Današnji zaljubljenici u Boga
Sublimne ideale, visoko postavljene ciljeve, utjecajne i univerzalne projekte mogu realizirati samo oni koji se vinu visoko, koji ostanu stabilni, koji čvrsto idu svojim putevima, koji prezentiraju jasno gledište i koji su motivirani nebeskim ekstazama. Ono što nama danas treba – to nisu obični ljudi, nego ljudi koji su predani Božanskoj stvarnosti i koji se svojim mišljenjem penju visoko, ljudi koji u praksu provode ideale koji ih vode, prije svega, u vlastitom narodu, a onda u cijelom čovječanstvu, da bi prosvijetlili ljude i pomogli im da se vrate Bogu. Drugim riječima, nama trebaju ašici, zaljubljenici u Boga, posvećene duše, ljudi koji promišljaju ono što se mora promišljati, koji znaju ono što treba biti spoznato, koji bez oklijevanja prakticiraju ono što znaju i koji lutaju poput Israfila, koji samo čeka da puhne u svoj Rog, da bi pripremio umrle duše za Dan proživljenja, i koji donose nadu svakome. To su ljudi čija srca kucaju iskrenošću, čija srca inspirativno govore kada se izražavaju, kada pišu poeziju ako su pjesnici, ili kada skladaju fantastičnu muziku ako su zaljubljenici u nju.
Kada ovi heroji stupe na scenu, oni idu na put po čitavom svijetu, s duhom posvećenim hidžri (iseljenju), oni šapuću jezikom svojih srca onima kojima dođu u posjetu, oni promoviraju ljubav u svakoj sredini; oni ulijevaju ljubav u duše onih koje susretnu, a u svoja prsa postavljaju prijestolja ljubavi. Preko ovih ljudi duše koje su žedne ljubavi i prijateljstva ožive i njima ove oživljene duše posude uho. Oni koji učine hidžru s ovom vrstom osjećanja i oni koji ih dočekaju daleko su od svake svojevoljnosti, jer oni su iskreni. Ne postoji neki zakukuljeni interes između onih koji govore i onih koji slušaju, između onih koji izlažu suštinu i smisao prirode i onih koji to prate, između onih koji daju i onih koji primaju podršku, između onih koji donose zdjelu života i onih koji se bude u stvarnosti. Nema druge misli i druge brige osim Božijeg zadovoljstva. Ovi produbljeni i iskreni odnosi isijavaju iz univerzalnih humanih vrijednosti, te iz zajedničkog respekta koji imaju prema tim vrijednostima.
Danas po čitavom svijetu cvjetaju ruže koje su poprimile boju njihovih prosvijetljenih lica i shvatanja njihova duha, društvena geografija je izvezena njihovim mišlju i kao da čitavo čovječanstvo pjevuši njihove vječne melodije. Kada se sagledaju njihovi izvori, ova čista osjećanja i misli izgledaju kao kapljice. Pa i pored toga, za one koji imaju moć opažanja, duboki smisao koji oni nose je poput beskrajnog okeana opjenjenog nadahnućem.
Postavivši preda se ovaj zadatak, ova konjica svjetlosti, koja dolazi da prosvijetli samo svoje sredine u jednom prolaznome momentu, sada se takmiči na isti način kao što nas kišni oblaci oblijevaju srećom, radošću, ljubavlju i nadom – da ova sasušena srca, koja žude za tolerancijom i ljubavlju, pretvore u bašče Dženneta. Može se reći da je Zemlja, s jednog na drugi kraj, otežala sjemenjem koje su oni posijali i da ona nestrpljivo čeka svoj blagoslovljeni porod. Na isti način se sva ljudska bića vesele vidjet znakove ovog blagoslovljenog događaja. Iako glasovi i melodije mogu varirati, ono što se duboko osjeća u srcima je uvijek isto. Sabahski vjetrovi nose glas s rijeke života za Ejjuba / Joba i pronose ibrahimovski /abrahamski miomiris Jusufove / Josipove košulje do Jakuba / Jakova.
Na ovo se može gledati kao na naš konačni pokušaj, kao naše napredovanje ka našoj istinskoj poziciji, ali i kao alternativna poruka oživljavanja upućena ljudskom rodu, jer narodi koje su iscrpile mnoge krize očekuju ovaj povjetarac nade. Kako su sretni blagoslovljeni začetnici ovog procesa, ali i – kako su sretni oni čije grudi primaju ovaj povjetarac!
