Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu... (Al-Baqara, 10)

فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ فَزَادَهُمُ اللّهُ مَرَضاً
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava. (Al-Baqara, 10)

U nekim tefsirima stoji da riječi a Allah njihovu bolest još povećava (فَزَادَهُمُ اللّهُ مَرَضاً) spadaju u pitanje nagrađivanja (جزاء) za vrstu učinjenog djela. Međutim, mi smatramo da bi bilo bolje poruku ajeta shvatiti ovako: Allah njihovu bolest još povećava zato što su se uprljali lošim postupanjem i griješenjem u sklopu namjere (نية). Kad god su imali zgodnu priliku, nastojali su ostvariti loše namjere, a što je više rastao broj uzroka, rastao je i broj posljedica. To je značilo njihov ulazak u začaran krug.

Dakle, oni ne samo da se ne mogu osloboditi loših namjera, već o tome apsolutno ne razmišljaju. Dalje, te namjere rađaju nove loše namjere, a djela koja niču na takvim namjerama proizvode druga loša djela. Ulaskom u začaran krug ostvaruje se propast licemjera. Prema tome, kad želimo tumačiti ajet a Allah njihovu bolest još povećava, trebamo na njegovo značenje gledati kao na prirodnu posljedicu ulaska u začarani krug.

Zdravlje tijela je osnova i baza, a bolest je smetnja. Tako je i dobra narav osnova, a bolest srca je iznimka. Zato, ko ne mari za zdravlje srca, njegovo njegovanje i ispunjavanje svih uvjeta štićenja, on taj Božanski dar ostavlja kao ukusan zalogaj virusima i mikrobima. Iako početak može biti nešto neznatno, prelazak s pogreške na pogrešku, s grijeha na grijeh, s prekršaja na prekršaj, na kraju dovodi do povećanja raspona, a time i do krupnih grešaka koje premašuju zamislivu granicu. Zapravo, to dovodi do velikoga grijeha, a to je pripisivanje Allahu druga (širk), od koga mnogi putevi vode u nevjerništvo (kufr).

Ako su iskrivljenost vjerovanja ili zapadanje u sumnje i nedoumice bolest licemjera, to istovremeno znači postojanje skrivene sklonosti nevjerovanju i ateizmu. Ako se ova bolest ne spriječi, ne potrgaju se karike koje od grijeha vode u nevjerovanje, onda grijesi, kad im se broj znatno poveća, vode u nevjerovanje. Kad bude okružen sumnjama i nedoumicama, čovjeku se često dogodi da mu one budu uzrok prekidanja niti koja ga povezuje s Bogom, pa mu se sumnja povećava i čini mu se da su i on i svi drugi ljudi jednako obuzeti sumnjom. Nastavlja sve više i više tumarati u labirintima sumnje. Nakon što ga obuzme i sumnja u nit koja ga povezuje s Allahom, on u sve počne sumnjati i sve cijeniti prema sebi. Zato živi zapadajući u sumnjičavost i snebivanje svojstveno ateizmu. Dok to u sebi proživljava, umišlja da su i drugi kao i on, bez vjerovanja, bez poniznosti, te se u njih ne može pouzdati i vjerovati im. Zapravo, on živi u nekakvom svijetu koji grade njegova bolesna mašta i uobrazilja. S njim se sve okončava tako što se zdrobi pod teretom bolešćina.