Klanjati pet dnevnih namaza je farz (stroga obaveza). Međutim, na polarnim pojasevima nekada je noć šest mjeseci, a šest mjeseci traje dan. Kako se klanja namaz na tom prostoru?

Ne znam da li je iskren ili ne onaj koji je postavio ovo pitanje. Jer ovo pitanje je dosad postavljano od strane ateista, koji negiraju univerzalnost islama i koji su time željeli kazati slijedeće: Vi prihvatate i vjerujete da je islam univerzalna vjera, međutim, da li je moguće ispunjavati propise ove vjere, namaz i post, na nekim mjestima gde je noć duga šest mjeseci, a šest mjeseci traje dan?

Odmah da napomenem: ni jedan sistem na svijetu, pa čak da je njegov okvir samo ekonomski, neće postići univerzalnost kao što ju je postigao islam. Eto vam današnjih sistema sa hiljadama kvarova; čovjeku je teško da ih nazove sistemima. Među tim sistemima ima i takvih da je nad njima vršena, po nekoliko puta, revizija još dok im je pokretač teorije bio u životu. Na primjer, Marksov ekonomski sistem sa Engelsom je nekoliko puta pregledavan i popravljan, a kasnije su ga sve Internacionale, koje su dolazile jedna iza druge, rekonstruirale na nekim mjestima i retuširale ga; i svaki put mu je dat različit oblik.

Ovaj slučaj, isto kao što se javlja kod svakog današnjeg ekonomskog sistema, manjkavost je čovječanstva i logičan nedostatak koji se često ističe i očigledan je u svim vremenima i u raznim sistemima.

Odmah da dodam: ja nemam namjeru da ovakvim poređenjem ovaj čin omalovažim i da prijeđem preko teme, ali zbog toga što je posao i karakter nekih dijalektika, to postaje uzrok da se čovjek privremeno spusti na njihov nivo i da se ponaša poput djeteta...

Drugo, koliko li ljudi od ukupnog svjetskog stanovništva živi u takvim mjestima da bi se sa njihovim pomalo posebnim stanjem kritikovala vjera islam koja je toliko univerzalna? Da, koliko procenata sveukupne ljudske populacije živi u tim mjestima glečera (leda) i tmina (mraka)? Možda ni jedan procent u jednom milionu. Ako je tako, kako da se sa iskrenošću i naučno može objasniti i prihvatiti rad na izmišljanju sumnji prikazujući stanje trojice-četverice neciviliziranih i jadnih ljudi i uzimajući njihovo stanje za osnovu nekog pravila, a pri tome ostaviti i zaboraviti sve ljude širom ovozemaljske kugle?

Treće, da li tamo ima muslimana pa da se stvara briga u pogledu njihova namaza i da se postavlja pitanje klanjanja na tim pojasevima? Ako bi se jednog dana čovječanstvo nastanilo na polarnim pojasevima i ako bi neko od njih došao da pita o ibadetu i islamskim propisima, onda bi tada postavljanje ovakvog pitanja imalo smisla. Inače, sad-zasad ćemo prihvatiti da je to pitanje izmišljeno samo radi buđenja sumnje u islam među dušama koje u potpunosti ne poznaju vjeru. Razgovarajući sa materijalistima, iako mi srce ne želi, jezik pravi dijalektiku. Oprostite!

A sada da ukratko navedemo šta o ovome kaže islam. Treba sigurno znati to da islam, isto kao što nije ostavio nijedan problem neobjašnjenim, nije izostavio ni ovo pitanje. Ova tema je, povodom jednog događaja, razjašnjena još u prvom periodu islama. U Sahihu Imam-i Buharija i Musnedu Ahmeda ibn Hanbela nalazimo između Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba jedan ovakav razgovor. Allahov Poslanik je kazao: “Kad se ljudi okrenu od vjere, pojavit će se Dedždžal”. A u drugoj predaji stoji: “On će se pojaviti sa istoka i obići će Zemlju od jednog do drugog kraja za četrdeset dana. Jedan njegov dan je poput jedne vaše godine, i jedan njegov dan je kao jedan vaš mjesec, drugi dan kao jedna hefta, a ostali su dani kao vaši dani”. Ashabi su pitali: “U tome danu, koji traje godinu dana, da li je dovoljno klanjati pet dnevnih namaza?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., im je odgovorio: “Ne, već ćete odrediti i mjeriti vrijeme!” Znači, mjesece i hefte koji sačinjavaju jednu cijelu noć ili dan treba podijeliti na 24 dnevna sahata i prema tome izvršavati islamske propise!

Kada je ovaj problem došao u ruke islamskih pravnika, oni su ga toliko objasnili u svojim djelima, poput Šafija u El-Ummu i Menhedžu, u starim knjigama hanefijskog mezheba sve do fusnota, tj. objašnjenja Tahtavija, toliko jasno da ne ostavlja nimalo mogućnosti da se pogrešno shvati i da je, nakon obrade, postao tema za koju većina vjernika zna.

Ova tema se uzima u obzir i objašnjava u poglavljima gdje se govori o vremenima kao uzroku namaza. Mi ćemo, što se tiče ove teme, dotaći samo onaj dio koji nas u ovom slučaju interesira.

Vremenski periodi su uzrok namaza. Kada nije vrijeme, tada ni namaz ne može biti farz. Naprimjer, ako se na nekome mjestu ne javlja vrijeme za jaciju-namaz, onda tada ni jacija nije farz. Ali ovo važi za mjesto kada u njemu nije došlo vrijeme za namaz, inače, kao što je objašnjeno u hadisu o Dedždžalu, u mjestima gdje je veći dio godine noć ili dan, obavit ćemo svoje dužnosti tako što ćemo izračunati i odrediti vrijeme podijelivši te duge dane ili noći prema našim (osnovnim) danima i noćima. Znači, koristeći imsakiju iz zemlje najbliže toj oblasti, podijelit ćemo dane i noći na određene dijelove i preko noći obavljati noćne, a preko dana namaze koji se danju obavljaju. Isto kao što pravimo podjelu za jelo, piće, spavanje i ustajanje.

Naravno, isto kao što smo naspram zakona u prirodi “presavijeni” u mjestima u kojima se mjesecima ne rađa i ne zalazi sunce, također smo dužni da sačuvamo istu ravnotežu u ibadetima poput posta, namaza i hadždža, i to paralelno sa našim životom.

Ukratko možemo da kažemo da islam ovu temu nikako nije izostavio i da nam je dostavio princip i korištenja vremenske tabele načinjene prema najbližem mjestu, a koja će pripadati instituciji gdje se obavlja pet dnevnih namaza.

Ovdje je prikladno da se veoma kratko dotaknemo drugog pitanja, a to je činjenica da onamo gdje nema vremena, ni namaz se ne može klanjati. Da, iako su kao uzrok namaza prikazani vremenski periodi, pravi uzrok namaza je naredba Allaha, dž.š. Na osnovu svega toga, namaz koji se klanja kada nije nastupilo njegovo vrijeme, radi sigurnosti, bolje je naklanjati u nekom drugom vremenu.

A On, Allah, dž.š., najbolje zna.