Uputa koja se odvija u skladu s prirođenim zakonskim zahtjevima

Prilikom usmjeravanja ka svom cilju ili određenoj svrsi, sve postojeće u skladu s prirodnim zakonima stvaranja slijedi jedan obavezan put. Ispravno je taj put nazvati Božijim vođenjem. Početno stvaranje čovjeka, njegov razvoj kroz fazu zakvačka u majčinoj maternici i prelazak iz embrionalne u druge faze odvija se prema Božijem vođenju. Ista stvar se odvija i sa svim drugim stvorenjima, jer sve teče prema svojoj potrebi. To je danas svakome poznato. Uprkos tome što prirodnjaci i materijalisti Božije vođenje nazivaju instinktom ili naturalnim vođenjem, „svijet savjesti“ ukazuje da je to Božije vođenje.

Uistinu je “upućenost na pravi put” jedan od dokaza Jednoće Boga. To je tema koja je sama po sebi samostalna, koja povezuje sve što se odvija u skladu s tim Božijim vođenjem i Božanskom uputom, s obzirom na Allahovo postojanje i Njegovu Jednost.

Svako stvorenje vrši svoju ulogu koja mu je namijenjena Božijim vođenjem, počevši od atoma pa do galaksija, odnosno, od elektrona koji kruže oko jezgra atoma pa do zvijezda i galaksija koje plove vasionom. Sve se kreće u skladu s linijom koju mu je iscrtao Uzvišeni Allah, ide ka zadatom cilju, ne skreće ni za milimetar.

Kokoška leži na jajima i završetak potrebnog vremena strpljivo čeka uprkos gladi, žeđi i jakoj vrućini. Nikako ne napušta svoje mjesto. Zna li ona šta će prokljuvati jaje? Zbog čega podnosi sve te muke? Zna li da će se, nakon izvjesnog vremena, sa svojim pilićima utrkivati da pokljuje nešto od razbacanog zrnevlja? Odgovor na postavljena pitanja je jasan što se nas tiče, a to je da nju Allah vodi u tom smjeru.

Zatim, zna li kokoška da će pile u unutrašnjosti jajeta, čim dođe vrijeme izlaska, iznutra nježnim i labavim kljunom po stjenci jajeta, prokljuvati i izići u život mnogo komotniji od onog u unutrašnjosti jajeta? Odakle piletu znanje i osjećaj za taj novi život da bi ulagalo sav napor da u njega uđe izlazeći iz jajeta?

Slično je i s djetetom. Tek što se rodi, uznemireno po majčinim grudima traži da doji. Nadalje, ko je majčine dojke napunio čistim mlijekom, zatim, ko je djetetu pokazao da je mlijeko u dojkama? Ko je dijete poučio dojenju? Odgovor na sva navedena i slična pitanja je jedan, a on glasi: To se sve odvija pod Božijim vođenjem.

Plemeniti Kur’an nas na brojnim mjestima podsjeća na to Božije vođenje, a mi navodimo:

a)

وَأَوْحَى رَبُّكَ إِلَى النَّحْلِ أَنِ اتَّخِذِي مِنَ الْجِبَالِ بُيُوتًا وَمِنَ الشَّجَرِ وَمِمَّا يَعْرِشُونَ.
I Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi” (En-Nahl, 68).

Naravno, pčelinja društva znaju spravljati med na osnovu takvog vođenja, poučavanja i upućivanja. Uzvišeni Allah nadahnjuje pčele da zasnivaju sebi nastambe u brdima i stablima, da se u njih svijaju. Na osnovu tog nadahnuća one uče kako da spravljaju sati. Tehnologija koju koriste u pravljenju medne sati ni u kojem slučaju ne može biti plod pčelinjeg znanja, već je to dokaz umijeća koje im je dato nadahnućem. Isto je i s prelijetanjem pčela s cvijeta na cvijet, da bi uzimale njihov nektar. Da ne bi putem lutale, one koriste odgovarajući plan. Na mjestima koja prolaze ostavljaju sebi specifične tragove, a u košnicu se vraćaju slijedeći te tragove. Na kraju, u košnice polažu sav nektar sakupljen iz cvjetova.