Mi iskreno vjerujemo da će boja i dizajn svijeta biti izmijenjeni i da će se čovječanstvo odmoriti i osvježiti ovim herojima koji su posvećeni cilju da podignu monumente humanih vrijednosti. U budućem svijetu ljudska misao će vjerovatno pojačati svoje svjetlo ovim ljudima; humani ciljevi će biti dosegnuti i mnogi ideali ostvareni zahvaljujući njima. Ovi ideali će biti takvog opsega da će oni nadići naše najveće utopijske snove. Zaista, sve će se ovo jednoga dana desiti; doći će vrijeme kada će se oni praznih srca i sumornih sudbina pokajati u plaču i tražiti oprost od ovih prosvijetljenih duša, ali bit će suviše kasno za njih da kompenziraju propuštene prilike. Kada bi oni zlih, grubih osjećanja i neuljuđenih duša bili samo malo zahvalniji i ponosniji prije nego što dođe taj dan – dan kada će oni beznadežno osjećati žal – onda oni ne bi zatamnjivali svoju budućnost.
Istrajnost da se prosvijetli svaki dio svijeta ovom predanošću, koja je nalik na onu koju su ispoljavali Poslanikovi ashabi (drugovi) – neka su mir i blagoslovi s njim – ne obazirući se na sebe i svoje želje i djelujući da bi živjeli za druge bez ikakvog samohvalisanja – zapravo, uvijek djelujući ponizno – ovi legendarni heroji i danas ispoljavaju, i pored mnogih negativnih faktora, velikodušnost koja je rijetka u povijesti! Oni dolaze služiti čovječanstvu; oni šapuću ono što je nataloženo u dnu njihovih srca; oni stvaraju Džennet na Zemlji sadeći novo mlado drveće gdje god stignu; oni se izražavaju tako što druge pozivaju vječnosti – uvijek vjerni, pouzdani, odlučni, puni nade za budućnost. Staza kojom oni idu izgleda opasna, ali oni su svjesni toga. Oni uvijek uzimaju u obzir da je to težak put, riskantan put, put na kojem ima neprolaznih mostova i blokiranih staza. Oni uvijek očekuju napade mržnje i neprijateljstva, ali oni imaju nepokolebljivo vjerovanje u put kojim idu. Oni su uvijek svjesni mogućnosti da mogu naići na prepreke koje ranije nisu opažali. Zbog toga, oni smatraju da su ove teškoće nešto što se prirodno javlja na Božanskoj stazi, tako da oni drže svoj tempo i nikada ne gube entuzijazam. Uprkos ovim teškoćama, oni su stalno u mislima s Bogom, oni kod Njega traže utočište, i to u najčvršćoj tvrđavi vjerovanja, nastojeći shvatiti svoje doba i događaje s kojima žive hode ka vidicima Božijeg rizaluka (zadovoljstva), znajući da je njihov uspjeh u Njegovim rukama.
Zbog toga je velika šteta svakome ko ne odgovori ovim istinoljubivim ljudima koji žive s mirom u srcu i s razumom koji je predan vrijednostima u koje oni vjeruju. Niko ih ne može spriječiti da djeluju u skladu s Božijom voljom, niti u njihovom nastojanju da svoja osjećanja prema svome Stvoritelju usade u čovječanstvo. S ovim duhom odgovornosti i dužnosti, oni uspijevaju stajati kao planine koje izazivaju bure i oluje, boreći se s njima i otkrivajući tajnu rasta voća u svim sezonama, rasta ruža i njihovih pjesama.
A što se tiče njihovog odnosa prema poslu, oni su uvijek tačni kao švicarski sahat, uvijek primjeri obnavljanja, svježine i pravednosti.
Nikada im ne nedostaje sklada u ponašanju, niti gorčine u njihovom izrazu. Njihova srca se čiste i čista su poput anđeoskih, njihovi jezici su istinoljubivi tumači njihovog dubokog duševnog života. U tom smislu, njihovi stavovi i djela su uvijek predmet zavidnosti, njihovo izražavanje vas uzbuđuje. Ono o čemu oni neprestano razmišljaju u svojoj duši jeste Bog; u njihovim riječima je jasno izražena duboka ljubav prema Bogu, ljubav postojanja i tolerancije, privrženost, brižnost i opraštanje. Njihov jedinstveni cilj je Božije zadovoljstvo. Njihova neutoljiva strast je istraživanje i tumačenje univerzuma i fenomena na ispravan način. Zbiljska nijansa njihove prirode je ljubav i prinošenje svoga srca ljudima.
