Mudrost

Postoji Božiji blijesak koji osvjetljava put pred razumom i otvara mu nove vidike. Pod svjetlom ovog blijeska moguće je prijeći put od godine za vrijeme od jednog sahata... Ovaj blijesak je misao.

* * *

Zadaća misli jeste traganje za ispravnim. Njezini sastavni dijelovi izražavaju Božije darove, a u njezinoj laboratoriji mijenja se nivo ispravnosti za mnoštvo onoga što se smatra ispravnim. U ovome se skriva suština misli.

Misao znači razmišljanje. Ona ne znači vjerovati bez provjeravanja i ispitivanja u sve ono što nam naumpadne ili tragati za nedostacima i greškama drugih i provođenje života u njihovom kritiziranju, nego je ona blagoslovljeni napor da bi se stiglo do realnosti budući da crpi svoju snagu i moć iz logike, mudrosti i Božijeg nadahnuća.

* * *

Misao je po jednom od svojih značenja suptilnost i brilijantnost uma. Odsutnost misli ne znači odsustvo pameti. Dok razum sve prihvata i procjenjuje pod dnevnim svjetlom, misao više voli percipirati stvari u tami. Dakako, misao i duh su aktivniji u tami.

* * *

Mudrost ili islamska filozofija je rasla i razvijala se u ovakvoj intelektualnoj klimi. Na svakome mjestu ili prostoru na kojem je vladala ispravna misao javila se relevantna mudrost, a obmanjujuća filozofija se javila na onim prostorima na kojima su dominirale manjkave i devijantne misli.

* * *

Ako filozofiju nazovemo mudrošću (hikmom) i zažmirimo nad svim njezinim manjkavostima i negativnostima, onda i filozofa (što u osnovi znači zaljubljenik u mudrost) možemo nazvati mudracem!

* * *

Među najvažnijim izvorima svjetlosti, koja izbavlja ljudsku misao iz pomućenosti, a srce iz divljaštva, čisti ljudsku dušu i daje ljudskoj savjesti baklju koja će joj osvjetljavati put i pomoći da upozna tajnu postojanja, jeste mudrost ili islamska filozofija.

* * *

Znanosti se kreću u krugu razuma, mudrost kruži prostorom duha, dok se apstrakcije rađaju i razvijaju u prostoru duhovnosti koji prevazilazi krug razuma i duha.

* * *

Cilj mudrosti jeste osvjetljavanje puteva koji vode Allahu, dž.š., i duhu. Ovo osvjetljavanje nekada polazi od traga prema onome što trag ostavlja, a nekada obratno.

Onaj koji nosi baklju mudrosti u svojoj ruci može, shodno ispravnosti namjere i snazi pogleda, dovesti čovjeka do Dobra i Apsolutne Ljepote na oba puta.

* * *

Nije učenjak (alim) onaj koji samo zna, nego onaj koji znanjem osjeti svoju duhovnu snagu. Mudrac (hakim) u odnosu na učenjaka je poput ovog posljednjeg u odnosu na neznalicu (džahila).

* * *

Ponekad učenjak gleda na ljepotu koja se oko njega nalazi, ali ne osjeća odjek te ljepote u svome srcu, štaviše, nekada je smatra ružnom. Mudrac, budući da on u svemu gleda iza zastora, prati sve aktivnosti i intelektualne djelatnosti duhom ibadeta.

* * *

Nije uvjet da sve ono što nam nije drago bude ružno ili zlo. Djeca ne vole čitati, razmišljati, ubode igala i gorčinu lijekova, a vole igrati se vatrom i zmijama... Moguće je posmatrati razum znanja i razum mudrosti u okviru istih kriterija.

* * *

Kod nas novi filozofi imaju najmanje veze s filozofijom. Sve što je većina njih uradila jeste nekolicina manjkavih prijevoda. Kamo sreće da su bar ovi prijevodi valjani i kvalitetni..., ali - daleko su oni od toga.

* * *

Nemoguće je potvrditi istinitost mudrosti posredstvom razuma, nego svjedočenjem i ocjenom duha... Dakako, samo mudrost može razumjeti mudrost! Razum joj može biti samo neprijatelj ili neiskren prijatelj!

* * *

Ponekad se razum ne oduševljava mudrošću zato što nije u stanju spoznati je. To je zato što su pitanja mudrosti veoma suptilna, do nivoa da je razumu koji nije uzdignut nadahnućem (ilhamom) teško, štaviše i nemoguće stići do nivoa mudrosti.

* * *

Ako je razum bjeloočnica oka, onda je mudrost njezina zjenica...

* * *

Razum dolazi do spoznaje preko osjetila, a mudrost preko pronicljivosti (besira). Ako oko gleda stvari kroz naočale, mudrost ih gleda kroz teleskop.

* * *

Razum ne može prijeći granice materijalnog. Mudrost i istinska filozofija su te koje su u stanju spoznati ono što je iza materije. Kako boli što ljudi ne slušaju jaki glas mudrosti, a okreću se slušati bubanj i frulu!

* * *

Imamo dvije baklje koje osvjetljavaju tamne i krivudave puteve života. Jedna od njih jeste zdrav razum, a druga je mudrost!

* * *

Znanosti su svjetla razuma, a mudrost su munje koje blijesnu na nebu duha.

* * *

Miješanje materijalističke filozofije s mudrošću ukazuje na nerazumijevanje jedne i druge. Otuda je čudno da se danas slušaju samo brbljanja ovakvih neznalica.

* * *

Mudrac je onaj čiji su narav i biće ispunjeni mudrošću. U stanju je, iako se nalazi između četiri zida u maloj sobi, da promišlja svijet i stigne do mjesta i pozicija do kojih ne mogu stići putnici koji su proputovali cijelu Zemlju, čak ni jedan posto od onoga do čega je on stigao.

* * *

Kažu da je filozof osoba koja poznaje svijet i realnost, a ja kažem da onaj koji ne poznaje Allaha, dž.š., ne može, s pravom, biti filozof.

* * *

Svaka riječ koja izlazi iz čovjeka data je u skladu s njegovom naobrazbom i stepenom spoznaje. Takvog čovjeka razumiju ga samo osobe koje su stigle do tog stepena. Nerazumijevanje profinjenih izraza i suptilnih mudrosti i smatranje njih uobičajenim ne vraća se na neznanje i grubost duha, nego na činjenicu da taj duh nije ukrašen spoznajom.

* * *

Često narodi padnu pod željezne kotače tiranskih snaga koje su daleko od mudrosti. Kada snaga koja je bez mudrosti nastoji potčiniti mudrost koja je bez snage, onda je prva žrtva - istina.

* * *

Mjenjači novca znaju vrijednost dragulja, a učenjaci znaju vrijednost znanja. Savršeni ljudi koji su se uzdigli do stepena potpune ljudskosti znaju vrijednost čovjeka. Dragulj je stran na tržištu kazandžija, učenjak je stranac među neznalicama, a čovjek je tuđin među osobama niskih, animalnih duša. Mudrac je stranac na svijetu koji je zanemario svoju savjest i izbjegava njegovo područje.