Dvije ruže sa smaragdnih planina: Tolerancija i dijalog
Dijalog označava susret dvojice ili više ljudi koji sjedaju da razgovaraju o određenim pitanjima; na taj način se formiraju veze među ljudima. I kada se ovako shvati, onda mi dijalogom, zapravo, možemo nazvati svaku ljudsku aktivnost. Nema sumnje, svako se nagrađuje prema svojoj iskrenosti i namjeri. Ukoliko ljudi svoje aktivnosti vode iskreno i s dobrom namjerom, onda će oni biti pobjednici, dok će oni koji postupaju suprotno od toga biti gubitnici. Božiji Poslanik kaže: Djela se cijene prema namjerama,[1] te naglašava da je namjera vjernika mnogo važnija od samog njegovog djela. Ukoliko su djela utemeljena na dobroj namjeri, ona će i donijeti dobro. Prema tome, što god čovjek da čini, on najprije mora biti iskren u svojoj namjeri i tražiti Božije zadovljstvo u tome. Dovoljno je da čovjek nema zlu namjeru ili da ne kleveće, i on odmah uspostavlja veze između različitih grupa u ime ljubavi, dijaloga i tolerancije.
Jedno društvo ne može izdržati veće potrese nakon što je pretrpjelo mnoge povrede i nakon što je višekratno potresano. Ukoliko antidemokratski centri moći postanu nedodirljivo breme ove nacije, pa se oni nastave služiti logikom sile i instrumentima koji im koriste, onda ovaj plemeniti narod neće uspjeti da se po drugi put obnovi. Kao posljedica takve katastrofe, ova kao Džennet lijepa zemlja bit će gurnuta petnaest ili dvadeset godina unazad. Možda ćemo izgubiti neke stvari, možda ćemo žudjeti za tim izgubljenim stvarima, čak iako to bude nešto što danas kritiziramo. U tom smislu, ukoliko počnemo s našim naporima uspostavljati dijalog s uvjerenjem da je mir bolji (Al-Nisa', 4:128), onda mi sami moramo demonstrirati da smo mi na strani mira ovdje, kod kuće, u zemlji, i u svijetu. Zaista, mir je krajnje važan za islam; borba i rat su sekundarne pojave koje se vežu za specifične povode i okolnosti. U tom smislu, mi možemo reći da ukoliko ova zemlja ne uspije dosegnuti atmosferu mira, u kojoj svako može živjeti u miru i sigurnosti, onda mi nećemo moći služiti društvu i čovječanstvu.
Pogrešna razumijevanja i tumačenja islama
Ukoliko ovom pitanju pristupimo iz drugačijeg ugla, vidjet ćemo da se muslimani često pogrešno razumijevaju i, kao rezultat toga, često su podvrgnuti nasilju i vrijeđanju. Mi smo čak svjedoci kako su muslimani, s vremena na vrijeme, lišeni osnovnih i prirodnih prava, naprimjer, prava na rad. Nasilje kojem su podvrgnuti ljudi koji vjeruju vrši se u ime pozitivnih vrijednosti kakve su humanizam, ljudska prava, velikodušnost, ljubav i tolerancija, a sve su to temeljne karakteristike islama. I dok god se te karakteristike i vrline upotrebljavaju protiv ljudi koji vjeruju, onda se i njihovi koncepti eksploatiraju. Uvijek i tamo gdje je postojao ovakav osnovni stav, to je bio obmanljujući stav od strane onih koji ne želi dati prostora islamu niti muslimanima pravo da egzistiraju, ovdje ili u inozemstvu. Stvari za koje se oni zalažu nisu istinite, jer muslimani nikada ne mogu biti bigoti, ljudi netrpeljivosti. Čak i ako se ponekad pojave takvi pojedinci u nekoj muslimanskoj zajednici, onda je neshvatljivo da se svi muslimani zbog toga smatraju nerazumnima i netolerantnima. Zbilja, do danas, koliko štete su muslimani nanijeli drugima, a koliko je zla počinjeno nad njima? Uprkos njihovim dobrim namjerama, neki ljudi se stalno drže pogrešnih stereotipa o muslimanima i stalno ih mjere na pogrešnim skalama; muslimani su postali žrtveni jarci raznih optužbi u ime ljubavi, tolerancije, slobode i demokracije. I uprkos tome što se ove pogrešne optužbe često prihvataju, istinski muslimani nikada neće nikoga povrijediti, niti se zadovoljiti samo navođenjem činjenice da su oni potpuno nedužni za ono što im se imputira. Sve do danas, postoji određena grupa