A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju... (Al-Anfal, 44)

وَإِذْ يُرِيكُمُوهُمْ إِذِ الْتَقَيْتُمْ فِي أَعْيُنِكُمْ قَلِيلاً وَيُقَلِّلُكُمْ فِي أَعْيُنِهِمْ لِيَقْضِيَ اللّهُ أَمْرًا كَانَ مَفْعُولاً
A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što je moralo da se dogodi. (Al-Anfal, 44)

To se dogodilo u Bici na Bedru. Muslimani koji su sudjelovali u Bici nisu do tog dana uistinu ni vidjeli kako izgleda jedna bitka. Ne smijemo zaboraviti ni to da oni, kad su izlazili iz Medine, nisu ni imali namjeru ratovati, već su željeli samo presresti karavanu. Zato se može pretpostaviti da bi se muslimani, da su vidjeli neprijatelja sa svom snagom i ukupnim brojem ljudstva, vjerovatno uplašili i pokolebali.

Međutim, kad je okršaj krenuo, a nije bilo mogućnosti uzmaka, Allah im je omogućio da vide stvarno stanje neprijatelja, kako bi se pouzdali u Allaha i priklonili se Njegovoj zaštiti. Da su muslimani i dalje gledali mali broj neprijatelja, potcijenili bi ga. Ne bi ga ozbiljno shvatili jer, u trenucima opuštenosti i olakšanja, čovjek, obično, zaboravi na Božiju zaštitu.

Ovdje je poželjno pozabaviti se još nečim. Meleci poslani u pomoć u Bici na Bedru nisu se borili kao i ljudi, jer su poslani da razbijaju duh morala u taboru neprijatelja a jačaju moral muslimana. Da su meleci praktično sudjelovali u okršaju, narušio bi se svijet razloga i uzroka. Nikome se ne bi ukazala mogućnost da zadobije rang junaka, popustila bi ozbiljnost, a ljudi bi se oslonili samo na Božiju zaštitu i pomoć. Međutim, Božija pomoć na ovom svijetu je kuća ispita i pojavljuje se pod pokrivačem i velom.

To što je Allah pružio utisak o manjem broju neprijatelja u očima muslimana prije početka okršaja, a ubrzo zatim pustio rasplamsavanje bilo je radi sprječavanja predomišljanja i zapadanja u beznađe, radi pojavljivanja moralne spremnosti u srcu i duši da se postane šehid. To je bila prva Božija zaštita, prva Božija milost. Privid o manjem broju muslimana u očima neprijatelja bio je posljednji udarac iz okvira Božije zaštite. Samo tako su Poslanikovi, s.a.v.s., saborci mogli postići Božije zadovoljstvo. Nakon svega, obje strane su vidjele stvarni broj pripadnika druge strane, ali Božije određenje je već bilo na djelu. Vjernici su se najednom, u jeku borbe, našli u središtu okršaja. Međutim, uz Allahovu zaštitu i Njegovu podršku, imali su dobru taktiku i primjenjivali je sve do konačne pobjede.

Uskraćeni za pomoć i podršku, mnogobošci nisu ni mogli pobijediti. Okusivši poraz, potučeni su se okrenuli na petama i otišli poraženi.