Onoga časa kada oni predstavljaju svoj stav prema Bogu s najdubljim respektom, oni se tope i u stanju su ući u najtvrđa srca i najgrublje prirode magičnim ključem ljubavi; tamo oni pokušavaju da žive i da ožive darove svoga Uzvišenog Stvoritelja. Oni vole i oni su voljeni; s vjerovjesničkom ambicijom, oni poput planina stoje naspram najnemilosrdnijih napada. Kada se okrenu naokolo, oni gledaju božanskim očima. Niti mogu propasti u žestokim olujama, niti ih mogu uzdrmati najteži zemljotresi. Oni nose svoje srce do valova i pljuskova kada dođu; oni su uvijek velikodušno na raspolaganju.
Ovi heroji su svjesni šta je neophodno da se preduzima u ovom ogromnom zadatku stjecanja Božijeg rizaluka, i oni su spremni da na svojim plećima ponesu taj zadatak, bez obzira na okolnosti. A što se tiče njihovih ličnosti, oni su precizni i odgovorni, skromni kao svijeće, isplanirani da gore i drugima svijetle, uvijek motivirani i spremni da se takmiče s evlijama, iako se čini da ne posjeduju takmičarski duh. Čak kada se čini da su mirni, oni su uvijek živahni, odlučni i grozničavi u svojim unutarnjim aktivnostima. Ponekad, poput mora, zalijevaju svoju neposrednu okolinu svojim valovima ili rashlađuju udaljena mjesta oblacima nastalim usljed njihovog isparavanja. Bilo blizu ili daleko, oni svugdje priskrbljuju eliksir života ili lutaju tražeći troma tijela koja godinama pate, da bi ih oživjeli. Oni neumorno pričaju priče iz svojih srca drugima, držeći se daleko od trača ili rasprava koje bi mogle donijeti mržnju u društvu.
Pošto uvijek sanjaju o tome kako biti od koristi drugim ljudima, oni iskreno, u dubini svoje duše, osjećaju muku i očaj drugih; oni izražavaju svoju dobrodošlicu svakome ko im dođe, saslušaju njegov problem i tuguju s njim; oni traže ljude pogođene tugom i žure da s ljudima s kojima dijele istu težnju olakšaju bol drugima. S vremena na vrijeme, oni se hrabro sučeljavaju s teškoćama i sade ruže s odlučnošću, čak i usred trnja. Oni stalno pjevaju o ružama.
Ponekad, pod utjecajem velikog bola i žalosti, ovi ljudi promijene boju krvi, poput ruže koja oplakuje sjeme koje je tek bačeno u tlo. A ponekad dođu blizu ozlojeđenosti, kada se njihove melodije pretvore u jadikovanje. Uprkos svemu, oni svoje ruke drže nad srcima i jecaju: “Sve je u Božijim rukama.” Oni idu ka svome cilju smijući se i od mjesta koja često posjećuju prave zelene bašče. Ljudi kojima pružaju ruke, koje oni oživljavaju, osjećaju se kao da su se napili eliksira života. Njihova ruke koje pomažu su svjetle, poput bijele ruke Musaove. Njihova težnja poništava sve čini mađioničara i čini da se ljudi odriču svih faraonskih misli.
Oni imaju takvo nadahnuće i bogatstvo naspram kojeg je Karunovo bogatstvo beznačajno. Oni mogu sačuvati cijeli svijet ovim bogatstvom i učiniti ga bogatim ako oni to žele. Terezije sadake – a to je njihov život – uvijek su nagnute na velikodušnu stranu, toliko da razbjesne šejtana.
Oni dobro znaju u što će uložiti svoj život, pa zbog toga oni, koliko god mogu, prolazne stvari mijenjaju za one vječne. Oni nikada ne rasipaju svoje vrijeme, niti prihvataju da čine išta mimo dobra za druge. Njihovi moralni napori su uzvišeni, njihova snaga volje je jaka, njihova odlučnost konstantna. Vjerovanje i dobročinstvo su važna disciplina njihovih srca i ponašanja. Oni se ne boje nikog osim Boga i uvijek su uspravni. Oni stoje uspravno, a hode ponizno prema svome cilju: da prosvijetle cijeli svijet. Oni svoje posvećene misli izdišu kao vjetar, ponekad sijući sjeme oko sebe, a drugi put ih puste kao kišu da daje život površini zemlje. Niko ih ne može osujetiti u njihovim poslovima, nikakva ih kriza ne može uzdrmati. Oni često obnavljaju svoje zakletve i šire blagodati koje im je Bog dodijelio na jačanju svojih monumentalnih duša. Gdje god se nađu vjera, pobožnost i Božiji rizaluk, oni gledaju da tu ostanu; oni trče da bi ispunili Njegove zapovijesti. Oni podnose tako velike bolove da bi uspjeli u ovozemaljskim poslovima da ljudi koji ih vide pomisle da su ovo ljudi koji nemaju svijesti o ahiretu, ali kada osjete njihovu ljubav, oni pomisle da su oni postigli najvišu deredžu.
