Hudejbija s aspekta teblîga
Hudejbija je, s aspekta teblîga, poseban vid korištenja svake prilike. Prihvatanje tog mirovnog ugovora sa tako teškim uvjetovanjima od strane Allahovoga Poslanika najprije je izazvalo reakciju čak kod osoba čija je pokornost Allahovome Poslaniku bila potvrđena, kao što je bio npr. hazreti Omer, radijallâhu ‘anh, i u tome momentu su se muslimani – prema mišljenju tih nekoliko ashâba – našli na ivici propasti...[1] Doživjeli su takvo razočarenje.
Međutim sljedeće godine muslimani su ušli u Mekku slobodno bez ikakvih problema. Ovaj slučaj se u Mekki prepričavao cijele godine. Na taj način su srca polahko mogla da se pripreme za islâm... I baš tada, nekoliko najpoznatijih velikana Mekke, poput Hâlida ibn Velîda, radijallâhu ‘anh, i Amra ibn el-Âsa, prelaze u islâm svojevoljno.[2] Njihov prelazak u islâm, prije nego što je nanijeta uvreda njihovom ponosu, bio je veoma bitan s aspekta njihovih doprinosa islâmu koje će učiniti u budućnosti, što se obistinilo...
Pored toga, vjernost koju su ashâbi pokazali prema Allahovome Poslaniku tokom davanja riječi da će se boriti nije ostala neprimijećena[3] od strane pažljivih Mekkelija, i to je bio jedan od uzroka da se ubrza omekšavanje njihovih srca prema islâmu.
[1] Buhârî, Šurût, 15.; Muslim, Džihâd, 94.
[2] Ibn Hišâm, es-Sîretu’n-nebevijje, 4/238-240.
[3] Buhârî, Šurût, 15.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/329-330.
- Napravljeno na .