Novi čovjek

Novi čovjek

Smjenom historijskih perioda ušli smo u skretnicu jednog novog doba, otvorenog prema manifestacijama Božije milosti. Osamnaesto stoljeće je bilo vrijeme imitatora koji su se udalji od svoje suštine, devetnaesto stoljeće je bilo vrijeme onih koji su se prepustili raznim fantazijama i krenuli jednim naopakim putem, dok je dvadeseto stoljeće bilo vrijeme onih koji su potpuno zastranili, poricali sve ono što je njihovo i svoje vodiče tražili negdje vani. Pod svjetlom posrednih dokaza sa sve četiri strane svijeta, dvadeset i prvo stoljeće, pak, će postati doba vjere i vjernika, a za nas doba renesanse.

Da, između mase nerazumnih, bezumnih i fantazijama zavedenih rodit će se jedan sasvim novi čovjek, koji razmišlja, rasuđuje, koji vjeruje u iskustvo koliko i u razum, a u razum koliko i u iskustvo, a koliko u oboje i u nadahnuće i savjest... Posve novi čovjek koji će uspjeti sjediniti srce i razum, u ravnoteži ovog i ahiretskog svijeta, uporan da traži savršenstvo u svemu. Sigurno je da rađanje ovog novog čovjeka neće biti lahko i spokojno. Kao i svaki porođaj i ovaj će biti praćen bolovima, stresovima i brigom. Ali, kad dođe njegovo vrijeme, ovo blagoslovljeno rođenje sigurno će se ostvariti i ova generacija će se kao Hidr iznenada ukazati među nama. Kao što iz gustih i nagomilanih oblaka padne milost, iz dubina zemlje izbije voda na površinu, iz zemlje sa koje se topi snijeg i led, posvuda bukne proljetno cvijeće, a rosa napravi prijestolje lišću, tako će i ovaj novi čovjek, možda danas, možda sutra, ali sigurno doći...

Novi čovjek je osoba kaja će biti u stanju izaći na kraj sa svim vanjskim utjecajima, čovjek odlučan da samostalno stoji na nogama. Jednako kao što mu ni istok ni zapad neće moći staviti okove na noge i pretvoriti u roba, ni neki „-izmovi“ suprotni njegovom izvornom smislu neće moći izmijeniti njegov smjer puta. Da, on je po mjeri Allahovog roba, slobodnog mišljenja, slobodne volje, slobodnih predodžbi i slobodnog duha. On neće nastojati da liči na druge, da imitira druge, nego će se truditi da liči sam na sebe i da se okiti vrijednostima koje crpi iz prošlosti.

Novi čovjek razmišlja, istražuje, vjeruje, otvoren je duhovnosti i posve ispunjen duhovnim zadovoljstvima. Osim što koristi do krajnjih granica mogućnosti svog vremena, čuvajući vlastite nacionalne i duhovne vrijednosti, on na putu formiranja svog svijeta prikazuje jedan posve drugačiji performans.

Vjerovat će poput vjernika iz prošlosti, razmišljati kao mislioci tog vremena; propinjat će se kao i oni, sve u želji da svi čuju njihov dah i da svjetlom obasjaju utrobu tmine... I dok to sve bude radio, ni za trenutak se neće odvojiti od ideje o Istini, uz osjećaj duboke odanosti... U borbi za istinu svakodnevno će po nekoliko puta umirati i oživljavati... Za dužnost će biti spreman napustiti svoju domovinu, kuću, djecu i porodicu... Ne dopuštajući da ga zarobe briga oko imetka i života ili želja za blagostanjem i srećom, on će onako kao što se baca još neproklijano sjeme u utrobu zemlje, jedno zrno na putu dalje ili bliže budućnosti svog naroda posijati po padinama Allahove milosti; a onda će, kao kad se kokoška nadvije nad jajima i nastupi period brige i čekanja, jecati i grčiti se, pa onda drhtati i dozivati, i tako svaki dan iznova umirati i oživljavati. On će znati da je cilj njegovog života biti i umrijeti na Allahovom putu i najvećim gubitkom će smatrati iščeznuće takvog cilja i nemoć da to lično nadoknadi...

