Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim... (Fussilat, 53)
سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Fussilat, 53)
Ovaj ajet najprije ističe da se dokazi, koji uvjeravaju da je Kur’an nesumnjiva istina, jedan za drugim pokazuju u prostranstvima i u ljudima, te da međusobni sklad, koji postoji među ljudima, ukazuje i oglašava postojanje Uzvišenog Allaha, radujući time vjernike, koji su, u dato vrijeme, bili u velikoj tjeskobi. Ajet nagovještava da će se srca stanovnika Mekke i okoline otvoriti, da će se svjetlost islama širiti na istok i zapad, te da će muhammedanski duh po svijetu širiti svoja krila. On daje znak da će klima izvan Mekke biti bolja i mnogo pogodnija.
Stilski izraz ovog ajeta otvara veoma široke horizonte razmišljanja, pruža mogućnost sagledavanja činjenica.
Kao što je poznato, dokazi koji se pružaju radi utvrđivanja istine dijele se u dvije skupine. Prostorni dokazi se crpe iz prostranstava i zbivanja u njima; to su izvanjski dokazi. Pored njih, tu su i dokazi koji se tiču unutrašnjeg svijeta čovjeka, sačinjenog od misli, osjećaja, predosjećaja i ličnih procjena.
- Napravljeno na .