Idealne duše i heroji ljubavi
Samo oni koji su poneseni ljubavlju mogu graditi sretniji i prosvjetljeniji svijet budućnosti. Njihova usta smiješe se ljubavlju, njihova srca su prepuna ljubavi, njihove oči sijaju ljubavlju i najnježnijim ljudskim osjećanjima – takvi su heroji ljubavi koji neprestano primaju poruke ljubavi od Sunca kad god se rađa i kad god zalazi i od zvijezda koje trepere svojim sjajem.
Oni koji hoće da poprave svijet najprije moraju popraviti sebe. Da bi ih drugi slijedili na putu ka boljem svijetu, oni svoj unutarnji svijet moraju očistiti od mržnje, zlobe i zavidnosti, a vanjski svijet okititi svim vrstama vrline. Izjave onih koji su daleko od toga da imaju samokontrolu i samodisciplinu, koji nisu uspjeli pročistiti svoja osjećanja, na prvi pogled mogu izgledati atraktivne i oštroumne, ali oni ne mogu druge inspirirati, a ako u tome i uspiju, sentimenti koje potaknu vrlo brzo iščeznu.
Dobro, ljepota, istinoljubivost i poštenje utjelovljene su u suštinu svijeta. Šta god da se desi, svijet će jednoga dana doći do te suštine, i niko neće biti u stanju zaustaviti ovakav razvoj događaja.
Oni koji se trude druge prosvijetliti, oni koji traže sreću za njih i prema njima pružaju ruke pomoći imaju takav razvijen i prosvjetljujući duh da izgledaju poput anđela čuvara. Oni se bore protiv društvenih bolesti, oni su uspravni kada krenu “oluje”, oni gase “vatre”, oni su uvijek budni i na oprezu pred iznenadnim šokovima.
Posvećenici ljubavi
Bediuzzeman je rekao: “Mi smo predani ljubavi; mi nemamo vremena za antagonizme.” Ovo je veoma važan princip za nas. Međutim, ovo nije dovoljno samo reći; krucijalna stvar je biti to u stvarnosti. Na temelju toga, mnogi govore da mnogo vole čovječanstvo i njihove riječi su zaista ugodne za slušanje. Međutim, ja razmišljam o tome koliko je onih koji izgovaraju takve riječi a u isto vrijeme su u stanju sprevesti ih u stvarnost i, po svome karakteru, biti njihovi reprezentanti. Mislim da bi bilo teško pronaći zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje.
Činiti ono što vaziš (govoriti drugima) – to je bila jedna od najvažnijih karakteristika našeg Poslanika. On je prakticirao sve čemu je pozivao druge i implementirao u svome životu sve što je govorio. Riječi koje se ne pretvore u praksu, bez obzira koliko bile lijepe ili koliko savršeno zvučile, osuđene su na propast i vremenom će izgubiti svoj utjecaj. A po njihovom utjecaju na ljudska srca razumijevat će se i njihovo trajanje, i to nije slučaj samo s ljudskim, nego i sa Božanskim riječima ukoliko se one ne prakticiraju. U Kur'anu nije promijenjeno čak ni jedno slovo, ali on održava istu svježinu i izvornost danas kao i u momentu svoga objavljivanja. To je blagoslovljena i slavna Knjiga, ali ona će biti žrtvovana ukoliko se bude sagledavala kroz maglovitu atmosferu i ukoliko bude tumačena od strane ljudi koji ne žive po njezinim nalozima, što će za posljedicu imati da bude predmet ispraznog buncanja, a što nije karakterstika Kur'ana; ta osobina je svojstvena svakom društvu koje ne uspijeva Kur'an sprovesti u život. Vjera i Kur'an moraju biti vitalni za život i moraju se u potpunosti razumijevati da bismo uvijek bili dinamični. Kur'an se mora u potpunosti sprovesti u život da bi izvršio funkciju koja se od njega očekuje. Ukratko, ono što ja ovdje želim reći je slijedeće: nije dovoljno samo reći da ste posvećenik ljubavi i reprezentant mira; srž je da se ove lijepe riječi sprovedu u praksu.
