A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno... (Al-Baqara, 251)

وَلَوْلاَ دَفْعُ اللّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَّفَسَدَتِ الأَرْضُ وَلَكِنَّ اللّهَ ذُو فَضْلٍ عَلَى الْعَالَمِينَ
A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na zemlji bi, doista, nered nastao, – ali, Allah je dobar svim svjetovima. (Al-Baqara, 251)

Pored isticanja drugih brojnih pitanja u ovom časnom ajetu, Uzvišeni Allah nam pažnju skreće posebno na postojanje ravnoteže i mjere u Svijetu, kao i na postojanje čovjeka u prirodi i životnoj sredini. Svemu postojećem je dat stanovit red i odgovarajuća mjera. Radi osiguravanja reda za potrebe ljudskog roda, Uzvišeni Allah je čovjeka uputio na Pravi put davši mu sklonost da se bori na Pravome putu kao urođeno svojstvo. Ishod svega se treba ostvarivati pod djelovanjem ljudske ruke, u uzročno-posljedičnom nizu. U protivnom, Svijet bi postao mjesto na kojem je život nepodnošljiv, onako kako to ističe ovaj časni ajet.

Naravno, kad se neki osjećaji, koncentrisani u prirodi čovjeka, ne bi obuzdavali i kad bi se sveli na određenu mjeru, kad se ne bi regulisali u duhu vjerskih načela i njihovih vrijednosti, čovjek bi bio skloniji rušilaštvu, nasilju i nasrtljivosti. Ako nema ljudi koji svoja ljudska osjećanja razvijaju vjerovanjem, da postanu vojnici prava i reda koji šire sigurnost i mir, svijet bi postao poprište izgrednika i nastrljivaca. Njime počinju vladati nasilje i ugnjetavanje.

Što se tiče međunarodnih odnosa i ravnoteže, sigurnost i povjerenje među državama i zajednicama bivaju izgubljeni, a odlučivanje dolazi u pokvarene ruke nadmoćnih država. To znači poraz humanizma i njegovo padanje u okove nasilja i nereda. U takvoj atmosferi se ne može govoriti o ljudskom životu, ni o nauci, umjetnosti i vjerovanju. Tu sigurnosti i povjerenja nema ni u zajednici ni u društvu. Ako maha uzme klima koja vlada u anarhiji, ljudi postaju vukovi, a onaj ko je jak misli da je pravo uvijek na njegovoj strani, da on, u skladu sa svojom moći, može određivati standarde prava. Trudi se da zadobije još više snage kojom zakone postavlja u skladu sa svojim porivima nastojeći da uspostavi svijet u kojem će vladati njegova nakazna filozofija i egoizam.

Da se ne bi uspostavilo ovako loše i nakazno stanje, a da bi se ispravljale zle i nasilničke namjere, Uzvišeni Allah je, naspram nepravednog nevjernika, stvorio pravednog vjernika, naspram pobornika anarhije - pobornike istine, naspram nasilnika - pobornike pravde, naspram pobornika sile i ugnjetavanja - pobornike ljubavi, zato da se uspostavi ravnoteža među ljudima, poput ravnoteže koja postoji u prirodi, kako se Svijet ne bi strovalio u baruštinu sile, prohtjeva i strasti.

Zato je zadatak onih koji imaju razuma, koji vjeruju i znaju da Svijet spašavaju kad zlo uzme maha. Ako se Svijet nije već pokvario, treba ulagati napor da se red čuva pred svime što može izazvati nered. Treba uspostaviti kontrolu nad pristalicama galame, nereda i anarhije, treba sužiti polje njihovoga djelovanja. To se najdjelotvornije ostvaruje otvaranjem naučnih, odgojnih i obrazovnih ustanova, otvaranjem centara za prosvjećivanje i osvješćivanje, osnivanjem potrebnih društava i organizacija. Treba zatvoriti sve otvore i prolaze za zbrku i nered, ne dozvoliti nikakav mogući prolaz za smutnju.

Neka se Allahovo dobro spusti na svakoga ko to može ispuniti! Uspjeh u ispunjenju toga i njegova primjena bit će znak ponosa i neprocjenljivo vrijedan orden na grudima onih koji to provode.