Allahova volja i ljudska volja
Uprkos tome što čovjek ima mogućnost izbora i svoju volju, Allah stvara i odlučuje. Apsolutno ništa se ne događa, niti se uopće išta u postojanju pojavljuje bez zapovijedi Uzvišenog Allaha. Da nije Njegove volje, ne bi bilo ni vremena ni prostora, a da ono što je uspostavio nema svoje trajanje, sve bi se raspršilo i nestalo.
On je Taj koji je iz ničega postavio elemente postojanja. On je iz tmina ništavila otvorio nebeske kapije, On je Taj koji je sve svjetove izložio kao knjigu, kao izložbu. Osvijetlio ih je da se knjiga čita, a izložba razgleda. Oči gledaju s Njegovom zapovijesti, tečnosti teku s Njegovom zapovijesti, brda se s Njegovom zapovijesti razdvajaju, padaju i pretvaraju se u kamenice, koje se dalje pretvaraju u zemlju. S otvaranjem unutrašnjosti te zemlje za sjemenke i košpice, doline i ravnice se s Njegovom zapovijesti zaodijevaju zasljepljujućim ruhom koji opčinjava pogled stanovnika nebesa i zemlje.
Zemlja se, s kraja na kraj, s Njegovom zapovijesti, pretvara u prostrane perivoje kroz koje pušu povjetarci. Vrtovi i bašče se pune plodovima voćki s Njegovom zapovijesti, a ptice i ptičice cvrkuću s Njegovom zapovijesti. Štaviše, svako živo i neživo biće svojim jezikom govori, zahvaljuje, čini dovu i moli Uzvišenog Allaha.
Za ovaj prostrani kosmos, kojem se ne vidi obala, niko ne može tvrditi da ga posjeduje. Ova Zemlja, sa svom veličinom, sa svim rijekama, svim tekućicama i morima, samo je nekoliko kapi milosti Uzvišenog Allaha. Sva postojeća živa i neživa bića samo su atom iz njegovih obilnih riznica. Blagodati Uzvišenog Allaha su neizbrojive. Ne daju se statistikom obuhvatiti ni brojem izraziti. Jedino Njemu pripadaju hvala, zahvalnost i poniznost za blagodati koje se ogledaju u svemu oko nas. Njemu je svojstveno sveobuhvatno uređivanje i organizovanje. Jedino On vidi svaki djelić kosmosa, sve blagodati koje je položio u sve postojeće. Njemu jedinome pripadaju sva dobra djela, svi blagodarni postupci, sve pogodnosti koje se ostvaruju djelovanjem čovjeka. Unošenje mira u srca koja vjeruju, pružanje znanja i razumijevanja umovima istinskih pionira, polaganje lijepog odgoja, morala i zdravog rasuđivanja u njih te davanje upute glavama koje Njemu rado padaju na sedždu svojstveno je samo Njemu.
Svako stremljenje i djelovanje nekome ko to ne zna čuvati i cijeniti kako treba je, ne samo uzaludna igra, već košmar koji odnosi sve što nije obuhvaćeno Njegovom, zasluženom zaštitom. Djela se pretvaraju u misaone ibadete u Njegovom zadovoljstvu. Ti ibadeti se povećavaju i proširuju Njegovim čuvanjem i štićenjem tako da postaju sredstvo spasa onima koji su ih vršili i obavljali. U suprotnosti od toga, ne može se stići ni do čega, niti se može proći do pravoga puta. Suprotnost od toga je samouvjerenost koja u sebi ne sadrži ništa istinito. “Ja sam taj koji je tako radio, ja sam to tako sredio, ja sam tog mladića uputio”, riječi su koje proizlaze iz uobraženosti i umišljenosti. One su đavolje mjesto spoticanja, prazna priča.
Uzvišeni Allah u pokret stavlja i najmanje stvari, da one obavljaju velike dužnosti. On je Taj koji je posredstvom mrava srušio faraonov dvorac. Bajrak njegove vladavine se vihori u svim uglovima kosmosa. Na neizmjernom gubitku je onaj ko se ne skloni pod Njegov bajrak – neka ga Allah postojano čuva nad našim glavama i drži nas u okrilju njegovog hlada. Dakako, Zemlja i nebo su u Njegovoj vlasti. Sa svojim rukama, svojim nogama, vidom, sluhom, jezikom, srcem i intuicijom, mi smo vlasništvo Uzvišenog Allaha. Ovi udovi nisu ništa drugo nego komadi mesa u Njegovoj prostranoj vlasti. Oni su veoma sitne stvari kojima je svojstveno da osjećaju.
Pa kao što sve navedeno pripada jedino Njemu, tako svi plodovi i koristi, koji izviru iz svega toga, pripadaju Uzvišenom Allahu. Kako, i pored toga, možemo reći: “Ovo je moj jezik, ovo su moja usta, ovo je moje oko, ovo je moje uho?” Da nam nije On - neka je slavljen i uzvišen! - dao ove udove, osjećanja i osjetila, da On nije te plodove uskladio s našim osjećanjima i osjetilima, šta bismo imali od plodova koje želimo imati? Sav svijet se kreće po Njegovoj zapovijesti. Sva Zemlja se ispunjava i preplavlja obiljem Njegove plemenitosti.” Zato je povezivanje postojanja s bilo čim mimo Njega “nevjerovanje nad nevjerovanjima”, takvo kakvo se ne može oprostiti. Zatvaranje očiju i neviđenje Njegove ruke dobra u svakoj dobrobiti ružno je pripisivanje Uzvišenom Allahu sudruga u Božanstvenosti.
O, Ti kojeg krasi milost za kojom žude i šejtani, otkloni mrenu s očiju onih koji kažu: “Ja, ja..., pa ja”. Iznesi Svoje očitovanje onima koji teže ka dobru, koji se dive Tvome djelovanju i djelima. Ispuni prazna srca spoznavanjem Tebe.
- Napravljeno na .