M. Fethullah Gulen: „Turska je u noći 15. jula pokušajem vojnog udara pretrpjela najveću katastrofu u novijoj historiji“

“Petnaesti juli” je tužan dan kojeg ćemo se u historiji Turske sjećati kao godišnjicu gnusnog pokušaja puča u kojem je na stotine naših državljana izgubilo živote a hiljade njih su ranjeni. Povodom ovog dana ponovo, najoštrije osuđujem ovaj gnusni čin i počinioce i izražavam svoje saučešće onima koji su u ovom bolnom događaju izgubili svoje najdraže, blisku rodbinu i prijatelje.

Za ono što se dešavalo te noći može se najoštrije kazati da je teroristički udar. Cjelokupni turski narod, koji je vjerovao i mislio da su vojne intervencije prošlost, stao je protiv pokušaja puča pokazavši zajednički stav da je na strani demokratije. Još dok je trajao pokušaj vojnog udara, ja sam otvoreno i jasno osudio taj čin.

Odmah 20 minuta nakon početka ovog izdajničkog pokušaja vojnog udara, dok još uvijek nisu bili poznati izvršioci ovog čina, gospodin Erdogan optužio je mene. Sumnjivo je i za razmišljanje  ovako brzo proglašenje krivca, dok su detalji ovih događaja još uvijek bili nepoznati i dok se još nije znalo ko je i zbog čega ovo uradio. Kao neko ko je mnogo propatio tokom više državnih udara u zadnjih 50 godina, povezivanje mog imena sa jednim ovakvim događajem za mene je veoma uvredljivo. Kategorički odbijam ove optužbe.

Svojom voljom godinama  živim usamljenički život u jednom malom američkom selu. Daleko je od istine potvora da sam ja sa udaljenosti od 10.000 km podstakao i nagovorio osmu svjetsku vojnu silu da izvrši udar protiv svoje vlade, a što ni svjetska javnost nije prihvatila.

 Nažalost, nakon ovog svirepog događaja u državi je ugrožen život desetinama hiljada nedužnih ljudi. Instrukcijama vlade na desetinama hiljada njih istjerani su sa posla, privedeni su, uhapšeni, čak su izloženi mučenju i torturi. Vlada, koja je krenula u proces lova na vještice s namjerom da uništi svakog koga smatra neposlušnim predsjedniku države Redžep Tajip Erdoganu i njegovom režimu, nastavlja da ugrožava svojim građanima pravo na egzistenciju, osnovna ljudska prava i ugrožava njihov ugled u društvu.

U proteklom periodu, vlada je na desetine hiljada svojih građana na različite načine povezala samnom ili sa pokretom Hizmet, a zatim ih počela kažnjavati kao da je ta povezanost krivično djelo, što me je jako pogodilo. Optužbe koje se upućuju meni u vezi sa pokušajem udara neosnovane su i to je potvora učinjena sa političkim ciljem. Ophođenje vlade prema nedužnim građanima u proteklom periodu, vodi Tursku u kategoriju najzaostalijih zemalja u svijetu po pitanju demokratije, vladavine prava i osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ponovo upućujem poziv koji sam uputio odmah nakon 15.jula 2016 godine, da se osnuje nezavisna međunarodna komisija koja bi ovaj događaj potpuno istražila i da se počinioci udara privedu pravdi. Ukoliko bi jedna takva komisija dokazala da sam kriv, stojim iza obećanja da ću se sam vratiti u svoju zemlju.

Vlada, umjesto da objasni zašto ne može da uvjeri svjetske lidere po pitanju optužbi na moj račun, putem medija, koji su im sredstva propagande, vara građane koje kakvim teorijama zavjere. Nažalost, turski narod koji nije u prilici da čuje različita mišljenja u vezi ovog strašnog događaja,kolektivno se kreće oko poruka mržnje. Mnogo malo ljudi je primijetilo da je slučaj dovođenja volontera koji pripadaju pokretu Hizmet u stanje žrtvenog jarca, identičan slučaju dovođenja nedužnih ljudi u stanje žrtvenog jarca od strane totalitarnih fašističkih i komunističkih režima tokom 20. stoljeća.

