1941-1993

Datum Opis
1941 Rođen 27. aprila u Erzurumu, oblast Pasinler (Hasankale), u selu Korudžuk.
1945 Sa pet godina naučio čitati Kur’an i počeo redovno obavljati namaz.
1946 Krenuo u osnovnu školu.
1949 Napustio osnovnu školu jer mu se porodica preselila u selo Alvar. (Kasnije je polagao večernju školu i tako završio osnovno obrazovanje.)
1951 Pohađao časove arapskog jezika kod svog oca Ramiza Gülena i tako nastavio vjersko obrazovanje.
1952 Postao učenik hadžije Sitki-efendije.
1954 Postao učenik Sadi-efendije, koji je unuk Alvarskog imama, časnog Muhammeda Lutfije.
Za dva i pol mjeseca je naučio napamet djela iz arapskog jezika i književnosti: Emsile, Bina i Merahi te je prešao i kompletan Izhar.
Bio je oslobođen Kafije tako da je direktno nastavio sa proučavanjem Molla Džamije.
1956 Preselio Alvarski imam, časni Muhammed Lutfi-efendija.
Šest mjeseci studirao u vjerskoj školi blizu Kemhan džamije.
Nakon toga je otišao u Tasmesdžid. U skladu sa svojim mogućnostima je našao smještaj u u Ahmedije džamiji i stanovao zajedno sa prijateljem. Tu je ostao do odlaska u Edirnu.
Počeo učiti kod Osmana Bektaša. Držao vjerske govore po selima u okolini Korudžuka i Alvara.
1957 Za vrijeme mjeseca ramazana otišao u Amasju, Tokat i Sivas gdje je držao govore i okupljao ljude.
Upoznao se sa sadržajem Poslanica nura (Risale-i Nur), serijalom knjiga Saida Nursija.
1958 Preselio se u Edirnu gdje drži neformalne vjerske govore.
1959 6. augusta postavljen za drugog imama Uč šerefeli džamije. Tu je ostao dvije i po godine.
1960 Dobio ponudu za brak koja nije ostvarena.
Čitao zadnje molitve-dove dvojici zatvorenika osuđenih na smrt.
1961 Otišao u vojsku 10. novembra u Mamak u Ankari, poslije obuke ide u prekomandu u Iskenderun.
I u vojsci drži vjerske govore.
1963 U Erzurumu organizira konferencije gdje govori o Mevlani Rumiju.
Prisustvovao otvaranju Udruženja za borbe protiv komunizma.
1964 4. jula počeo raditi kao učitelj Kur'ana u Edirni.
1965 31. jula biva prebačen u Kirklareli, gdje poziva Nedžip Fazil Kisakureka, poznatog pjesnika i pisca, da održi govor na konferenciji.
Uzeo dopust kako bi obišao Tursku.
1966 11. marta prebačen u Izmir. Pored standardne službe u Udruženju Kestanepazar, je radio kao volonter učitelj i odgajatelj pri kursevima Kur'ana. Odbijao je bilo kakvu naknadu za svoj rad.
1968 Otišao na hadž.
1969 Pripremao je druženja u kafanama i držao govore, obilazeći tako pokrajine i sela egejskog dijela Turske.
1971 Napustio Kestanepazari i osnovao studentski dom u Izmiru, Guzeljaliju.
12. marta ultimatumom su uhapšeni neki njegovi prijatelji koje je bezuspješno pokušavao osloboditi.
3. maja je i sam uhapšen, ali je oslobođen 9. novembra, međutim, pod zabranom javnog djelovanja.
1972 23. februara prebačen u Edremit gdje služi dvije godine.
1973 Otišao na hadž po drugi put.
1974 29. juna prebačen u Manisu.
Postaje glavni pobornik pripremne nastave za buduće studente.
20. septembra mu umire otac.
1975 Počeo serijal konferencija o temama: nauka i Kur'an, darvinizam, zlatna generacija Ove konferencije su ga odvele u Ankaru, Ćorum, Malatju, Dijarbakir, Konju, Antaliju i Ajdin.
1976 28. septembra prebačen u Izmir, Bornova.
1977 Posjećuje Njemačku i drži predavanja na raznim mjestima. Drži prvu hutbu u Sultan Ahmedovoj džamiji u Istanbulu. Tadašnji premijer Sulejman Demirel i ministar unutarnjih poslova Ihsan Sabri Ćaglajangil prisustvuju džumi.
1979 Aktivno podržava časopis Sizinti i pomaže njegovo objavljivanje.
1980 5. septembra po posljednji put se penje na mimber prije uzimanja dopusta od 20 dana.
12. septembra se desio vojni udar u Turskoj. Tada je izvršen pretres njegove kuće, a on biva uhapšen na osnovu odsustva iz iste.
Dobio je odsustvo od 45 dana. Međutim, i smještaj gdje je boravio kao gost takođe je bio predmet pretresa, pa je tu uhapšen, a oslobođen je nakog šestosatnog ispitivanja.
25. novembra je prebačen u Čanakkale-dardanele gdje zbog bolesti biva spriječen da obnaša svoju dužnost.
1981 20. marta uzima trajno odsustvo.
1985 Posjećuje Ahlat.
1986 Nakon šest godina, 6. aprila se ponovo penje na mimber povodom otvaranja Ćamlidža džamije i obilježavanja mevluda.
Odlazi na hadž treći put.
Biva povezan sa sudskim slučajem Mehmeta Ozjurta u Dijarbakiru, i tada se otvara istraga protiv njega.
Odbija poziv svoga prijatelja da se preseli u Medinu.
1989 1. januara postavljen za imama u Valide-sultanovoj džamiji na Uskudaru u Istanbulu.
1991 16. juna prekida službu imama.
21. septembra na simpoziju govori o poslaniku Muhammedu.
1992 5. maja odlazi u posjetu Turgutu Ozalu, osmom predsjedniku Turske, koji je imao operaciju prostate u Dallasu, SAD.
1993 28. juna u Izmiru mu umire majka Refia Gülen (80).