Novi svjetski poredak
Svako se danas latio da diskutira o novom svjetskom poretku i da daje ocjene o njemu iz ovog ili onoga kuta, u skladu sa svojom orijentacijom. To je sasvim normalno. Naprimjer, ljudi koji su iskusili internacionalizam ne mogu se složiti s mnogima koji prihvataju šovinizam kao oblik oslobođenja, niti se mogu priklanjati njemu. Na temelju te činjenice, u Aziji se danas svaka nacija, slijedeći ideal vraćanja svojoj drevnoj povijesti, okreće svojim posebnim vrijednostima, u toj mjeri da te nacije same sebe vide kao nacionalističke. Sagleda li se današnja situacija, moguće je ocijeniti promjene koje se danas dešavaju kod Rusa, Uzbeka, Kazahstanaca i drugih na ovaj način. Danas ima toliko promjena s istim značajem i u drugim zemljama svijeta. Dok god ove “promjene” i “razvojni procesi” ne nanose štetu nikome, za njih se može reći da su normalne. Međutim, ako mi pronađemo način i metod da ove promjene učinimo još korisnijim, to bi, možda, omogućilo da se spriječe daljnje tragedije.
Neki od ovih razvojnih procesa slijede tok utemeljen na religiji. U vezi s ovim, ovdje se mogu spomenuti organizirane i neorganizirane aktivnosti u različitim dijelovima svijeta. Za razliku od drugih, oni koji pokreću te aktivnosti svakom pitanju prilaze polazeći od stava da je religija temelj svega. Onda je prirodno da oni žele da današnju uznemirujuću situaciju ocijene u suglasju sa svojim vlastitim načinom mišljenja, pa se prema ljudima odnose tako da ih vode do pozicije koju traži religija.
Ovome dodajmo i činjenicu da svjetske sile, koje su mnogo puta eksploatirale svijet, pokušavaju ostvariti progres i u ovom periodu prestrukturiranja, i to izgleda normalno iz njihove perspektive. Da li ovdje postoji puna saglasnost među ovim silama? Naravno da ne postoji. Međutim, naširoko se vjeruje da oni pokušavaju doći zajedno do sporazuma, i to što je moguće prije. Kao što je poznato, Britanija se u svome mišljenju po ovom pitanju ne razlikuje puno od Amerike. I ako je postojala mala razlika o pitanju Sarajeva, Britanci su danas na američkoj liniji. Ponekad Francuska ima drugačija gledišta, ali ona su izvedena više iz napora te zemlje da učestvuje u raspodjeli u novoj strukturi i formaciji, nego što je to izvorno drugačije mišljenje.
Ovom dodajmo i to da ima nekih zemalja u kojima je teško reći da li su one saglasne s novim svjetskim poretkom ili nisu. Sasvim je teško shvatiti situaciju ovih zemalja, kao što je teško nekim bolestima ustanoviti dijagnozu. Na temelju toga, one ne očekuju svoj udio u općem progresu. Ustvari, ne vidi se šta one zaista žele u ovom trenutku.
Ovdje se mora ukazati i na unutarnju promjenu koju svaka zemlja očekuje u sebi. Naravno, manifestacije ovog očekivanja će varirati od zemlje do zemlje, tako da je nemoguće shvatiti i analizirati svaku od njih zasebno. Ako želite, dopustite nam da iznesemo nekoliko misli o očekivanjima u našoj vlastitoj zemlji pa da onda idemo dalje. Naše društvo je obazrivo i oprezno; jednog dana ono će sigurno slušati svoju intuiciju i savjest i usvojivši promjenu koja je najprimjerenija njegovoj prirodi, ono će nju realizirati. Ovo je situacija koja se pretpostavlja, da će se pojaviti mnoge razlike u mišljenju u ovoj zemlji. Nasreću, oni koji posjeduju sva ova različita mišljenja i gledišta su iskreni u onome što govore i što žele učiniti. U ovom širokom spektru neke razlike i motivi su sasvim normalni, i na koncu, za njih se može reći da su korisni.
Nakon ovih općih naznaka, mi bar možemo shvatiti ovo pitanje iz tehničke perspektive. Idealizirani svijet mira ne može se uspostaviti ratom i prolijevanjem krvi. Ni kamuflirane agresije i okupacije neće donijeti ništa pozitivno. Zbog toga je korisno jasno i precizno ponavljati da će ravnoteža moći postignuta upotrebom sile kolapsirati u vrlo kratkom periodu, a oni koji su odgovorni za to bit će prvi pokopani pod ruševinama.
Ja mislim da smo mi, kada već govorimo o ovom pitanju, svjedoci da su Kina, Vijetnam, Zaljev te Somalija vrlo zabrinjavajući primjeri. Vjerovatno je da će primjeri reakcije biti još nasilniji u budućem periodu. Saosjećajnost među muslimanskim narodima, koja se već jednom ispoljila kod lidera slobodnog svijeta, polahko će se topiti, a onda će je zamijeniti osjećanje antipatije. To će se desiti ukoliko se novi svjetski poredak bude temeljio na eksplicitnoj ili implicitnoj eksploataciji putem sile, umjesto da se temelji na demokraciji i punom uživanju ljudskih prava i sloboda, a u tom slučaju će se ova antipatija nastaviti neslućeno širiti.
Naši preci su govorili: “Nekad je bolje razbiti testiju na putu!” Oni koji su stekli pozicije rušenjem nečega, propast će i kasnije izgubiti tu poziciju na isti način. Ako razgledamo oko sebe danas i razmislimo o obrtima povijesti, moći ćemo vidjeti mnogo jasnije šta nas čeka sutra.
Čak i ako svijet ne uđe u proces obnove, a danas je jasno da to nije slučaj, on je definitivno u procesu rekonstrukcije. Kada dođe pravo vrijeme, ova rekonstrukcija će sigurno biti ostvarena. Kada se to dogodi, umjesto što imamo svijet koji je oblikovan pakošću i mržnjom, novi, iznenađujući svijet će se oblikovati u atmosferi ljubavi, tolerancije i popustljivosti, pred našim očima. Kolektivna savjest će sa zadovoljstvom pozdraviti ovaj svijet, ne poričući i ne odbijajući one koji su učestvovali u ovoj obnovi. Ovi ljudi će ostaviti trajne tragove iza sebe, pa i kada napuste ovaj svijet u fizičkom smislu, njihovi tragovi će se stoljećima osjećati. Ja punim srcem vjerujem da je jedina stvar koju danas treba činiti da bi se ostvarili ovi proljetni mirisavi snovi: izvršiti ovu vrstu služenja čovječanstvu. Zbog toga, umjesto prolaznih i neobećavajućih napora, ja bih savjetovao ovom pokretu da svaki dan radi za neprolazne i najkorisnije vrijednosti. Mislim da, dokle god sam živ, neću oklijevati da ponavljam ove preporuke.
Ovaj tekst predstavlja veoma važan odgovor na pitanje o novom svjetskom poretku, koji je autor napisao 1995. g. Autorovi pogledi su izazvali veliko interesovanje i rasprave, a prošle dekade su dokazale njihovu utemeljenost.
- Napravljeno na .