koja nikako da prestane da atakuje na njih. Zaista, ljepota koja uvijek izbija iz čiste i nedužne muslimanske duše, te iz svetih i uzvišenih izvora – ta ljepota je u njihovom posjedu. I ne može biti drugačije, jer Kur'an, sunnet i čiste i učene interpretacije velikih učenjaka u sebi nemaju ni traga nečega što bi bilo protiv ljubavi, tolerancije ili dijaloga u susretanju sa svima i izražavanju naših osjećanja i razmišljanja. Mi ne prihvatamo da vjera može biti išta drugo osim poziv na dobro svima i poziv na spas svima, bez izuzetka. Slijedeći ajeti iz Kur'ana savršeno izražavaju ovu istinu:
(...) a ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je (Al-Tegabun, 64:14)
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični (...) (Al-Mumtahana, 60:8)
Reci vjernicima da oproste onima koji ne očekuju Allahove dane u kojima će On nagraditi ljude za ono što su radili (Al-Džathiya, 45:14)
Zaista, kada pogledamo Kur'an, vidimo da je on modeliran u ljubavi. U tom mislu, srce vjernika mora svima pokazati ljepote koje nam pripadaju, mora učiniti sve da se promijeni negativan imidž o muslimanima. Ovim negativnim imidžom danas je prožet svijet i mi moramo još više prenositi suštinski aspket islama onima koji za sebe tvrde da su civilizirani, služeći se načelom “uljudnog uvjeravanja”.
Neka je beskrajna hvala Uzvišenome koji nas dariva Svojim darom da služimo Istini, da budemo heroji ljubavi, oni koji nose poruku ljubavi, tolerancije i dijaloga kroz čitav svijet i trude se izgraditi “novi imidž muslimana” srcima punim ljubavi.
Tražeći Božije zadovoljstvo
Želio bih naglasiti da muslimani nemaju šta izgubiti radeći na dijalogu, ljubavi i toleranciji. Muslimani stalno traže Božije zadovoljstvo; to je njihov najveći cilj. U tom smislu, neke stvari koje se drugim ljudima mogu činiti kao gubitak, mogle bi biti dobitak za muslimane, dok neki drugi događaji mogu biti štetni, iako se čine unosnim. Štaviše, mi nemamo sumnje oko islama, njegove Svete knjige, odnosno Kur'ana, ili njezinog najslavnijeg reprezentanta, Ponosa čovječanstva – neka su mir i blagoslovi s njim. Mi znamo da će islam uvijek ići stazom koja vodi u budućnost uprkos svim preprekama; svaka tema Kur'ana se može razumom dokazati; to je Knjiga koja je dovoljna da riješi sve probleme u budućnosti. O Ponosu čovječanstva Bernard Shaw je rekao: “On rješava svaki problem lakše nego što je ispiti gutljaj kahve.” On je poslan ljudskom rodu da bi mu predstavio rješenja za sve njegove probleme do Kijametskoga dana. Problem prošlih stoljeća, današnjice i budućnosti, koji izgledaju daleko od pravog rješenja, riješit će arhitekti srcā i uma na temelju ovih svetih izvora.
Nema razloga da se brinemo, jer mi vjerujemo da prosvjetljavajući ajeti Kur'ana i naš Poslanik nude trajna rješenja za bezbroj problema. Po mome mišljenju, oni koji su opremljeni ovim buktinjama, uz Božiju pomoć, gdje god se pojave u svijetu, nemaju šta izgubiti, gdje god da odu i uđu u dijalog s bilo kim. Nema razloga za brigu. Ovdje je najvažnije da mi dobro razumijemo izvore koje posjedujemo i da ih upotrebljavamo svugdje gdje je potrebno. Mi ne smijemo da njima, tim izvorima, učinimo nasilje tako što ćemo njima pripisivati svoje mahane i greške, tjelesne i ovozemaljske žudnje. Uz njihovu pomoć i vodstvo mi ćemo steći Božije zadovoljstvo na oba svijeta.
Zaista, kao što mi nemamo ni najmanje sumnje u Kur'an i Božijeg Poslanika, i kao što nemamo ni najmanje sumnje u njihovu pravičnost, nema ni razloga da iko sumnja u nas, muslimane. No, ukoliko ima ljudi koji se nas neosnovano boje, onda će to biti samo oni koji su zabrinuti za pouzdanost izvora na kojima temelje te svoje strahove i namjerne i nenamjerne predrasude.
[1] Bukhari, Bad'ul-Wahy 1, Itk 6; Muslim, Imarat, 155; Abu Dawud, Talak, 11.
- Napravljeno na .