I iz svakog mjesta u koje dođeš... (Al-Baqara, 150)
وَمِنْ حَيْثُ خَرَجْتَ فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ شَطْرَهُ لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَيْكُمْ حُجَّةٌ إِلاَّ الَّذِينَ ظَلَمُواْ مِنْهُمْ فَلاَ تَخْشَوْهُمْ وَاخْشَوْنِي وَلأُتِمَّ نِعْمَتِي عَلَيْكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ
I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta da prigovore, osim inadžija između njih, – njih se ne bojte, Mene se bojte! – a da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste vi na Pravome putu bili! (Al-Baqara, 150)
Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu počastivši je time, proveo je 16 ili 17 mjeseci okrećući se u namazu prema Mesdžidu-l-Aksa. Naravno, Kjaba je u to vrijeme bila ispunjena kipovima i idolima. Kad je Poslanik, s.a.v.s., poslan s vjerom u tevhid (jednost) i neobraćanjem bilo kakve pažnje kipovima, neko vrijeme se okretanja u namazu prema Kjabi odricao, kako bi pokazao svoj izričit i uvjerljiv stav prema kipovima.
Očigledno je postojala čvrsta veza između “muhammedanske biti” i “kjabenske biti”, a Poslanik, s.a.v.s., je to osjećao na osnovu urođene naravi koju mu je Allah iskonski darovao. On se želio okretati prema Kjabi i za tim je čeznuo, a njegovu želju Kur’an časni komentariše riječima: Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu (Al-Baqara, 114).
Što se tiče Poslanikovoga, s.a.v.s., cilja iz čežnjivog bacanja pogleda prema nebu, može se reći da je to bila želja da Uzvišeni Allah donese jednu novu odredbu o prenošenju Kible. Dakako, očekivao je vijest s neba. Zato mu ajet u nastavku saopćava radosnu vijest: i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš (Al-Baqara, 144). Ovdje je očigledno to da je tu činjenicu teško razumjeti, da je može razumjeti samo osoba kakva je bio Poslanik, s.a.v.s., koji je potpuno shvatao narav čvrste veze između sebe i Kjabe.
Naravno, “kjabenska bit” je imala čvrstu vezu s njim. Međutim, pitanje Jednosti, kao razloga njegovog poslanstva, bilo je važnije od svetosti Kjabe i njenog stavljanja u poziciju Kible za namaz. Zato se Poslanik, s.a.v.s., u Mekki tokom namaza okretao prema Mesdžidu-l-Aksa, a jedno vrijeme je to nastavio i u Medini.
Kad se radi o židovima Medine, oni su, na osnovu toga što je muslimanima Kibla bila Mesdžidu-l-Aksa, bili počeli tvrditi da su oni izvorni vjernici a da ih muslimani samo slijede, tražeći u tome dokaze za svoju vjeru. Da je Poslanik, s.a.v.s., htio, Kiblu bi u Kjabu premjestio odmah prilikom svog prelaska u Medinu.
Međutim, on se nije ponašao u skladu sa svojim željama, već je uvijek slijedio volju Uzvišenog Allaha. Pretpostavljajući Njegove odredbe željama srca, odan Njemu u svemu, čekao je Njegovu odredbu. Iako je bio čovjek veličine koja je premašivala ljudske horizonte, Poslanik, s.a.v.s., nije zaboravljao da je rob i poslanik koji naređenja dobija od Uzvišenog Allaha.
Time što se na namazu okretao prema Mesdžidu-l-Aksa, Poslanik, s.a.v.s., je svjetlost upute upalio u srcima mnogih židova, poput Abdullaha ibn Selama, jer se dalo pretpostaviti da se njegovo poslaničko svojstvo spominjalo u njihovim Knjigama. U svakom slučaju, bilo je židova koji su prešli na islam. Nakon 16 ili 17 mjeseci okretanja prema Mesdžidu-l-Aksa, ispunilo se ono što se željelo, a u rukama tih ljudi nije ostao nijedan dokaz koji su mogli iskoristiti protiv muslimana. Znači, idolopoklonici nisu mogli reći: “Vi se okrećete prema Kjabi ispunjenoj našim kipovima. Prema tome, naša vjera je izvorna.” Židovi, pak, nisu mogli reći: “Vi se okrećete prema našoj Kibli. Dakle, naša vjera je izvorna”. U takvom ozračju je došla naredba o okretanju prema Kjabi i time se ispunilo sjedinjenje biti Poslanika, s.a.v.s., s biti časne Kjabe.
U starim vremenima je bilo znakova koji su ukazivali na to da će neka zbivanja vezana uz Poslanika, s.a.v.s., teći onako kako su tekla. Naime, neki židovi su kazivali neke vijesti koje su sadržavale poneki znak. Neki su znali reći: “Kibla vjerovjesnika koji će doći bit će prema Mekki, a Muhammed se još uvijek okreće prema Mesdžidu-l-Aksa”. To baca svjetlost na neke aspekte ovog pitanja.
Riječi: a da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio (Al-Baqara, 150) znače da je okretanje na namazu prema Mesdžidu-l-Aksa bilo blagodat, ali još veća i prava blagodat se ogledala u susretu onih koji se vole, odnosno u susretu Poslanika, s.a.v.s., predstavnika muslimanske zajednice, s Kjabom. Odatle se, kasnije, ispunjavalo Poslanikovo, s.a.v.s., Uspinjanje do Sidretu-l-munteha, da bi se on, licem u lice, susreo s Božijom blagodati, a to je moguće samo okretanjem prema Kjabi. Uzvišeni Allah i tako upotpunjuje Svoju blagodat. To je čast kojom je Uzvišeni Allah udostojio ovu zajednicu, obuhvaćenu Njegovom milošću.
- Napravljeno na .