Portret ljudi ljubavi
Sa svojom vizijom, vjerovanjem i djelima, ljudi srca su heroji i duha i razuma. Oni se ne oslanjaju samo na svoje znanje ili na ono što su stekli, nego i na raskoš svoga srca, čistotu svoje duše i svoju bliskost s Bogom. Oni vjeruju da su principi koji su predstavljeni čovječanstvu vrijedni spomena samo ukoliko ljude vode ka Istini. Isto tako, oni na informaciju, a posebno na apstraktno znanje koje nema praktičnu vrijednost, gledaju kao na nešto beznačajno, budući da ni jedno ni drugo ne pomaže ljudima da shvate stvarnost.
Ljudi srca su monumenti poniznosti i skromnosti, posvećeni duhovnom životu, odlučni da budu daleko od svake materijalne i duhovne prljavštine, uvijek oprezni pred tjelesnim požudama i spremni da se bore sa svakim zlom kakvo je mržnja, zloba, pohlepa, zavidnost, sebeljubivost i požuda. Oni se uvijek trude da onome što je ispravno daju najvišu ocjenu, da drugima prenesu ono što osjećaju prema ovom, kao i prema onom svijetu. Oni su uvijek strpljivi i oprezni. Ljudi vjere i akcije koji, umjesto da brbljaju i galame, žive ono u što vjeruju, predstavljaju žive primjere drugima. Takvi ljudi su uvijek u pokretu, nikad ne stoje, podučavaju druge kako da se okrenu Bogu. U svojoj nutrini, oni svoju čistotu nikada ne ističu. Da ne bi otkrili svoj unutarnji bol, takvi ljudi se nikada ne žale drugima. Kao takvi, oni stalno emituju toplinu svoga srca onima koji u njima traže sklonište.
Iz njihovih očiju izbija čežnja za transcendentalnim kraljevstvom. Posvećeni Božijem rizaluku (zadovoljstvu), oni su ljudi napretka i borbe. Kada se pogledaju iz daljine, oni liče na čistokrvne arabljanske konje koji trče ka Dragoj, ne očekujući ništa zauzvrat.
Oni su iskrene pristalice Istine; sve o čemu oni razmišljaju – to je uspostavljanje pravde na Zemlji; tražeći Božije zadovoljstvo, oni odustaju od svojih prohtjeva i želja. Oni svoje srce svakome otvaraju, svakome izražavaju toplu dobrodošlicu, oni su anđeli koji čuvaju društvo. A što se tiče njihovih djela i gledišta, oni pokušavaju biti kompatibilni sa svakim, oni se trude uvijek ostati postrani u nemoralnom natjecanju s drugima, oni se klone svake zlobe. Iako s vremena na vrijeme prave izbor u korist svojih uvjerenja, vjerovanja, metoda i načina, oni se ne takmiče s drugima, već suprotno od toga, oni vole svakoga ko služi u ime njihove vjere. Oni vole svoju zemlju i svoje ideale. Štaviše, oni velikodušno udjeljuju drugim ljudima u težnji za pozitivnom akcijom i pokazuju respekt, koliko god je to moguće, prema filozofijama i idejama koje su drugi prihvatili.
Zajedno s takvim naporima i aktivnostima, ljudi srca traže načine kako da dobiju Njegovu pomoć, čemu pridaju krajnju važnost. Oni posebnu pažnju poklanjaju solidarnosti i jedinstvu, koje smatraju sredstvima Božije pomoći. Oni su, svim srcem, spremni sarađivati sa svakim ko je na Pravome putu. S takvim razumijevanjem jedinstva, oni, ne gledajući na sebe, slijede svoj put. Vjerujući da jedinstvo donosi milost, a da razmirice i nejedinstvo ne vode nikud, takvi ljudi čine sve što mogu da pomognu drugima i imaju dobru volju za svakoga, uvijek svjesni Božije pomoći, uvijek zahvalni na njoj.
Oni su zaljubljenici u Boga, predani u traženju Njegovog rizaluka. Oni svoja djela povezuju s Njegovim zadovoljstvom, bez obzira na okolnosti. Oni pokazuju veliku ambiciju da se samo Njemu umile, i oni su u ime toga spremni upotrijebiti sve što imaju od ovoga svijeta ili se svega toga odreći u ime iste svrhe. U njihovim mislima nikada nema mjesta za nepristojne izraze kakvi su: Ja sam to i to učinio, Ja sam to i to postigao, Ja sam to i to izmislio... Takvi ljudi su zadovoljni kada ispunjavaju ono što žele drugi. Oni za svoja djela ne traže nikakve titule ili priznanja od drugih. Štaviše, oni smatraju da ako drugi uspješno služe vjeri i ljudskom rodu, oni im trebaju priskrbiti sve što mogu za takva djela i, vraćajući se jedan korak nazad, nastavljaju takvo služenje s “običnim ljudima”.
Oni su zauzeti borbom sa sobom, brinu se samo o svojim djelima, a ne o prekršajima i lošim djelima drugih. Oni postaju primjer drugima u onome kakav dobar čovjek treba biti, oni druge vode do viših horizonata.