Novi čovjek će na putu dopiranja do razuma, srca, duše i osjećaja ljudi, koristiti sve moderne mogućnosti – od knjiga do novina, od novina do časopisa i biltena, od njih do radija i televizije – i nastojati sebe još jednom dokazati... Ne samo dokazati, nego će istovremeno vratiti svoje mjesto i ugled koji su poljuljani na međunarodnoj sceni...

Novi čovjek je višedimenzionalan u svojoj duhovnosti i vrlo učen u svjetovnim stvarima. Od nauke do umjetnosti, od tehnologije do metafizike, njegova riječ se cijeni na svakom polju i on je aktivni učesnik svega što se tiče njegove profesije. S neizmjernom ljubavlju prema nauci, velikom žaru prema spoznaji i onosvjetskim dubinama koje ga krase, on jaše rame uz rame sa svijetlim ljudima novog vremena i predvodi konjicu koja svakog dana traga za novim mi'radžom.

Novi čovjek je pun ljubavi prema svim stvorenjima i on štiti i brine o ljudskim vrijednostima. Dok sa jedne strane on sebe pronalazi označavajući svoje mjesto vrijednostima kao što su moral i vrline, koje čovjeka čine čovjekom, s druge strane je nesebičan i svjetski „univerzalan“ toliko da će srdačno prigrliti sva bića. U istom trenu kad odabire vlastitu poziciju, on projecira kakvi treba da budu ljudi i sve drugo sa čime dijeli životni prostor. Sve što je dobro oko njega on će čuvati i brinuti o tom i drugima isto preporučivati... Svim nevaljalim stvarima on će objaviti rat i biti u potpunoj pripravnosti sve do trenutka dok ih ne izdvoji iz tkiva zajednice u kojoj živi. Vjerovat će i svakom će preporučivati da bude vjernik... Ibadet će nazivati „lijepim“ i bit će njegov zagovornik. Knjige koje treba pročitati čitat će i poticati da se čitaju. Podržavat će časopise i novine koji poštuju duh i izvorni smisao... Obilazit će ulicu po ulicu i istraživati šta treba njegovom čovjeku... I takvim halom bit će simbol jedne odgovornosti i čovjeka sa obavezom.

Novi čovjek je protiv bilo kakvog oblika šabloniziranja izgradnje duha. On zna da obnavlja sebe i pri tome ne gubi svoj identitet. On uvijek ide ispred vremena u kojem živi... I to uvijek na granicama svojih mogućnosti, gorljivo, energično, aktivno i oslanjajući se na Allaha, dž.š. U njegovom životu su predanost i poštivanje zakona toliko prožeti međusobno da oni koji ne znaju šta je bit svega njega smatraju slijepim poštovaocem uzroka, ili pak fatalistom koji sve prepušta sudbini... Kako god, nije ni jedno ni drugo; novi čovjek je čovjek potpune ravnoteže... On zna da je poštovanje zakonitosti dužnost, a predanost Hakku nužnost vjerovanja.

Novi čovjek je fatih i kašif, osvajač i istraživač. On svakog dana probada zastavu na novim zidinama, u dubinama vlastitog bitka i prostranstvima svemira, kuca na tajna vrata afaka (vanjskog svijeta) i enfusa (unutarnjeg svijeta). Kako imanom i irfanom više zalazi iza zastora stvari, on još više sanja i želi... Svoje granice pomjera sve dalje i dalje... A onda dođe dan, pa mu se oglasi istina sakrivena u grudima zemlje... Drago kamenje koje leži u dubinama mora ukaže se iznenada... A nebeske kapije otvore se širom i kaže mu se: „Izvoli!“[1]

[1] Časopis Sızıntı, Mart, 1991., knj. 13, br. 146

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.