Koncept zajednice i formiranje zajednica

Fethullah Gülen

U sociološkoj disciplini, koncept zajednice (Gemeinschaft) svoj značaj i složenost izvodi iz nastanka modernog industrijskog društva, koje je, na Zapadu, odvelo u disoluciju tradicionalonih struktura identiteta i društevno organiziranih formi. Da bi se shvatio koncept formiranja zajednice u muslimanskom svijetu, bilo bi veoma značajno dodirnuti se razlika izraženih na način kako se to formiranje tretira i u zapadnjačkim i u islamskim vizijama.

U kulturalnom i epistemološkom smislu, jednako kao i u historijskim, materijalnim i društvenim okolnostima, egzistencijalni temelj zajednice oblikovan je na različite načine na Zapadu i u islamskom svijetu. Na Zapadu je ovaj koncept primarno tekao dvjema linijama. Prva od njih je bila linija Karla Marxa (u. 1883.), Ferdinanda Tonniesa (u. 1936.) i Maxa Webera (u. 1920.). Cilj ovih ranih teoretičara bio je da dođu do destruktivne i transformativne sile moderniteta koja utječe na pojedince i grupe. Još jednom, većina njih – posebno rani sociolozi kakvi su Marx, Weber i Tonnies – u prvom redu su posmatrali transformativni efekat moderniteta. Marx je pokušao da definiše ekonomske sile ove transformacije kroz rad, kapital, vladanje i grad. Jednim dijelom pod Marxovim utjecajem, Tonnies je analizirao pomjeranja od tradicionalnog društvenog života i hijerarhije ka modernom društvenom životu i hijerarhiji. Weber je analizirao forme društvene organizacije koja se javlja u modernitetu i efekte modernih metropola na različita društva.

U svojoj studiji o zajednici i društvu, Tonnies je inkorporirao svoje koncepte kao “idealne tipove”. On se bavio zajedništvom zajednice kao najkarakterističnijim aspektom predmodernog, tradicionalnog društva. Prema njegovome mišljenju, zajednicu prave tri osnovna motiva i lojalnosti: krv, tlo i susjedstvo. Temeljni oblici ovih elemenata su porodica, selo, klan, provincije, cehovi, profesionalna i vjerska udruženja, a od svih njih porodica je najjača. Društvene relacije u predmodernim društvima razvijale su se na temelju solidarnosti, podrške i raspodjele. Kroz tlo i krv, kao i u porodici, kroz ruralne teritorijalne granice, kao i na selu, gradu ili klanu, sve forme zajednice proizvodile su tradicionalne vrijednosti i svi su ih dijelili. To je precizno izražen razlog zašto su te vrijednosti tako snažne. Sa pojavom industrijskog društva, međutim, tradicionalne i seoske zajednice počinju da se raspadaju. Postepeno, racionalni odnosi zamijenili su ruralne i tradicionalne odnose utemeljene na solidarnosti, raspodjeli i podršci. U takvoj dodirnoj tački, nova društvena forma koju Tonnies naziva “društvom” (Gesellschaft) javlja se kao suprotnost “ruralnoj zajednici” (Gemeinschaft). U tradicionalnim zajednicama, raspodjela osjećaja solidarnosti i svakodnevne potrebe donijele su raspodjelu običaja, tradicija, ruralnih vrijednosti. U društvu, pojedinci su snažniji od drugih; oni su nepovezani i nezavisni jedni od drugih. U zajednici (Gemeinschaft), međutim, ljudi su povezani jedni s drugima uprkos svim vrstama razlika.

Drugi sociolog koji je inkorporirao koncepte zajednice i društva bio je Weber. On je došao sa jednim dinamičnijim pogledom na zajednicu nego što je to učinio Tonnies. On je stavio naglasak na kontinuitet zajednice tvrdeći da ljudska bića uvijek razvijaju volju i svijest o grupi oko raspodijeljenih ideala i interesa. Ova volja i svijest su prisutni u industrijskim društvima, kao što su bili prisutni u predmodernim društvima. Štaviše, Weber uporno tvrdi da će grupa koja je organizirana u formi zajednice, prije ili kasnije, izgubiti svoju društvenu egzistenciju u modernom društvu.

Tonnies i Weber su izvršili velik utjecaj na sociologiju zajednice i analize kako u metodološkom, tako i u konceptualnom smislu, ne navodeći način na koji su ove analize vršene. Koncepti zajednice koji su se ponovo pojavili u srcu modernih zapadnjačkih gradova i dalje predstavljaju provincijalne korijene i kulturu iscrpljivanja imigrantske i radničke klase susjeda koji nisu uspjeli da se integriraju u moderni grad kulture. Osjećaj lojalnosti utemeljen na fenomenu “formiranja zajednice” izveden je iz predmodernih ljudskih odnosa. Štaviše, krv i teritorijalne granice proizvele su sebe u gradu u više apstraktnom smislu. U zemljama kakva je Turska, radnička klasa susjeda koji nisu bili integrisani u moderni život ima komunalno srodstvo “malograđanina” (hemsehri), koji se otkrio u toplom, dobrodošlom kontekstu. Ali prije ili kasnije oni će se integrisati u moderni život.

Pin It
  • Napravljeno na .
© 2020 Fethullah Gülen web stranica. Sva prava zadržana.
fgulen.com, zvanična internet stranica turskog učenjaka i mislioca Fethullaha Gülena Hodžaefendije.