Oni se gnušaju besposlenosti i uzaludnog rasipanja svojih života. Oni su uvijek aktivni u popravljanju vjerskog života; oni uvijek nešto sastavljaju ako su obrazovani, ili daju pero u ruke onima koji su pismeni; oni uvijek teže da nastave doprinositi u karavanu hizmeta (služenja drugima). Oni vole znanje, respektuju mudre i učevne, od osjećajnih ljudi prave svoje prijatelje, i u svakom razgovoru spominju Onoga kojeg vole.
Čak i kada ne bi bilo ljudi na Zemlji, čak i kada bi svi vidici bili zamračeni prašinom, čak i kada bi ulice bile u pošasti potpune izopačenosti, čak i kada bi trnja bilo više nego ruža, čak i kada bi avenije bile napunjene svrakama i kada bi njihovo cijukanje preplavilo pjesme slavuja, čak i kada bi ose letjele oko mednih činija, čak i kada bi ulicama hodale zvijeri iz džungle, čak i kada ne bi ostalo nimalo respekta prema znanju, čak i kada bi znanje bilo povučeno iz svakoga kutka, čak i kada bi ljudski rod postao žrtva nevjernosti, čak i kada bi prijateljstvo bilo zaboravljeno pa prijatelji postali neprijatelji, oni bi i dalje ostali uspravni i nepoljuljani i govorili bi: “Ja stojim čak i kada su svi propali! Sve se može pretvoriti u pustinju, ali dok u mojim očima ima suza da ih natapam, to nije problem. Bog mi je dao dvije noge da hodam i dvije ruke da radim. Moje vjerovanje je moj kapital, a moje srce je moja teritorija. Mene čekaju prilike da popravim svijet! S ovim prilikama, ja ovaj svijet mogu pretvoriti u raj, uz Božiju pomoć. Zašto da se brinem za budućnost kada je zemlja tako plodna? Pa zar Bog nije obećao da će od jednog načiniti hiljadu na drugom svijetu?” Oni tako idu naprijed, i pored toga što su mostovi porušeni i putevi blokirani. Poput rijeke, oni svemu donose život; oni gase vatru koja je u svakome i svugdje. Ili su poput vatre; čak iako sagorijevaju kao vatra, oni time ljude štite od hladnoće. Oni se tope poput svijeća i time priskrbljuju svjetlo hiljadama očiju. Put kojim oni idu je zajednička staza evlija i nema svjedoka koji bi rekao da su putnici s ovoga puta skrenuli i da nisu došli do svoga odredišta.
Oni su neprestano vjerni i puni entuzijazma, oni velikodušno troše sve što imaju u ime Boga. Oni troše svoje živote na sohbetima davanja, nadajući se da će ono što su dali na ovom svijetu biti višestruko nagrađeno na onom svijetu. U njihovim očima ne postoji deredža viša od one na kojoj se štiti vjera i na kojoj se vjera predstavlja po čitavom svijetu. Oni ovaj cilj uzimaju kao raison d'etre i žive u skladu s njim. Svi su oni svjesni ovog promišljanja: oni nastupaju zajedno radi planiranja i oni produbljuju svoje zajedništvo povezujući ga s Bogom. Stanovnici najviših nebeskih katova aplaudiraju im i olakšavaju im njihovo putovanje na Pravom putu, potvrđujući time njihovo posvećeno pozvanje.
Oni nikada ne misle na vlastiti komfor i uvijek su u mislima s Bogom. Oni podržavaju “vrlinu”, promoviraju humane vrijednosti, otvaraju svoja srca svakome, isto kao što su to činili vjerovjesnici, i oni žive za druge. Za njihovu velikodušnost Bog će ih počastiti iznenađujućim privilegijama na Dan kada nam naše noge i ruke neće od koristi biti; On će im darivati perje s anđeoskih krila i nagraditi ih susretom s Njegovim svetim prisustvom. Bog ih uvrštava u one koji su blagoslovljeni, ophodi se s njima kao sa Svojim posebnim musafirima i sve ove nimete kruniše Svojim rizalukom.
- Napravljeno na .