Potpuno je jasno da se radi o nekom nadnaravnom upravljanju košnicom. Naravno, Božije vođenje se tu vidi po tome što se nijedna velika država, s tradicionalno uređenim sistemom vladavine, ne može usporediti sa stabilnošću tog upravljanja koje se praktikuje u pčelinjoj košnici.

Tu je pčela matica koja upravlja košnicom, a trutovi su u malome broju zastupljeni radi oplodnje. Ostale pčele su radilice koje rade bez zastoja. Svaka svoju dužnost izvršava na najbolji način.

Kad dođe vrijeme za polaganje jajašca, pčela - matica jaja polaže u svaku ćeliju, a malobrojni mužjaci obavljaju svoju prirodnu dužnost. Tu se njihova zadaća završava, a nakon toga u košnici ostaju kao gotovani, koji ne rade ništa osim što proždrljivo jedu nakupljeni med. Pčela - matica jedan broj njih usmrćuje, a ostale ostavi na životu, da svoje prirodne poslove obave i iduće godine.

Kao što se mužjacima - gotovanima ne dopušta da žive, tako se nijednoj stranoj pčeli ne dopušta ulazak u košnicu. Pored toga besprijekornog upravljanja, vidimo i održavanje čistoće na istoj razini ozbiljnosti i odlučnosti. Naprimjer, pčeli - radilici, koja donese nektar, ako nije sasvim čista, ako joj se, recimo, na nožici nađe malo prljavštine, ne dozvoljava se ulazak u košnicu. Ako se neka pčela ne pridržava vladajućih propisa, ili ako pokaže neku vrstu samovolje, odmah biva otjerana iz košnice.

Opravdano je pitati: Ko je pčele poučio svemu spomenutom ako imaju tako sitan mozak? Ko ih je prije 50,000.000 godina poučio da prave sati, spravljaju med, a to je ono isto što spravljaju i u naše vrijeme? Pčela se nije postepeno usavršavala, već je savršena bila od postanka. Otkako je stvorena, ona zna svoj posao i tako praktikuje kroza sva vremena. Počevši od sposobnosti da postavi tehnologiju za izradu satne čaške u obliku šestougla, a ne u obliku trougla, ili kvadrata, preko umijeća u spravljanju meda, te ukusne tečnosti u kojoj je lijek za ljude, u svakoj etapi tih operacija je Božije vođenje. Mi osjećamo kao da dah objave i nadahnuća jedno pored drugoga idu uza svaku pojedinu operaciju. Dakako, nama se čini da to osjećamo. Međutim, pčela sav svoj posao obavlja a da uopće i ne osjeti taj dah nadahnuća, već sve radi nekakvim vođenjem neovisnim o njenom osjećanju. Naravno, rad pčela se može objasniti samo Božijim vođenjem.

Na sve istaknuto ćemo odgovoriti time da je Uzvišeni Allah pčelu poučio spravljanju meda. Uzvišeni Allah je i maticu i trutove poučio njihovim dužnostima. On je i maticu imenovao kraljicom, da upravlja pčelinjim društvom, a drugim pčelama odredio da joj budu poslušne.

b) Mravi, također, dobivaju Božije nadahnuće. O tome nam govori slijedeći plemeniti ajet:

حَتَّى إِذَا أَتَوْا عَلَى وَادِي النَّمْلِ قَالَتْ نَمْلَةٌ يَا أَيُّهَا النَّمْلُ ادْخُلُوا مَسَاكِنَكُمْ لاَ يَحْطِمَنَّكُمْ سُلَيْمَانُ وَجُنُودُهُ وَهُمْ لَا يَشْعُرُونَ
I kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske nejgove, a da to i ne primijete” (En-Neml, 18).

Kako je mrav rekao to što je rekao? Mora da mrav ima njemu specifičan jezik i određeni način govora. Savremeni zoolozi tvrde slijedeće: Bila su dva mravinjaka, jedan manji i drugi veći, na drugoj strani maloga prokopa. Jedan mrav je prešao iz zone jednog mravinjaka u zonu drugoga. Šutnja i mirovanje nisu dugo trajali, a izašao je mrav koji se, prelazeći preko štapa bačenog preko prokopa, odvojio od drugih i zalutao. Tako je zašao u zonu drugog mravinjaka.

