Dužnosti oca prema svom djetetu

Dužnosti oca prema svom djetetu

Dužnosti oca prema djetetu mogu se posmatrati u dva različita perioda. U prvom periodu, koji traje sve do zrelosti djeteta, otac je u potpunosti dužan da učestvuje u oblikovanju i definiranju njegovog karaktera. Dakle, sve do perioda zrelosti, otac je dužan da djetetu osigura vjerski odgoj, tj. da ga poduči njegovoj vjeri i religiji te da mu usadi vjeru u Allaha i Poslanika. To je njegova primarna i najvažnija dužnost. Pored toga, otac će nastojati da svome djetetu pruži zaštitu kako ga buduće oluje ne bi odvukle na razna mjesta kao da je list na vjetru. Dati mu lijepo ime i oženiti ga kada dođe pravo vrijeme, kako se ne bi prepustio razvratu i nemoralu, predstavljaju također neke od očinskih obaveza.

Nakon što prođe doba zrelosti, određene roditeljske dužnosti prestaju važiti. Primjera radi, otac je oženio svog sina, ali se on razveo i želi ponovo stupiti u brak. Ova situacija više nije od primarnog značaja za oca. Ili, recimo, otac je djetetu dao ime, a on ga je naknadno promijenio. Ni ovo ne predstavlja situaciju koja bi na bilo koji način više obavezivala oca.

No, postoji i jedna očinska dužnost koja je sažeta riječima emr-i bi'l-ma'ruf nehj-i ani'l-munker (naređivanje dobra i odvraćanje od zla) a koja važi za čitav život. Dakle, svaki vjernik je dužan da se ponaša u skladu s naredbom "naređujte dobro i odvraćajte od zla“, bilo da se radi o bliskim ili nepoznatim ljudima. Doduše, nakon zrelosti otac više nije u poziciji da dijete tjera na bilo šta, ali je i tada dužan da se ponaša u skladu sa spomenutim principom, kao što to treba činiti i prema drugim ljudima.

Ukratko, otac ima dvije osnovne dužnosti: jednu koja traje do trenutka zrelosti djeteta, a drugu koja se ogleda u principu "naređivanje dobra i odvraćanje od zla“ i koja traje do kraja života. Ova druga dužnost je više bratska dužnost svakog vjernika i odraz je bliskosti, nego što je prirodna obaveza koja proizlazi iz odnosa oca i djeteta. Iz tog razloga, svaki otac bi trebao biti istrajan u vršenju dužnosti i nastojanju da svoje dijete sačuva lutanja i zabluda.

Nažalost, danas su vjernici zapostavili obje ove dužnosti. Djeca ne prolaze kroz odgojno-obrazovni proces koji je usklađen s njihovim uzrastom. U tom smislu, jednom kada zrelo dijete skrene sa pravog puta, činiti mu dobro kroz djelovanje u pravcu principa "naređivanje dobra i odvraćanje od zla“ neće proizvesti željene rezultate.