Poniznost

Oni koji su svoje obraze priljubili uza zemlju - oni posjeduju visoke stupnjeve kod Allaha, dž.š., ali isto tako i kod ljudi, dok oni koji dižu svoje noseve i uzdižu se nad ljudima i omalovažavaju ih nailaze samo na mržnju od ljudi i kaznu od Allaha, dž.š.

* * *

Oni koji su iskušani sobom, koji su uobraženi i smatraju se velikim time samo dokazuju svoju maloumnost i nezrelost. Razuman i duhovno zreo čovjek zna da su sve odlike koje posjeduje Allahov, dž.š., dar. Zbog toga takvog čovjeka vidiš kako stalno zahvaljuje i konstantno je u skrušenosti i poniznosti pred Njim.

* * *

Poniznost priskrbljuje poštovanje i zadovoljstvo Stvoritelja. Čak i kada bi takva osoba nailazila na potcjenjivanje i prijezir ljudi, ona je opet raspoložena. Dakako! Ponizna osoba, osjećajući Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ulazi u čvrsti oklop i zaštićenu tvrđavu, makar je ljudi potcjenjivali i omalovažavali.

* * *

Poniznost je znak zrelosti i vrijednosti jedne osobe. Oholost je znak njegove manjkavosti i niskog nivoa. Najsavršenije osobe jesu one koje se upoznaju s ljudima, miješaju se s njima i uspostavljaju s njima veze ljubavi. Najdefektnije su one osobe koje mrze miješati se s drugima i to preziru, jer to nije u skladu s njihovom umišljenošću i ohološću.

* * *

Oni koji žive u društvu koje ne poznaje njihove kvalitete i vrijednosti vrlo brzo se vinu u visine zbog kvaliteta poniznosti među njima. One, pak, koji su kušani kompleksom više vrijednosti društvo vrlo brzo otkrije i protokom vremena postaju strani i izolirani element u njihovom okruženju.

* * *

Podizanje svake osobe na nivo čovjeka moguće je samo poniznošću. Ova poniznost se uočava i biva jasnom samo ako ga položaj, čast, popularnost i znanje (a to je ono što svijet cijeni) ne budu mogli izmijeniti. Ako bilo šta od navedenog bude u stanju promijeniti njegov način ponašanja ili razmišljanja, onda je u tom slučaju nemoguće govoriti o bilo kakvoj poniznosti, niti o njegovom podizanju na nivo dostojnog čovjeka.

* * *

Skoro da je poniznost ključ za sve pohvalne osobine. Onaj koji posjeduje ovaj kvalitet može posjedovati i druge kvalitete. Onaj, pak, koji je bez ovog kvaliteta u većini slučajeva je i bez drugih kvaliteta. Tako, dok je vjerovjesnik Adem, a.s., svojom poniznošću uspio povratiti sve dragocjenosti koje je bio izgubio, a čija vrijednost prevazilazi ovaj materijalni svijet, šejtan koji se upleo u grijeh postao je žrtva svoje umišljenosti i oholosti.

* * *

U tekijama i zavijama spominju se samo oni koji su svoja čela spustili u prašinu, a u vjerskim i drugim školama navode se samo oni koji su bili poniznoga karaktera i koji su koristili društvu. Oni koji su uzdigli svoje noseve pa se suprotstavljaju pravilima i manirima ponašanja u zavijama i tekijama i kojima njihova uobraženost ne dopušta da sjednu i da usvajaju znanja u obrazovnim halkama učenih - oni su već prošli i propali.

* * *

Budući da je veličina Božija osobina, svi oni uobraženici koji tvrde da su veliki konstantno se izlažu Božijoj srdžbi i bivaju upropašteni Njegovom svemoći. Oni koji poznaju svoje granice i ponizni su - uzdižu se i stižu sretni u blizinu Božiju.