Kader je vid božanskog znanja
Kader je pretpostavka planiranja, organizovanja, konstruisanja stvari i pojava, koje Uzvišeni Allah, kao pojedinosti, obuhvata Svojim znanjem. Ali, znanje o nečemu ne znači i njegovo proizvođenje, jer ako se zna konstruisanje hiljade zgrada, ako se znaju planovi izvedbe stotinu fabrika, samo znanje o tome neće u postojanje uvesti ništa. Za postojanje građevina i fabrika su neophodne volja i moć. U protivnom, ta skica i taj plan tiču se samo tebe. To je prisutno samo u tvojoj uobrazilji, a kad se bilo šta drugo pojavi u njoj ono prouzroči nestanak tih zgrada i fabrika. Kad tvoja zamisao sahne i presahnu joj dotoci, bude kao da ničeg nije ni bilo.
Reći ćemo i to da je kader vrsta znanja, a znanje uvijek ide uz ono što je poznato. Na kakav god način to bilo poznato, znanje ga obuhvata. Ono što je nepoznato, ne ulazi u znanje. Iako je to tako, Uzvišeni Allah zna šta ćemo mi i kako na osnovama svoje volje činiti, a određivanja postavlja u skladu sa Svojim znanjem. Njegovo znanje obuhvata sve. Reći za nešto da “to spada u nešto što On zna”, nedoličan je postupak prema Allahu, jer nema ništa što postoji izvan Njegovog znanja. Ovu tvrdnju koristimo s namjerom da samo pitanje približimo razumu, sa željom da ga objasnimo.
Pomislimo, npr., na voz koji za poznato vrijeme prelazi odstojanje između dvije stanice. To je jedan proračunat i utvrđen rezultat, koji se zna prije polaska voza. Često se ti podaci upisuju u preglede i tabele. Taj znani rezultat izraz je planiranja i predviđanja. Ako bismo, sada, taj primjer primijenili na naše pitanje, rekli bismo da je rezultat kader, samo što tu postoji nešto, a to je da podaci koje mi znamo nisu prinudna sila koja voz stavlja u pokret. Znači, voz prema određenoj stanici ne ide zato što je to tako zacrtano i isplanirano, već zato što će voz, u tim terminima, biti na tim stanicama prema rasporedu. Dakle, u određenju tog voza, tako je zapisano u smilu da o njemu već postoji znanje samo slijedi ono što je odranije poznato. Kako god bilo s dešavanjem, znanje ga prati, a određivanje se adekvatno postavlja u skladu s tim znanjem.
Allahovo - neka je slavljen i uzvišen! – znanje je sveobuhvatno. Ono u isto vrijeme gleda sve što se dogodilo, što se događa i što će se dogoditi, kao da se upravo sada događa. Uzrok i posljedica, razlog i svrha, početak i kraj sve je stopljeno u Njegovom znanju. Sve je sažeto u jednu tačku bez vremena i prostora. Zato tu nema prvoga ni posljednjeg, ni prije ni poslije. Dakle, znanje Uzvišenog Allaha obuhvata sve sa svim aspektima. Uzvišeni Allah Svoje određivanje provodi u skladu s tim sveobuhvatnim znanjem. Zato određivanje uračunava i udio ljudske volje u voljnim radnjama, ne izdvajajući ih, odnosno, ne odbacujući ih.
Sve ljudske radnje su unaprijed sačuvane u Levhi‘ l-mahfuzu (Čuvanoj ploči), a ono što je čovjeku nakon toga određeno i o vrat mu obješeno jeste ono što je prekopirano iz Levhi‘l-mahfuza, onako kao što se to jasno vidi iz plemenitog ajeta:
وَكُلَّ إِنسَانٍ أَلْزَمْنَاهُ طَآئِرَهُ فِي عُنُقِهِ
I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati (El-Isrā’, 13).
Dakako, sve što će čovjek uraditi unaprijed je zapisano. On svojim djelovanjem samo izvršava ono što je zapisano da će uraditi. To zapisano je nešto što se, na osnovu Allahovog znanja, znalo da će čovjek izvršiti. To znanje nije sila koja čovjeka primorava da to učini. Kad se knjiga privezana o vrat čovjeka uporedi s onim djelima koja mu bilježe meleci, vidi se da čovjek ne čini ništa osim onoga što mu je tamo bilo zapisano. Uzvišeni Allah će čovjeku iznijeti da pročita tu knjigu i prema njoj mu suditi.
Tim povodom želimo ovdje ukazati na slijedeće: Oni koji se ozbiljno bave pitanjima duše kažu da je ona “vjerni pratilac tijela, u smislu da, uz opipljivo tijelo, postoji i druga strana čovjeka u kojoj je sadržano ono što se odnosi na konkretiziranje i određivanje njegovog života. Zato se, do neke granice, može ono što je čovjeku određeno spoznati ukoliko se ostvari potpun uvid u specifična obilježja njegove duše i njene uloge”.
Nadalje, oni koji se bave hijeromantijom (posmatranjem značenja koja sadrži materijalna strana ljudskog organizma, kao što su crte na dlanu), smatraju da te pojave znače odražavanje kadera na organizam čovjeka te da oni mogu, bar djelimično, saznati šta će se događati čovjeku, tako da oni koji su darovani iznimnom pronicljivošću i snažnom intuicijom mogu, na osnovu posmatranja nekih obilježja, pogoditi ponešto od onoga što je čovjeku određeno u budućnosti. Te pojave nisu znanje o metafizičkom svijetu, iako oni vjeruju da su tajne koje se tiču kadera položene u ljudski organizam u vidu nekih znakova i obilježja. Čak i kad bi ti znakovi za neupućene bili nevidljivi, metafizika u pravom smislu se ne može svesti na te podatke. To znači da ono što smo rekli ne protuslovi načelu da “nepoznato zna samo Allah”, tim prije što je nastojanje da se kader sazna iz znakova i obilježja, položenih u ljudski organizam, bila vještina poznata i u vrijeme poslanika i ashaba. Znalac te vještine se nazivao kaif[1] (hijeromant). Poslanik, s.a.v.s., nije poricao tu vještinu, već je doveo jednog hijeromanta da pogleda Usamea, r.a., i njegovog oca Zejda ibn Harisea, r.a., dok su spavali. Poslanik, s.a.v.s., ih je bio pokrio tako da su im noge virile ispod pokrivača. Pošto je Usama bio svijetloga tena, za razliku od svog oca, oko toga je poteklo govorkanje.
Urva prenosi od Aiše, r.a., da je kazivala kako je njoj došao jedan Kaif koga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio. Pošto su tu Usama ibn Zejd i Zejd ibn Harise spavali, Kaif je rekao da noge koje se vide vode porijeklo jedne od drugih. To je Vjerovjesnika, s.a.v.s., obradovalo. Pošto mu se to dopalo, o njemu je obavijestio Aišu. [2]
[1] “Hijeromant” - osoba koja se bavi posmatranjem značenja koja sadrži materijalna strana ljudskog organizma, kao što su crte na dlanu. (op. prev.).
[2] El-Buhari, Es-Sahih, “Fada’ilu ashabi n-Nebijj”, 17.
- Napravljeno na .