Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu (At-Tahrim, 10)
ضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِّلَّذِينَ كَفَرُوا اِمْرَأَةَ نُوحٍ وَاِمْرَأَةَ لُوطٍ
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu (At-Tahrim, 10)
Možda se neko upita zašto Kur’an govori o Lutovoj ženi i Nuhovoj ženi.
Jasno je bilo da Lutova, a.s., žena nije vjerovala u njega, da je ona Lutovom narodu pomagala u nevaljalštinama. Najblaže rečeno, bila je licemjerna, iznevjerila je Luta, a.s., a kazna licemjeru je žešća od kazne nevjerniku.
Budući da Lut, a.s., nije odrastao u okruženju naroda kojem je poslan, bio mu je stran i nepoznat. Ajet: Ah, da ja samo imam moć (Hūd, 80) ukazuje na to. U situaciji u kojoj je bio materijalno i fizički nemoćnom stati pred narod koji ga je mučio izvana, Lutu, a.s., je preteška bila izdaja koja ga je snašla iznutra. Time se objašnjava tajna što Kur’an ovo navodi kao jedan od uzroka, posebno ako imamo na umu da je iznevjeravanje bilo djelo žene koja je svake noći glavu stavljala na isti jastuk s njim.
Nešto gotovo istovjetno se može reći i za Nuha, a.s., jer shodno pravilu: Koliko truda toliko dobiti!, bilo je logično da će se njegova žena i ostala čeljad posebno okoristiti okolnošću življenja u vjerovjesničkoj kući, ispunjenoj svjetlom i danonoćno povezanoj s metafizičkog svijetom.
Te dvije žene su bile poput slijepih miševa koje svjetlost uznemirava. Prema sadržini ajeta: a nevjernicima on samo povećava propast (Al-Isra’, 82), one su svjetlost gledale kao tamu, a zdravlje kao bolest. Živjele su kao velike gubitnice. Zato je bilo potrebno, čim se pojavi varnica i u grudima upali osjećanje straha i bojazni, da je proprati povjetarac koji će otvoriti vrata nade.
Mnogo je osoba koje su, slično ovim dvjema ženama jadnicama, bili našli mogućnost da žive u čistom okruženju. Međutim, nisu znali koristiti dah sredine, već su i u toj sredini, čije ozračje je bilo slično ozračju Dženneta, živjeli s osjećanjima stanovnika Džehennema. Iz nevjerništva su se premetnuli u izdajstvo i kolebali se između neodlučnosti i izdajstva, da bi mjesta našli u redu nevjernika, a ne u redu vjerovjesnika, bez obzira što su, u navedenom slučaju, spomenute žene bile supruge vjerovjesnika. Nastojali su svojim riječima ugasiti Allahovu svjetlost.
Tako nisu spoznali vrijednost blagodati koje su im, sa stanovišta prilike i mogućnosti, bile nadohvat ruke. Priliku za dobru dobit izgubili su pretvorivši izglednu dobit u jasan gubitak. Time su prokockali čak i priliku da iko ima sažaljenja za njihov bolan položaj.
Preciznije rečeno, živjeli su u tami i mraku, a bili su nadomak “blizine”. Iako su živjeli u podneblju sunca, izabrali su zabasavanje u vrtloge crnih rupa.
Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu, daj nam dobro i na onom svijetu. Sačuvaj nas džehennemske vatre. Amin.
- Napravljeno na .