Zato poučavaj – pouka će već od koristi biti. (Al-A`la, 9)

فَذَكِّرْ إِن نَّفَعَتِ الذِّكْرَى
Zato poučavaj – pouka će već od koristi biti. (Al-A`la, 9)

Ko pred sobom nema u vidu povod objavljivanja ovog ajeta, mogao bi ga razumjeti na pogrešan način i reći: Moji savjeti ne koriste i ne donose nikakvo dobro, ili: Već sam ih pedeset puta poučavao, a pouka ništa ne koristi, ili: Ovi nisu podobni za vjerovanje, itd. Tako uloga da’ve i dostavljanja (تبليغ) bude pogođena slabošću.

Međutim, činjenica na koju ukazuje ovaj ajet nešto je sasvim drugo. Od navedenog smisla se razlikuje po tome što časni ajet poučava one koji pozivaju (أصحاب الدعوة) ulozi da’ve i dostavljenja. Riječi ajeta: Zato poučavaj – pouka će već od koristi biti preporučuju oslovljenima i kažu im da će pouka od koristi biti i da poučavaju. Treba znati da je Poslanik, s.a.v.s., bez obzira na ajet: Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao – oni neće vjerovati (Al-Baqara, 6) ustrajavao u poučavanju i pozivanju okrutnih Kurejšija kakvi su bili Abu Džehel, Utba, Šejba i dr. Samo Uzvišeni Allah zna koliko puta im je išao, opominjao ih i pozivao. Kad bi mu Allah ponovo dao priliku i otvoren prostor, ne bi odustao od želje da ih opominje i poziva.

Naravno, osnov dužnosti da’ve i dostavljanja jeste izvršavanje Allahove zapovijesti da se stalno dostavlja i u njemu ustrajava. Ako bismo u obzir uzeli pozitivan ili negativan odgovor ljudi, to bi odvelo u nešto suprotno, nešto što isključuje naše ciljeve. Zanimljivo je šta u vezi s tim kaže Uzvišeni Allah: O, Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu (Al-Ma’ida, 67).

Pored podsjećanja koje Uzvišeni Allah upućuje Svome Poslaniku, u ovom ajetu je i blaga opomena koja mu se upućuje, kao da mu se kaže: Ti se ni pod kakvom pretpostavkom ne možeš osloboditi svoje odgovornosti i zadaće u dostavljanju. To ne može pristati uz tvoju narav, jer je tebi urođeno da vršiš dostavljanje, ali te, svakako, treba podsjećati. Ti se odlikuješ istinskim vrlinama, uzvišenim osobinama i svjetlosnom naravi, koje streme bezgraničnosti i beskonačnosti. Zato je osjećanje odgovornosti za ogromnu zadaću koja je stavljena na tvoja pleća, srazmjerna toj uzvišenoj urođenoj naravi.

Prema činjenici koju razotkriva ajet: Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći (Al-Qasas, 56) znamo da je zadaća Poslanika, s.a.v.s., ujedno, zadaća i svakoga od nas, pojedinačno, a to je dostavljanje, i samo dostavljanje.

Postoji i druga strana riječi ajeta: pouka će već od koristi biti, a to je smisao da nekima upućivanja i savjeti neće koristiti. Zato je bilo neophodno već na početku znati tu činjenicu, da neko ne bi zapao u beznađe i skepsu te da se mi ne bismo upletali u nešto što je izvan domašaja naše dužnosti i zadaće. Jer, prema ajetu: Dozvat će se onaj koji se Allaha boji (Al-A`la, 10), oni kojima će poučavanje i dostavljanje koristiti, mogu biti oni koji se Allaha boje.

Budući da je Poslanik, s.a.v.s., bio bezuvjetno i bezgranično obavezan poučavanjem i dostavljanjem, ajet: Zato poučavaj – pouka će već od koristi biti nema u vidu ograničavanje, već naglašavanje ove zadaće i obavezanosti. Te dalekosežne i snažne riječi, koje ga prodahnjuju, trebale bi biti korisne, makar potencijalno, odnosno kao pretpostavka za budućnost. Što se tiče činjenice koliko ih slušalac posluša ili ne posluša, to je drugo pitanje. Kako god bilo, pozivajući se na ovaj ajet, može se preporučiti: Savjetuj, jer od savjeta mora biti neke koristi!

Bože, učini da budemo Tvoji odani i iskreni robovi. Neka je salavat i selam na Prvaka iskrenih.