Ona uzviknu: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” (Maryam, 23)
يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَذَا وَكُنتُ نَسْيًا مَّنسِيًّا
Ona uzviknu: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” (Maryam, 23)
Postoje neki iskazi koje izgovori svaki čovjek, prema svome vlastitom nahođenju, za pitanja koja smatra značajnim, velikim i veoma važnim. Tu spada, npr., Ebu Bekrova, r.a., dova, koja se sa stanovišta hadiske nauke smatra “slabom”, u kojoj on od Uzvišenog Allaha traži da mu tijelo učini velikim do te mjere da se njime ispuni sav Džehennem, da u njemu za druge ne bude mjesta.
Slično ovome je ono što je rekao Bediuzzaman Said Nursi: “Kada bih vidio sigurnost vjerovanja svoje zajednice, bio bih zadovoljan da izgorim u džehennemskoj vatri, jer, ako bi mi i izgorjelo tijelo, srce bi mi bilo ispunjeno srećom i zadovoljstvom.”[1]
Ovakvi iskazi postaju nekima misao vodilja i osjećaj. Pošto je čednost kod Merjeme, a.s., bila snažna misao vodilja i osjećaj, žestok bol su joj nanosile glasine i objede koje su se prenosile, dotle da je žalila što nije umrla i u zaborav pala.
Naravno, ona je bila uzor čednosti. Nije mogla podnijeti da na nju neko baci cvijet, a kako izdržati izloženost nanošenju ljage njenoj časti i čednosti!? Zato je poželjela to što je poželjela u prvim trenucima potresa s kojim se suočila, u trenucima kad joj logika nije mogla koristiti i izdržati žestinu udara potresa, kao što joj ne bi koristila ni da se susret s Uzvišenim Allahom dogodio u sklopu te želje i kao plod nje.
Činjenica je da ovakve izjave, kao što je bila Ebu Bekrova, r.a., dok je gledao pticu na stablu, da bi volio biti plod koji ptica kljuca, ili Omerova, r.a., izjava, dok je u ruci držao trijesku drveta za kojom se sagnuo da je uzme sa zemlje, zatim rekao da bi volio biti ta trijeska, ili izjava nekog trećeg, da bi volio biti stablo koje će ljudi posjeći, uglavnom su iskazi rečeni u trenucima kad se onaj ko ih je izrekao našao pod pritiskom nečega što nije bio u stanju podnositi.
[1] Badi`u-z-zaman an-Nursi, Siratun zatiyyatun, 457.
- Napravljeno na .