Ko je taj ko je obavijestio o tome da je mrav zalutao, da je u zoni drugog mravinjaka? Specijalisti ovo pitanje tumače ovako: Mrav koji se zatekao u zoni drugog mravinjaka kradom je svoga druga obavijestio o kretanju elektromagnetnih talasa, po nekim koordinatama oko mjesta na kojem se nalazi. Nakon tog razgovora, vođenog sasvim potajno, drugovi su krenuli da ga izbave. Pojurili su prema drugom mravinjaku.

To znači da mravi govore. Uzvišeni Allah je Sulejmana, a.s., poučio jeziku mrava. Zato se on nasmijao glasno riječima njihovim i okrenuo se da zahvali svome Gospodaru što mu je pružio tu veliku blagodat.

Mravi imaju društveni poredak sličan republikanskom. Svi sudjeluju u sakupljanju hrane i njenom skladištenju u mravinjaku. Nema nijednog mrava da je lijen. Ako je nošenje tereta nekome teško, poziva drugove i oni dolaze da mu pomognu u nošenju do mravinjaka. Tokom ljeta, mravi su u stalnom kretanju, a tokom zime se zadovoljavaju uskladištenom hranom. Nekad vlaga prodre u njihova uskladištena zrna, pa je potrebno iznijeti ih na sunce. Nakon sušenja, ponovo ih unose u mravinjak. Ponekad se dešava da neko zrnevlje nabubri. Odmah ga dijele na dva dijela. Ako jedan od tih dijelova opet nabubri, ponovo ga dijele na dva dijela. Tako se zrnevlje u ostavi čuva da bi bilo pogodno za ishranu, a od isklijalog zrnevlja nema nikakve koristi.

Ko je mrava poučio svemu tome? Ko ga je poučio tim prožimajućim preciznim radnjama, njega koji ima tijelo manje od memorijske ćelije u našem mozgu?

Naš jasan odgovor, kao i uz druga pitanja, glasi: To je Uzvišeni Allah, Koji je mrave nadahnuo svim navedenim. Mrave vodi to Božije nadahnuće.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Mrav pecnuo jednoga od vjerovjesnika, a on naredi da mrave kazne spaljivanjem. Allah mu je objavio: ‘Zar zato što te ujeo jedan mrav, ti spaljuješ cjelokupnu zajednicu koja slavi Stvoritelja’”!^[1] Kao što se može primijetiti, mravi su jedna samosvojna zajednica, koja Boga slavi nama nepoznatim jezikom.

U predaji po lancu koji bilježi El-Hakim, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Izašao neki vjerovjesnik da prouči dovu za kišu. Najednom vidje da je mrav podigao svoje udove prema nebu, pa je rekao: ‘Vratite se, dova vam je uslišena zahvaljujući ovome kako je postupio ovaj mrav’”.^[2]

Mrav sve navedeno radi pod Božijim vođenjem i s Njegovim nadahnućem.

c) Plemeniti Kur’an ukazuje na predestinirajuću stranu kadera i postojanje životinja u vidu zajednica poput naše:

وَمَا مِن دَآبَّةٍ فِي الأَرْضِ وَلاَ طَائِرٍ يَطِيرُ بِجَنَاحَيْهِ إِلاَّ أُمَمٌ أَمْثَالُكُم مَّا فَرَّطْنَا فِي الكِتَابِ مِن شَيْءٍ ثُمَّ إِلَى رَبِّهِمْ يُحْشَرُونَ
Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim (El-Enʻām, 38).

Učenjaci su se uznemirili nestankom vrste ćelavog ibisa (Geronticus eremita) u Turskoj, jer sve postojeće ima odgovarajuće mjesto u ravnoteži prirode, a izumiranje te vrste ptica znači otvaranje pukotine u ravnoteži. Ko je sve postojeće poučio kako će naći svoje mjesto u toj ravnoteži prirode?

Na to pitanje mi odgovaramo: To je predestinirajuća Uputa, ili uputa koja se odvija u sklopu prirođenih zakonskih naloga. Mi na sva vođenja i koordiniranja te vrste gledamo i mjerimo ih iz tog ugla.

[1] El-Buhari, Es-Sahih, “El-Džihad”, 153.
[2] En-Nejsaburi, El-Mustedrek, I, 352.

Tweet

Whatsapp