„15. juli je dio predstave u kojoj je učestvovao i sam Erdogan radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva“

15. juli je dio predstave u kojoj je učestvovao i sam Erdogan radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Uz Božiju pomoć istina će vremenom izaći na vidjelo. Ja sam sva ta dešavanja osudio još u momentu dok je pokušaj udara trajao, odbijajući pri tome sve optužbe na račun mene i pokreta Hizmet. Odmah sam uputio poziv Erdoganu da se formira jedna međunarodna istražna komisija, jasno ističući da ću prihvatiti sve nalaze ove komisije i da ću, ukoliko me proglase odgovornim, sam sebi kupiti kartu i vratiti se u Tursku. Niko se nije udostojio ni da odgovori na taj poziv. Meni je to pokazatelj da se tu krije mnogo toga. S druge strane nisu uspjeli uvjeriti ni ostatak svijeta u svoje klevete.

Predsjednik Erdoğan je pod svoju kontrolu stavio sve državne ustanove, a zatim i vlasnike kapitala u zemlji, nagrađujući sve one koji su mu bili bliski. Na taj način je Tursku, koja je budila nadu u smislu demokratskih promjena, poveo u pogrešnom smjeru. S druge strane, da bi javno mnijenje usmjerio na način da mu posluži i stvaranju monopola, simpatizere pokreta Hizmet proglasio je državnim neprijateljem i okrivio ih za sve loše stvari koje su se dešavale u bližoj prošlosti zemlje. To je tipični primjer refleksa u kome se pojedinac ili grupa dovode u poziciju žrtvenog jarca.

Erdoğanova vlada je prvenstveno pripadnike Hizmeta, ljude koji su svoje živote posvetili miru i toleranciji, a onda i sve druge opozicione snage, obilježila kao metu. Na udaru te politike našli su se aktivisti za očuvanje okoline, novinari, intelektualci, Kurdi, Alevije, nemuslimani, pa i neki vjerski lideri koji su kritikovali Erdoğanove poteze. Uslijedili su bespravni otpusti, hapšenja, zatvori, torture, konfiskovanje imovine i druga zla koja su uništila mnoge ljudske živote.

Bježeći od neprestanog zuluma, na hiljade simpatizera Hizmeta izbjegli su iz Turske i svoje utočište pronašli u mnogim zemljama svijeta.

U Turskoj se trenutno nastavlja jedna velika kampanja zla koja putem sudstva proglašava krivim ljude koji su osjećali simpatije prema jednom čovjeku ili grupi. Broj žrtava ove kampanje svakim danom je sve veći. Preko 150 hiljada ljudi je bespravno otpušteno sa posla, preko 200 hiljada je uhapšenih, a preko 80 hiljada je onih koji su završili u zatvorima. Ljudima koji su predmet ovog političkog progona i koji žele napustiti zemlju poništenu su putni dokumenti čime im se krše osnovna prava zagarantovana poveljama UN-a. Iako često uzdrmana vojnim udarima, Republika Turska je od svog osnivanja 1923. godine sa mnogo poteškoća napredovala na putu demokratije. Međutim, trenutna dešavanja u Turskoj su narušila njen međunarodni ugled i svrstala je u kategoriju zemalja u kojoj se krše ljudska prava i hapse oni koji koriste svoje demokratsko pravo na kritičko mišljenje. Zloupotrebljavajući svoje diplomatske veze, turska vlada troši svoje državne i materijalne resurse kako bi provocirala, pratila, pa čak i kidnapovala simpatizere Hizmeta širom svijeta.

Nadam se da će javnost podići svoj glas i pokazati svoju solidarnost sa svim žrtvama nepravde i da borci za ljudska prava neće odstupiti od univerzalnih pravnih principa ne obazirući se na političke pritiske. Molim Milostivog Allaha,dž.š. da nas što prije izvede iz ovog mračnog perioda i da ovu blagoslovljenu domovinu dovede u dane u kojima će udisati mir i spokoj.