Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili... (Al-Baqara, 165)
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ اللّهِ أَندَاداً يُحِبُّونَهُمْ كَحُبِّ اللّهِ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا لِّلّه
Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, a pravi vjernici još više vole Allaha. (Al-Baqara, 165)
Smatramo da ovaj časni ajet ukazuje na slijedeću cjelovitu istinu. U sklopu hotimične ljubavi, kod vjernika nijedna ljubav ne smije premašivati ljubav prema Uzvišenom Allahu. Preobražaj ljubavi u posebno obilježje i čuvstvo prodire duboko u ljudsko biće u kojem postaje žudnja i čežnja neko vrijeme. Razina ljubavi čovjeka odgovara mjeri u kojoj on u sebi ima spoznaje o Allahu.
Hotimična ljubav je odnos i odabir, na šta ukazuje i časni hadis: “Niko od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi”, u kojem se ističe razina ljubavi. Činjenica je da istinska ljubav započinje prvim korakom. Ako urođeni osjećaj ljubavi kod čovjeka dosegne razinu ljubavi čovjeka prema roditeljima, supruzi, imovini, itd., ta ljubav treba biti u granicama koje je Uzvišeni Allah odredio. Inače, Uzvišeni Allah Svog roba na razne načine dovodi pred životna iskušenja za koja ga kažnjava na ovom svijetu, ili to odgađa za Sudnji dan. Ukratko, vjernik je uravnotežen čovjek i dužan je u svako doba čuvati ravnotežu, održavati je naspram svih drugih želja i prohtjeva.
Dakako, ima ljudi koji u veličanju nekih pojedinaca pretjeruju, dotle da ih stavljaju na razinu božanstva pa kažu: “On je naš gospodar, naš bog koga obožavamo.” Govore o njegovoj vidljivoj velikodušnosti, razmeću se hvaljenjem njegovog upravljanja i stavljaju ga u rang apsolutnoga gospodara. Iako neki slične misli i osjećanja ne iznose otvoreno, nadanja vežu uz njega, njemu se okreću pokazujući isti odnos i interesovanje kakvi se praktikuju u mnogoboštvu. Ako svojstvo “otvorenog mnogoboštva” damo prvoj skupini, druga skupina je u “prikrivenom” ili posrednom mnogoboštvu. Časni ajet strogo prekorijeva prvu skupinu, a drugu opominje i upozorava.
Nadalje, ovaj ajet gradi most između obožavanja i ljubavi. On skreće poglede na prisutan osjećaj ljubavi između čovjeka i onog u šta vjeruje da mu je bog, za šta se odlučio da obožava. Ukoliko srce prihvata odanost Bogu i pokorava mu se, vjernik mora širom, na oba krila, grudi i srce otvoriti ljubavi prema Uzvišenom Allahu, pažnju usredsrediti na ono čime će On biti zadovoljan. Treba znati da istinske životne vrijednosti stoje u saglasnosti s izvršavanjem Njegovih zapovijesti i činjenjem onog čime je On zadovoljan i onog što nam On želi, da Njegovo zadovoljstvo bude naš cilj.
Oni koji Ga ne vole trajno će ostati u brizi za svoju sudbinu i za neizvjesnu budućnost; bit će u stalnom strahu. Istinski vjernici su, dotle, svjesni prave, precizno određene mjere, koju su im postavili vjerovjesnici, prvaci i čestiti ljudi, koji su bili razlog njihovog vjerovanja i spoznavanja Uzvišenog Allaha, kao što su svjesni i toga da je Jednost vaga i osovina ljubavi. Oni vole prvenstveno Allaha, ljubavlju koja premašuje zaljubljenost i čuvstva. Zato oni, kao relativan, doživljavaju odnos prema svemu drugom osim te ljubavi. Ništa drugo ne vole kao što vole Allaha. Zapravo, vole sve s mjerom s kojom je to blisko Allahu i Njegovom zadovoljstvu. Takva ljubav je čvrsta i vječna. Ona ne prestaje i ne da se poljuljati, jer je to ljubav koja izvire iz razuma, srca i logike.
- Napravljeno na .