Oni zatvaraju oči pred lošim djelima drugih. Odgovarajući s osmijehom onima koji izlažu negativne stavove, takvi ljudi neutraliziraju loše ponašanje drugih s ljubaznošću, ne namjeravajući bilo koga povrijediti, čak ni one koji njih stalno vrijeđaju.
Za njih je vojnik stvarnosti onaj koji služi Božijem rizaluku s osjećajem, idejama i djelima; prvi prioritet mu je voditi život utemeljen na savršenom vjerovanju i opremljen iskrenošću. Na taj način niko kao oni ne vode ljude do tog cilja, cilja koji je bio ponuđen nebesima i Zemlji.
Oni se nikada ne takmiče s onima koji nose iste ideale i koji hode istom stazom, niti im zavide, već suprotno od toga: oni upotpunjuju ono što su drugi ostavili nepotpunim; a kada djeluju s drugima, oni na njih gledaju kao da su dijelovi istog tijela. S potpunim odricanjem od bilo kakve slave, oni druge puštaju da budu na sceni, u svakom zemaljskom ili vanzemaljskom pothvatu, postupajući kao njihovi glasnogovornici njihovih postignuća, aplaudirajući im i dočekujući njihova postignuća s velikom radošću.
Oslanjajući se u velikoj mjeri na metod i način, oni sva svoja djela usaglašavaju sa svojom prirodom. Međutim, oni se trude zadržati respekt prema djelima i mišljenjima drugih. Oni mogu u harmoniji živjeti s drugima i s njima dijeliti zajedničke projekte. Oni se bore da umjesto “Ja” govore “Mi”. Iznad svega, oni vlastitu sreću žrtvuju za sreću drugih. Na taj način, oni nikada ne žele da im drugi iskazuju respekt. Oni smatraju da su takva očekivanja oblik moralne iskvarenosti, pa zbog toga oni izbjegavaju izlazak pred reflektore, oni bježe od slave i poznatosti kao od zmije ili škorpiona, nadajući se samo da će brzo biti zaboravljeni.
Ljudi srca ne krše ničija prava, niti ikada traže osvetu. Čak se i u najkritičnijim situacijama ponašaju mirno i staloženo, te dokraja čine sve što ljudi srca trebaju činiti. Oni na zla djela odgovaraju s ljubaznošću i sve one koji im čine štetu tretiraju kao monumente vrline, smatrajući da je zlo osobina šejtana.
Ljudi srca vode život prosvijetljen Kur'anom i sunnetom, u okviru takvaluka (bogobojaznosti, svijesti o Bogu) i bliskosti s Bogom. Oni se stalno brane od osjećaja egoizma, oholosti, slave – osjećaja koji ubijaju srce. Oni svu slavu pripisuju Stvarnom Vlasniku, te govore: “Sve pripada Njemu.” I zato što sva moć i slava pripadaju Njemu, oni izbjegavaju reći “Ja”, pa utočište nalaze u riječi “Mi”.
Ljudi srca se ne boje nikoga. Oni ne paniče ma šta da se desi. Oslanjajući se na Boga, oni naporno rade, ne očekujući od Njega ništa drugo do Njegovu pomoć – to je suma njihovoga karaktera. Oni nikada ne iznevjeravaju svoje obećanje.
Ljudi srca nikada ne gube živce radeći s drugima, niti će ikada povrijediti one čije je srce vezano za Boga. Kada oni vide da bilo koji njihov brat ili sestra u vjeri čine zlo djelo, oni ih zbog toga ne ostavljaju. Oni nikad ni javno ni lično ne govore o zlim djelima drugih, naprotiv, oni okrivljuju sebe zato što su uopće prisustvovali nekom nemoralnom činu.
Oni izbjegavaju komentirati stavove drugih koji se mogu različito tumačiti. Oni misle pozitivno o onome što vide i čuju i nikada ne vide ništa negativno u djelima drugih.
U svakom svome činu oni su svjesni da se nagrade za djela ne dobivaju na ovom svijetu, nego da je ovaj svijet samo mjesto služenja. Prema tome, oni svoje obaveze izvršavaju sa striktnom disciplinom, smatrajući da je neučtivo pred Bogom misliti na nagradu. Za njih je najvažnije da svoja djela čine samo u ime Njega i s Njegovim zadovoljstvom, da bi služili svojoj vjeri i čovječanstvu, i ma kako veliko njihovo djelo bilo, oni ga pripisuju Bogu, smatrajući da oni nemaju udjela u njemu.
Ljude srca nered na Zemlji ne ostavlja u očaju, niti ih suprotstavljena strana uznemirava. “Ovo mjesto nije mjesto sukoba ili rovova, nego mjesto trpnje” kažu oni, i strpljivo stežu zubima. Oni traže da, ma u kakvoj se situaciji našli, ne izgube nadu, čak ni u najkritičnijim momentima, i oni stalno pokazuju istrajnost u dalekosežnim strategijama. Danas, kada vidimo da su humane vrijednosti obescijenjene, kada se u vjerskom mišljenju javljaju brojne pukotine, kada na svakom mjestu odjekuje alarm za uzbunu, a nikoga se ne tiču razlozi toga meteža, nama ljudi srca trebaju jednako kao i zrak i voda.
- Napravljeno na .