Samo Tebe obožavamo (Al-Fatiha, 5)
إِيَّاكَ نَعْبُدُ...
Samo Tebe obožavamo. (Al-Fatiha, 5)
Kao što je poznato svima na osnovama onoga što stoji u tefsirima, jedan važan moment ovdje čini stavljanje objekta radnje ispred glagola (تقديم), iz koga se može razviti splet značenja. Mi bismo ih saželi u slijedeće riječi: Bože naš, mi ne prihvatamo i ne priznajemo nikakvu božanstvenost mimo Tvoje, niti se pokoravamo ikome osim Tebi. Mir, smirenost i utjehu ne nalazimo ni kod koga osim kod Tebe.
Drugi moment dostojan da se zabilježi jeste to da se, kao zamjena za korištenje glagolskog perfekta "obožavali smo" (عبدنا), pojavljuje prezent istoga glagola "obožavamo" (نعبد), zbog toga što perfekt sadrži značenja poput "obožavali smo" (عبدنا), "klanjali smo" (صلينا), odnosno činili smo to i to. Dakle, tu ima nekih varljivih značenja koja ne odgovaraju duhu značenja riječi "obožavanje" (عبادة) i "robovanje" (عبودية).
Dotle, u obliku "obožavamo" (نعبد) nema traga takvoj varljivosti zato što glagol "obožavamo" (نعبد) ukazuje na nemoć i ograničenost čovjeka pred neizrecivim Božanskim Veličanstvom, kao i na trajnu svjesnost te svoje nemoći i ograničenosti. Ono što se želi ovdje reći ukratko se može sažeti ovako: Gospodaru moj, donio sam odluku da svoju slobodu žrtvujem samo Tebi, da se ne potčinjavam nikome osim Tebi. Zato se ja, punim srcem, okrećem Tebi i Tvojim vratima, s odlukom da Ti robujem i budem Ti ponizan. Prihvatam da Ti robujem i budem Ti pokoran, dušom punom čežnje i ljubavi, čvrsto riješen da se klonim griješenja prema Tebi i svega što Ti ne voliš, čime nisi zadovoljan. Moja namjera je veća od mog djela. Ja Te skrušeno molim da mi namjeru prihvatiš kao moje djelo, kao djelo u obimu s kojim sam namjeravao izvršiti ga, a ne u obimu u kojem sam ga izvršio.
Time čovjek naglašava da nije sam u skrušenosti i molbi, već kaže da i njegova braća s njim sudjeluju u toj skrušenosti i molbi, odnosno izlaže obuhvatnu i sveopsežuću dobru namjeru. Istovremeno, dodajući ih sebi, obuhvata i pristanak na sudjelovanje drugih, uz njihovu saglasnost i odobravanje koji se ne mogu zanemariti, dok se okreće vratima Onoga ko presuđuje o potrebama, izbjegavajući došaptavanja šejtana i pružajući tako cjelovitu sliku potpune pokornosti prema savršenoj i apsolutnoj Božanstvenosti.
- Napravljeno na .