeme kad je Poslaniku, s.a.v.s., bilo najteže. Ebu Lehebova supruga, Ummu Džemil, došla je Poslaniku, s.a.v.s., tokom prekida Objave i rekla mu: “Koliko vidim, tvoj Gospodar te je napustio!” U takvoj atmosferi je objavljena sura Ad-Duha koja je Poslanika, s.a.v.s., obradovala i otklonila mu brige riječima: Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo (Ad-Duha).

Ako se ovaj ajet razmatra u svjetlu uvjeta kojima je Poslanik, s.a.v.s., bio okružen, shvatit će se njegova poruka da će prilike sutra biti bolje od današnjih, da će budućnost biti bolja od sadašnjosti. Historija je posvjedočila da je tako bilo. Poslanikova, s.a.v.s., zvijezda se svakodnevno uzdizala, a da’va se širila. Svaki dan je bio bolji od prethodnog, blistaviji i živopisniji.

Nakon tog dana, ajeti i sure su mu stalno donosili radosne vijesti. Naprimjer, ajet: Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili (Al-Inširah, 1) i ajeti: Tako Mi onih koji dahćući jure, pa varnice vrcaju (Al-`Adiyat, 1-2). Ovakve sure su bile veliki izvor nade za Poslanika, s.a.v.s. Kako i ne bi? Kad i danas čitamo suru Al-`Adiyat, pred očima nam se pojavljuje slika konja koji dahću i dižu prašinu, kojima iz potkovica sijevaju varnice – poput slike modernih tenkova i aviona – a muhammedanski duh se uzdiže pred pogledom.

U suri Ad-Duha u dodiru smo sa slikom ličnog nemira pojedinca, ali i sa slikom budućnosti, uspjeha i dolazeće duhovne pobjede na razini društva, a u ajetu se može vidjeti sjetna muzika. Dotle, u suri Al-`Adiyat, muzika sliči udaranju ratnih doboša. Glasovi i riječi su u Kur’anu birani prema njihovoj misaonoj i tematskoj sadržini, precizno toliko da zbunjuju i istraživače najupućenije u tom području.

Kao što stilski izraz sure Ad-Duha izlaže i psihološka obilježja, vezano uz saopćavanje radosne vijesti Poslaniku, s.a.v.s., može se vidjeti kako ona započinje zaklinjanjem jutrom, a zatim noći. Nekako se pri tome čini, kad se kaže: “Tako mi jutra” kao da sunce poodmaklog jutra čovjeku obasjava lice i oči, a on se predaje radosti i zadovoljstvu. Ako to osjetimo prilikom izgovaranja: “Tako mi jutra”, nakon što je proteklo 14 stoljeća, nakon tako dugoga druženja s Kur’anom časnim, treba zamisliti kakvim osjećanjima su one ispunile grudi Prvaka vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je prvi put učio ovaj ajet.

Sintagma “onaj svijet” (الآخرة) ovdje znači “sutra” u odnosu na “danas”, stanje koje će doći u odnosu na sadašnje stanje. Znači radostan nagovještaj obuhvatne milosti, prostrane dobrote, koji će se ukazati naspram sadašnje tjeskobe i tek djelimične dobrote. Ovaj ajet Poslaniku, s.a.v.s., napominje da će vjerovjesnički dani u Mekki, označeni tjeskobom, na neki način prestati, da će u Medini biti više širine, te da će se vidljive teškoće i nevolje preobraziti u blagodati. Tako će se ostvariti primanje radosne vijesti, najprije da je iznimno on jedini zajednički poslanik na razini prostora i vremena, zatim radosne vijesti za njegove prijatelje i sljedbenike, da pozivaju Allahu.

Naravno, radosna vijest Poslaniku, s.a.v.s., njegovim prijateljima i dobrim sljedbenicima da pozivaju, u riječima: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, radosna je vijest i zajednici da će prelaziti u bolje stanje, iz relativnog dobra u stvarno dobro, iz vjerovanja u djelovanje, iz djelovanja u dobročinstvo, iz tjeskobe u širinu. Najzad, radosna vijest da je stvarni budući svijet predstavljen konačnim Džennetom i viđenjem Uzvišenog Allaha, trebala bi biti vrjednija od svih drugih.

Bože, molimo Te da budeš nama zadovoljan nakon što nam presudiš. Najmilostiviji, molimo Te da nas proživiš nakon smrti da bismo uživali u viđenju Tvoga lica, da čeznemo za susretom s Tobom. Neka je salavat na našeg velikana Muhammeda i svu njegovu porodicu.