Ljubav i saosjećajnost su najvažniji principi islama. Mi njih moramo predstavljati u čitavom svijetu. Međutim, neki skorašnji negativni događaji odveli su ljude ka tome da o islamu misle ono što on, uistinu, nije. Naravno, potpuno je pogrešno islamu pripisivati loša djela koja počine neki ljudi. Istina je da se u jednoj susjednoj zemlji koja je nanijela veliku štetu muslimanskom svijetu događa ozbiljna promjena, iako su se mnogi od tamošnjih problema mogli riješiti putem rekoncilijacije (pomirenja). To se pomirenje ne širi zato što se ne ide dalje od pukih slogana. Štaviše, nije to jedina zemlja koja odražava pogrešan, neispravan imidž islama u svijetu. Ima i mnogo drugih zemalja i lidera koji kontinuirano daju takav, negativan imidž svojim stavovima i ponašanjem i, naravno, takvo njihovo ponašanje uvijek koriste protivnici Kur'ana. Prema tome, mi insistiramo na tome da ono što govorimo odlučno i u potpunosti moramo sprovesti u djelo. Naš unutarnji svijet mora biti ispunjen ljubavlju i saosjećajnošću prema ljudskom rodu; u našim srcima nikada ne smije biti mjesta za mržnju. Nema sumnje, novo stoljeće će biti stoljeće kada će ljubav i dijalog cvjetati. Antagonizam će biti iskorijenjen, a svuda će se proširiti ljubav i tolerancija. Na to, vjerovatno, nećemo dugo čekati, posebno zato što je ovo vrijeme kada svijet doživljava snažni proces globalizacije. Uz Božiju pomoć, kada dođe to vrijeme, oni odabrani ljudi srca će u potpunosti izvršiti svoje pozvanje.
Ljudi ljubavi
Ljudi ljubavi, kakvi su bili Rumi, Yunus, Yesevi i Bediuzzeman, bili su u snažnijoj vezi s Bogom od nas, a njihove pogreške su bile mnogo manje od naših. Zbog toga su oni činili ogromne napore ka ljubavi, saosjećajnosti i toleranciji, i oni su u tom smislu izvršili snažan utjecaj na svoje sredine. Ako ih budemo ocjenjivali u odnosu na period kada su živjeli, vidjet ćemo da nijedan od njih nije dostigao toliki stepen dijaloga i tolerancije koji je danas dosegnut zahvaljujući naporima današnjih vjernika. Zapravo, svaki od njih se sučeljavao s neprekidnim teškoćama; u poređenju s patnjama kroz koje su oni prošli, ono što mi preživljavamo je gotovo ništa. O patnjama kroz koje je prošao Bediuzzeman je jedne prilike zapisao:
“Da li oni misle da sam ja egotist koji je zabrinut samo za sebe? Da bih spasio iman (vjerovanje) u narodu, ja bih žrtvovao cijeli svoj život i ne bih imao vremena da razmišljam o onom svijetu. Tokom moga života od oko osamdeset godina, ja nisam iskusio nijedno ovozemaljsko zadovoljstvo, nego sam čitav svoj život proveo na ratištu, u internaciji ili u zatvoru, te na sudovima ove zemlje. Oni su me tretirali kao kriminalca, progonili su me iz jednog u drugi grad, držali me pod stalnom prismotrom. Nije bilo progona koji ja nisam iskusio, ni zlostavljanja kroz koje nisam prošao. Ali ako bih ja vidio da je vjera u mome narodu spašena i osigurana, ne bih se brinuo čak ni kada bih gorio u Džehennemu, jer dok moje tijelo bude gorjelo, moje srce bi cvjetalo kao ruža u bašči” (Tarihçe-i Hayat – Biografija).
Uprkos svim ovim teškoćama, niko od ovih ljudi ljubavi nije vidio da se ona u njihovo vrijeme prihvatila kao što se danas prihvataju dijalog i tolerancija. Ove poruke nisu imale isti pečat na javno mišljenje kao što to imaju poruke današnjih heroja tolerancije. Ja mislim, da su oni živjeli u ovom stoljeću i da su vidjeli današnji trend ka dijalogu i toleranciji, oni bi pitali: “U čemu je vaša tajna pa su u današnjem svijetu ovoliko uspjeli dijalog i tolerancija?”
Takav uspjeh nije bio sudbina ovim divovima svjetlosti zbog neadekvatnih uvjeta u kojima su oni živjeli; da bi se dosegao uspjeh, neophodno je istrajati na ovom putu. Jučer mi je jedan važan čovjek rekao: “Neki krugovi koji su bili suprotstavljeni vjernicima sve do jučer danas ih uveliko podržavaju i pozitivno govore o njima.” Sve su ovo pokazatelji dobrodošlice posvećenicima ljubavi koju je Bog spustio u njihova srca prema drugim ljudima. Zanemariti te pokazatelje, kojima smo svjedoci, značilo bi biti krajnje nezahvalan, a nezahvalnsot nije ništa drugo do druga strana nevjerstva.
- Napravljeno na .