A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu... (Al-Baqara, 213)

كَانَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً فَبَعَثَ اللّهُ النَّبِيِّينَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ
Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene. (Al-Baqara, 213)

U komentaru riječi: Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, neki mufessiri kažu da su potomci Ademovi, svi skupa, bili nevjernici, pa im je Uzvišeni Allah poslao Nuha, a.s., a nakon toga i druge vjerovjesnike. Međutim, to tumačenje apsolutno nije tačno. Od Ademovog, a.s., vremena pa do danas, ljudi su u svakom razdoblju nalazili mogućnost da se upute s nekim vjerovjesnikom, da slijede njegov put i njegovo uzdizanje.

Dakle, ta prilika je stalno postojala. Bilo je ljudi koji su to koristili, a bilo je i onih koji nisu, već su ostali kakvi su i bili. Međutim, u svakom slučaju, svijet od početka nije bio bez vodiča. Iako se neki razilaze u stavovima vezanim za povode novih poslanstava, s kojima su upućivani vjerovjesnici, ono šta su donijela poslanstva vjerovjesnika daleko je veće od predmeta razlikovanja.

Prema mišljenju Bediuzzamana Saida Nursija, ako od stotinu mladica uspije deset i od njih postanu visoka stabla, ne može se reći da je njihov vlasnik gubitnik. Isto tako, ako se od stotine ljudi na Pravi put upute deseterica pa počnu vjerovati i živjeti spoznavši razlog i svrhu radi kojih su stvoreni, to je dovoljno da se ljudi uopće posmatraju izvan konteksta apsurdnosti stvaranja.

Dakako, prvi ljudi su jedna zajednica bili zahvaljujući vjerovjesnicima koji su dolazili s istog osnova, s jednog izvora, s jednim poslanstvom i poslanjem. Utjecaji koje su ta poslanja vršila na ljude, vodili su ih ka tome da budu jedna zajednica. Oni nisu bili divljaci; srca im nisu bila lišena vjere i vjerovanja. Nisu bili međusobno zavađeni i neprijatelji, ali počeli su se razilaziti u nekim sporednim pitanjima koja su im narušila jedinstvo.

Prvi čovjek, koji je istovremeno bio i prvi vjerovjesnik, dugo vrijeme je uspostavljao vjerovanje u tevhid (Jednost) i bliskost sa Stvoriteljem. Zatim su neka obilježja, koja su pretegla u ljudskoj naravi, nešto zbog pobuda da se udovolji vlastitim interesima, a nešto i zbog izlaganja iskušenjima, počela vršiti svoje utjecaje i djelovanje. Prohtjevi i želje su počeli zauzimati mjesto razuma i logike, a strasti mjesto upućenosti. Tako je jedinstvo poraženo pred razlazom.

Međutim, Uzvišeni Allah, koji je čovjeka u osnovi obdario da se rukovodi ispravnošću i čistotom, slao je nove vjerovjesnike da otklanjaju zapreke koje stoje na putu između čovjeka i istine, da mu ukazuju na posljedice zla, da mu u srcu zasađuju nadu u dobro i pozivaju ga na oprez i budnost.

Neki ljudi se, pak, nisu mogli osloboditi navale strasti i prohtjeva, a drugi nisu mogli, čak, ni suzdržati se od stalnog slijeđenja puta nasilja i oholosti. To je dovodilo do trajnog razilaženja i njegovog zaoštravanja, različitim pravcima i na različite načine, uvijek žešće nego ranije.

Činjenica je da su neka razilaženja među ljudima bila rezultat blijeđenja istina u njihovim očima, njihov prelazak u predodžbe porozne stvarnosti, zatim njihovo rastakanje u nešto neopipljivo, čije su mjesto zauzimale druge stvari. Druga razilaženja su proizlazila iz zavisti, iz zablude, ili iz onoga do čega su dovodila pogrešna tumačenja i komentari, iako su sva nejasna pitanja i pojedinosti bili prethodno objašnjeni i potkrijepljeni jasnim dokazima, ili zbog ulaska u površan idžtihad, zasnovan na ostrašćenosti, uprkos Božijim dokazima i argumentima.

To je tako bilo, iako se zna da je Uzvišeni Allah sve nejasnoće vezane za pitanja idžtihada otklonio Svojim jasnim ajetima te tako zatvorio puteve koji vode u tumačenja zasnovana na strasti. S pravom se može o tome preuzeti stav islamskih pravnika, po kojem se kaže da “idžtihada nema gdje postoji jasan vjerozakonski tekst”.

Naravno, vinovnici nisu prihvatili ajete koji pozivaju u slogu, da budu njeni pomagači, već su potrčali za idžtihadom zasnovanim na strastima, koji vodi u razlaz i neslogu. To ih je odvelo u provalije razlaza i razdora u kojima trajno lutaju.