Pa poslije u tminama zavapi... (Al-Anbiya’, 87)
فَنَادَى فِي الظُّلُمَاتِ أَن لَّا إِلَهَ إِلَّا أَنتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ الظَّالِمِينَ
Pa poslije u tminama zavapi: “Nema drugog Boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (Al-Anbiya’, 87)
Ovaj ajet se odnosi na vjerovjesnika Junusa, a.s. Prema brojnim predajama, ovaj časni vjerovjesnik je, nakon što je njegov narod povjerovao, vidio neke naznake iskušenja koja su uništila mnoge prethodne zajednice, kao i nagovještaje njihovoga skorog nastupa, te je svoju zemlju ostavio prije nego što je od Uzvišenog Allaha dobio jasnu naredbu. Pošto se ovakvi postupci od strane ljudi bliskih Uzvišenom Allahu smatraju greškom, u more je bačen određenjem Allahovoga pripremljenog plana, pa ga je progutao kit.
Kad su bila zametnuta sva sredstva i više nisu imala nikakvog uticaja, Junus, a.s., se, svojom vjerovjesničkom pronicljivošću, okrenuo Uzročniku svih uzroka. Okrenuo Mu se i počeo Ga prizivati i moliti. Obavještavajući nas o tome, Kur’an donosi: Pa poslije u tminama zavapi: “Nema drugog Boga osim Tebe, što znači: “Ti nemaš druga niti nekoga sličnog Sebi. Sve što se zbiva u svijetu, zbiva se po Tvojoj zapovijesti i s Tvojim dopuštenjem. Ja sam u more bačen s Tvojim dopuštenjem. Moje izbavljenje nije moguće bez Tvog dopuštenja, Tvoje zapovijesti i Tvoje volje. Hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi.
Istina je za svakog vjerovjesnika da je, čim bi od njega potekla neka greška ili propust, odmah se pokajao, obratio se Allahu i tražio oprost. Adem, a.s., i njegova supruga su ovo rekli: “Gospodaru naš” – ... – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni (Al-A`raf, 23), a Musa, a.s., je rekao: “Gospodaru moj” – ... – “ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi.” I On mu oprosti (Al-Qasas, 16).
Nije nam poznato da je išta naš časni Vjerovjesnik rekao o ovome. Međutim, postoji dova kojom je on puočio Ebu Bekra, r.a., u sklopu koje se koriste iste riječi: “Bože, ja sam sebi mnogo zla nanio.”
Ako ponovo zahvatimo ovaj ajet, vidjet ćemo kako svom snagom oglašava Allahovu Veličinu i Njegovu Jednoću, riječima: Nema drugog Boga osim Tebe.
Kad su bili sasvim zaboravljeni i sasvim potisnuti svi razlozi, vidimo Junusa, a.s., da se uopće ne zamara uzročno-posljedičnim nizom, a to je vrlo važno primijetiti. Činjenica je da se svaki čovjek, kad mu ne koristi baviti se razlozima, htio on to ili ne, okreće samo Allahu. To je smisao na koji upućuje dio ajeta: Hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi.
Ovdje se pažnja usredsređuje na čovjekovo priznavanje svoje nemoći i zla koje sebi nanese, zatim na njegovo okretanje Allahu i traženje milosti i samilosti. Činjenica je da se, kao najbolji način zadobijanja Allahove milosti i Njegovog oprosta, pokazuje priznavanje ljudskih slabosti. To je bio metod i velikih vjerovjesnika, a.s.
Ovdje je sadržano i nešto na šta ukazuje Bediuzzeman Said Nursi, a to je zapažanje da rečenica iz ajeta: Nema drugog Boga osim Tebe ukazuje na našu budućnost. Dakako, ako ovo pitanje zahvatimo u svjetlu pravila “prilagođavati se vladajućim prilikama” (الانتباق مع مقتضي الحال), treba imati na umu da je Uzvišeni Allah jedini ko nas može spasiti, svejedno da li kao pojedince ili kao društvo, izvesti nas iz tmine na svjetlo i dovesti na obalu spasa. To se postiže devizom: Nema drugog Boga osim Tebe, koja sadrži sve vrste Jednosti.
Međutim, ovdje treba ukazati na još nešto, a to je da vjerovjesnik Junus, a.s., vapi: Nema boga osim Tebe, zbog posebnih uvjeta koji ga okružuju. Mi, pak, kažemo: “Nema drugog Boga osim Allaha” – umjesto Nema drugog Boga osim Tebe, zbog uvjeta koji nas okružuju.
Poželjno je ukazati i na slijedeće pojave, a to je da se dova vjerovjesnika Junusa, a.s., i njegova skrušenost događaju i ispunjavaju u poodmaklo doba noći, kad ima mnoštvo tmina, kao što ih spominje ajet: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo (Al-Baqara, 257), kao i ajet: ...i ostavi ih u mraku (Al-Baqara, 17). U udaljavanju od svjetla ima veći broj tmina, a prva tmina kojoj se izložio Junus, a.s., bio je njegov propust koji mu je zamaglio unutrašnji svijet. Zatim, tu je i stvarna tmina noći, a uz to i tmina beznađa u unutrašnjosti kitove utrobe. Dakle, tmine su mnogobrojne.
Prije nego što je bio izložen ovoj kušnji, Junus, a.s., je dobro znao za Allaha, temeljito znao za Njegovu apsolutnu Jednost, što je potvrđivao skrušenošću i riječima: “Hvaljen neka si, Gospodaru moj. Ja se Tebi utječem. Ja shvatam i oglašavam prava Tvoga suvereniteta, Tvoje mudrosti i odluka te mudrosti i izjavljujem svoju nemoć i slabost naspram Tebe.”
Što se tiče riječi iz ajeta: a ja sam se zaista ogriješio prema sebi, one nisu ništa drugo nego priznavanje velikih vjerovjesnika da imaju malih propusta koje mogu počiniti postupkom ili tijelom. One sliče riječima: “Kod mene je ovako kako je, a Ti sve najbolje znaš.” One sliče riječima jednoga velikog pjesnika:
Moje su potrebe goleme, Ti ih dobro znaš,
Moja šutnja je rječit govor, moj stvarni vapaj.
Ovakvom odabranom vjerovjesniku i ovakvoj primjernoj skrušenosti, stigao je nebeski odgovor: ...i tegobe ga spasismo (88).
Bože, spasi nas tegobe kao što si i njega spasio, nepovredivošću onoga koga si poslao kao milost svjetovima. Neka je salavat na njega i na svu njegovu porodicu.
- Napravljeno na .