Nema uzajamne suprotstavljenosti između kadera i djelimične volje
U osnovi, nema nikakvih nesaglasnosti između kadera i ljudske volje. Naprotiv, oni idu rame uz rame. Ako čovjek s dobrim djelima ulazi u Džennet, a s lošim u Džehennem, to je jedna zakonomjernost koja, izražena jezikom kadera, znači potvrđivanje da je Gospodar svjetova istina, a, s druge strane, to je potvrđivanje ljudske volje. To znači da u čovjeku postoji jedna volja koja ga podstiče na dobra djela, dobročinstva i ulazak u Džennet, ili, suprotno, da u njemu postoji sila koja ga vuče u loša djela, opačine i grijehe, te ga tako uvodi u Džehennem. Ta sila čini osnovu procjene, a to nije ništa drugo nego volja. Ta volja ne negira božansko određivanje, niti mu se suprotstavlja.
To uistinu možemo vidjeti u svim našim djelima. Ako želimo, npr., dići svoje ruke, to ćemo uspjeti ako ne postoji nikakva prepreka za to. Također, možemo govoriti kad želimo. To znači da vršenje tih radnji potvrđuje postojanje volje kod nas. Ona se može nazvati i “djelimičnim izborom”, ili “htijenjem”, ili “voljom”, ili “traženjem”, ali se smisao ne mijenja mijenjanjem naziva, budući da je samo postojanje volje, čiju narav ne poznajemo dovoljno, jasno kao sunce.
Međutim, ako to pitanje posmatramo sa stanovišta kadera, vidjet ćemo nešto kao da nam Uzvišeni Allah kaže: “Ja znam da ćeš ti svoju volju u ovo vrijeme upotrijebiti u određenom poslu. Zato ću ti to djelo odrediti na taj način”. To znači da Uzvišeni Allah ne sputava ljudsku volju.
Naravno, Uzvišeni Allah je Stvoritelj svega. Nakon što je znao sve o svemu, On Svoje određivanje usmjerava i tamo kuda se usmjerava ljudska volja. To znači da se kader ne miješa u odnos između čovjeka i njegove volje, iako ono obuhvata ljudsku volju, odnosno, zna je, samo što to Allahovo znanje tu volju ne određuje unaprijed.
- Napravljeno na .