Božije davanje
Pitanje: Kako objasniti pravilo “davanja” kod Uzvišenog Allaha?
Odgovor: ʻItâ (عطاء) leksički znači blagost, dobrobit i darovanje. “Dodjeljivanje (إعطاء)” istoznačna je riječ. Aspekt davanja koji se tiče kadā’a i kadera jeste ono što je dodirno s našom temom. Ako čovjek poželi zlo, Uzvišeni Allah mu ga odredi, jer procjenjivanje je pravo čovjeka budući da se procjenjuje tako što se ljudska volja uzima u obzir. Ako, npr., moje dizanje ruke bude određeno prije nego što podignem ruku, to je zato što Uzvišeni Allah zna da ću ja koristiti svoju volju i težnju u tom pravcu budući da je jedno od obilježja Allahovog znanja to da, po svojoj naravi, obuhvata sve, što se zbilo i što će se zbiti. Zato On zna šta ću ja učiniti, tako određuje. “Moj rob, taj i taj, težit će dizanju ruke, a Ja ću tvoriti to dizanje”, ili “Ja sam to tako upisao”. To je to kader, odnosno, takvo upisivanje je kader. Kad se radi o mom dizanju ruke, to je kadā’, odnosno, izvršenje onoga što je meni određeno.
Što se tiče davanja, možemo ga shvatiti u slijedećem obliku. Čovjek, npr., usmjeri svoju volju i težnju ka zlu. Međutim, Uzvišeni Allah ga posebno daruje nečim što se isprječuje između njega i zla, zbog dobrog ugleda, ili zbog toga što ima čisto srce, ili što ga Allah zna kao dobroga. Time se ne izvršava sve kako je bilo namjeravano. Davanje je utjecalo na kader, a kader je utjecao na kadā’. Međutim, to se sve odvija na Ploči brisanja i utvrđivanja, a apsolutno ništa se ne mijenja u Božijem znanju. Ploča brisanja i utvrđivanja je, u neku ruku, posebna čovjekova sveska u kojoj se može događati promjena, ali se promjena nikad ne dešava na Levhi ’l-mahfuzu.
Davanje je Božija blagost. Uvjet toj blagosti nije polaganje prava na nju niti dostojnost. Ako na pitanje gledamo iz tog ugla, vidjet ćemo da sva dobra djela, koja radimo, nisu ništa drugo nego Božije davanje.
- Napravljeno na .