Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima... (An-Nisa’, 114)

لاَ خَيْرَ فِي كَثِيرٍ مِّن نَّجْوَاهُمْ إِلاَّ مَنْ أَمَرَ بِصَدَقَةٍ أَوْ مَعْرُوفٍ أَوْ إِصْلاَحٍ بَيْنَ النَّاسِ وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ ابْتَغَاء مَرْضَاتِ اللّهِ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا
Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada i uvest ćemo vas u divno mjesto. (An-Nisa’, 114)

U ovom časnom ajetu ima znatan broj ukazivanja na služenje vjeri u sadašnjem vremenu. U vremenima kao što je ovo u kome živimo, u vremenima naše novije historije, kad je pozivanje u islam i dostavljanje njegovog ljekovitog poslanja čovječanstvu teško usljed nekih nepovoljnih okolnosti, pozivanje i dostavljanje vrši se potajno i šapatom, odnosno po principu “biti ljubazan” (فليتلطف). Gornji časni ajet ističe da onome ko se toga poduhvati slijedi velika nagrada.

Kao što se jasno vidi, Uzvišeni Allah nagradu postavlja u jednom apsolutnom obliku, bez ograničavanja, kako bi pobudio naše želje i htijenja, te time nagradu povećao, onako kako stoji u kudsi − hadisu koji se tiče posta: “Post Meni pripada; nagradu za njega Ja dajem.”

Loše pobude, ružne navike, iskrivljene crne misli, vješto satkane spletke protiv vjernika te zavjere i podvale sklopljene protiv njih gnusne su pojave koje se rađaju iz zla. Iz njih se ne naslućuje ni trunka dobra, čak ni onima koji stoje iza takvih zala, jer ona ni njima ništa ne koriste. Što se tiče dobrih želja i iskrenih namjera, kao što je naređivanje davanja sadake, širenje dobra, ljepote i dobrih djela, posredovanje u mirenju ljudi, te razne druge plemenite pobude, njihovi akteri takvim postupcima zadobivaju naklonost i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, pogotovo u ovako nepodobnim i neprirodnim uvjetima, koji tajnost nameću u činjenju dobrih djela. On će to naknaditi velikom nagradom, najprije zbog samog djela, a potom i posebno s obzirom na nepogodne uvjete.

Naravno, mogle bi se osnivati razne građanske organizacije čiji cilj bi bio zadobivanje Božijeg zadovoljstva zbog ispunjenja ovih pretpostavki, pod uvjetom da postoji konsultativno vijeće (شورى) u tim organizacijama, jer svako pitanje ima svoje važne kolektivne dimenzije. U slučaju takvih pitanja koja se tiču društvenih zakona i prava društva mudro bi bilo prihvatati prosudbe konsultativnog vijeća, kakvo nam je savjetovao i Poslanik, s.a.v.s., u vezi s brojnim pitanjima i situacijama.

U protivnom, vjernici moraju biti oprezni da se njihovim ciljevima ne pridruže sašaptavanja s glasinama “o ovome ili onome”, ili da osnivaju tajna društva, ili da ih od sebe odstrane bez osnivanja društava.