Bogataši i siromasi, kako i zašto
Pitanje: Vidimo da je Allah mnogim ljudima dao veliko bogatstvo, luksuzne automobile, raskošne dvorove, visoku čast, veliki ugled, dok se drugi iscrpljuju glađu, tište ih razne patnje, nevolje, nedaće, siromaštvo i potrebe. Da li su jedni odbačeni, a druge Allah voli toliko da ih je obasuo izobiljem, dok se drugi povijaju pod teretom životnih tegoba?
Odgovor: Ovakav način postavljanja pitanja nema opravdanja osim ako služi za pouku. Inače, onaj ko pita grješnik je. U osnovi čovjek koji u sebi nosi takvu muku ovo i treba da pita.
Naravno, Allah, kome hoće, daje zgrade, automobile, lijepe konje, stoku i njive, a kome hoće daje siromaštvo, neimaštinu i potrebe. Ali, u tome svemu ne treba negirati ulogu uzroka koji dolaze od porodice i okruženja. Kao što se, npr., ne može zanemariti sposobnost čovjeka da stekne bogatstvo, ne treba negirati ni njegovo poznavanje puteva na kojima se dobra mogu steći u skladu sa uslovima sticanja u datoj sredini. Ali, ni u vrijeme kad su pokazali svoju sposobnost, Uzvišeni Allah nekima nije kroz to dao ni bogatstvo ni djecu.
Svemu istaknutome zgodno je pridružiti jedan hadis koji sadrži duboku pouku, a ima blizak dodir s našom temom. Od Abdullaha ibn Masʼuda se prenosi da je kazivao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ʻAllah je među vama podijelio vaš odgoj, kao što je među vama podijelio i vašu opskrbu. Uzvišeni Allah daje dobra ovog svijeta i onome koga voli i onome koga ne voli, a dobra Budućeg svijeta daje samo onome koga voli. Kome Allah pruži Budući svijet, već ga je zavolio.”[1]
S druge strane, bogatstvo se ne mora smatrati dobrom. Dakako, ako hoće, Allah nekad nekome da bogatstvo i djecu, a nekad mu ne da. Dobro se ogleda u oba slučaja. Ako si bio dobar pa si bogatstvo koje ti je Allah dao koristio u dobra djela, bit će ti dobro, a ako si bio loš i zalutao s Pravog Puta, to što ti je Allah dao za tebe neće biti dobro.
Naravno, ako se putem ne krećeš kako treba, siromaštvo će ti biti kapija nevjerovanja, jer će te voditi u griješenje prema Allahu. Iz dana u dan ćeš sve više griješiti. Isto tako, ako ne budeš na Pravome Putu, ne budeš imao život srca i duše, bogatstvo će ti biti prokletstvo i nevolja. Uzvišeni kaže:
وَاعْلَمُواْ أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلاَدُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ
I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika (El-Enfāl, 28).
Mnogi su pali na tom ispitu. Mnogo je onih koji su se zaglibili u velikom bogatstvu, pa u srcu nemaju tračak svjetlosti, jer su blagodati obezvrijedili. Zato je Božije pružanje bogatstva takvima samo sredstvo postepenog prepuštanja zabludi. Oni zaslužuju takav ishod, jer su uništili svoj duhovni i osjetilni život, upropastili dar koji im je Allah dao.
Možda slijedeći časni hadis ovo pitanje najbolje objašnjava: “Mnogo je zapuštenih i prašnjavih ljudi u krpama, kojima se ne obraća pažnja, kojima bi Allah olakšao da ga zamole. Jedan od takvih je El-Beraʼ ibn Malik”.[2] Treba znati da je El-Beraʼ ibn Malik bio brat Enesa ibn Malika, koji nije imao šta za jesti, niti dom da se u njemu svije. Živio je u stisci oskudice. Možda ima mnogo onih koji sliče El-Beraʼu, zapuštenih i prašnjavih. Međutim, Allah gleda njihova dobra srca i široke duše, pa ih je učinio da budu ugledni, što se potvrđuje Poslanikovim, s.a.v.s., riječima, iz kojih se razumije da bi Allah El-Beraʼu olakšao kad bi ga zamolio.
Zato, nevolja nije ni bogatstvo samo za sebe niti siromaštvo samo za sebe. Sve ima svoje mjesto. Siromaštvo i bogatstvo u određenoj situaciji smatraju se blagodarom. Poslanik, s.a.v.s., je siromaštvo izabrao svojom voljom. Rekao je: “Nisi li Ti zadovoljan time da oni imaju dobra ovog svijeta, a mi dobra Budućeg svijeta”?[3]
Vidimo Omera, r.a., da je, u vrijeme kad su mu se otvarale riznice ovog svijeta, odabrao živjeti u odricanju, odbijajući ono što nije nužno.
Međutim, ima siromaštva koje je – sačuvaj nas Bože – gotovo nevjerništvo. Na primjer, ako pitanje vezano uz blagodati ne postavlja vjernik, već nevjernik, takva osoba koja se na Allahove blagodati žali, nepopravljivi je nevjernik.
To znači da je siromaštvo u nekoj prilici blagodat, da je i bogatstvo u nekoj prilici blagodat, a suština pitanja se sastoji u postojanju iskrenog vjerovanja u srcu.
Gospodaru moj, lijepo je sve što dolazi od Tebe,
dopada mi se sve što je od Tebe,
svejedno da li to bila svečana odjeća ili ćefini,
svejedno da li bila rascvjetala ruža ili trn,
Tvoja blagost i Tvoja kazna su mi lijepi,
onako kako se kaže u Istočnoj Anadoliji:
Sve od Tebe mi je lijepo.
Naravno, da čovjek pliva u moru bogatstva, i da uz to ima čvrstu vezu sa Uzvišenim Allahom, bio bi poput šejha ʻAbdu l-Kadira el-Gejlanija, koji je uvijek bio u društvu pobožnih, u čijim mislima je uvijek bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Kad se veza s Allahom prekine, siromah izgubi i ovaj i Budući svijet, a to je jasan gubitak. Tako je i s bogatstvom koje nema vezu s Uzvišenim Allahom. Ono postaje put u gubitak, iako je naizgled sama sreća.
[1] Ahmed Ibn Hanbel, El-Musned, I, str. 387.
[2] Et-Tirmizi, Es-Sunen, “El-Menakib”, 55
[3] El-Buhari, Es-Sahih, “Tefsiru ’s-sure 66.”; Muslim, Es-Sahih, “Et-Talak”, 31.
- Napravljeno na .