Kakva je razlika između izgovaranja riječi “Allah” i “Bog”?

Naši preci, prije nego što su postali muslimani, vjerovali su u stvaralačko Biće. Možda su po svojim nahođenjima imali i svoja različita božanstva. Ali, oni su na svome dijalektu, kada bi izgovarali “Tengri”, mislili na Božansko Biće. Ova riječ se kasnije promijenila i uzela profinjeni oblik “Tanrı”, ali, u osnovi, ona znači ono čemu se neko klanja, poput arapske riječi “Ilâh”, poput riječi “Dijo” u francuskome jeziku ili “Hoda” u perzijskome jeziku. Ali, ona nikako ne može upotpuniti lično ime Uzvišenoga Gospodara, Allaha, dž.š., koje u sebi sadrži sva Njegova lijepa imena. Kada se kaže “Allah”, na pamet pada Najveličanstvenije i Najuzvišenije Biće koje se manifestuje u cijeloj vasioni sa Svojim imenima. To znači da je On Apsolutni koji se obožava, Apsolutni Stvoritelj, Apsolutni Cilj, Apsolutni Opskrbitelj, Apsolutni Izumitelj, Apsolutna Ljepota itd... Pod riječju “Allah”, koja u sebi sadrži Njegova lijepa imena, podrazumijeva se ovako veliko značenje i, s tim u vezi, to je Allahovo, dž.š., posebno i lično ime. Kada se kaže “Allah”, shvata se da je riječ o Apsolutno Jedinom koji se obožava i podsjeća da je Njegovo postojanje neophodno. Ali, kada se kaže “bog”, Grcima pada na pamet Zevs; Egipćani se sjete bika Apisa, a Indijci njihovih krava... Znači, naspram riječi “bog”, kojom se podrazumijevaju lokalna ili opća božanstva, stoji riječ “Allah”, koja je Uzvišena Riječ i koja podrazumijeva samo Vlasnika lijepih imena i Onoga čije je postojanje neophodno. Zbog toga, onaj koji umjesto riječi “Allah” želi upotrijebiti riječ “Bog”, ne može objasniti ono što želi i − pogriješit će. Riječ “Bog” se može koristiti umjesto riječi “Hoda”, “Dijo” i “God”, ali ne može umjesto riječi “Allah”. Allah je lično ime Uzvišenoga Gospodara! Zbog toga i izgovaramo “Lâ ilâhe illallah” (Nema drugog boga osim Allaha), ali ne i “Lâ Allâhe illallah” (Nema drugog Allaha osim Allaha). Prije svega, ovom rečenicom se negiraju sva božanstva i sve u vezi sa njima, a zatim se potvrđuje samo postojanje Apsolutnog koji se treba obožavati, pa se zato kaže da samo Allah postoji.

Pisac Mevluda, Sulejman Čelebi, ove riječi je na lijep način odvojio izgovarajući “Jedan je Allah, izvan Njega nema drugog boga” (Birdir Allah O’ndan artık tanrı yok) i na taj način odredio i rasporedio ove dvije riječi na njihovo mjesto.

Na osnovu svega ovoga, kada neki čovjek izgovori riječ “Bog”, ne treba odmah reagirati, već treba pogledati njegovu namjeru. Ako je koristi u značenju riječi “Allah”, onda ga treba lijepo i blago opomenuti, a on nikako ne treba da se naljuti, pogotovo ne u današnje vrijeme!