Čovjek
Čovjek je biće opremljeno uzvišenim osjećajima i pripravan za vrlinu. Žudi za vječnošću i beskonačnošću. Pa i oni najjadniji, po svom izgledu, u svojim prsima nose ljubav prema vječnosti, žudnju za ljepotom i osjećaj za vrlinu. Put uspinjanja i uzdizanja čovjeka prema vječnosti ide kroz razvijanje ovih sposobnosti i predispozicija.
* * *
Ljudskost čovjeka ne veže se za njegovo materijalno, prolazno tijelo, nego je ona u duši koja teži vječnosti. Ovo je skriveni razlog zašto čovjek nikada ne stiže do sitosti i zadovoljstva kada se ponaša kao da je samo tijelo.
* * *
Najsretniji i najuspješniji jeste onaj čovjek koji je uvijek vezan žudnjom za ono što je iza ovoga svijeta... žudnjom za drugim svijetom. Oni, pak, koji provode svoje živote u zatvoru koji sputava čak i njihova tijela su jadnici, nesretnici i zatvorenici, makar i u dvorcima živjeli.
* * *
Prva ljudska obaveza jeste otkriti i upoznati sebe, a onda se usmjeriti svome Gospodaru nakon što je čovjeku postalo sasvim jasno, pred njegovim očima, šta je njegova duša. Oni koji se nisu upoznali ni dokučili suštinu svojih duša, niti mogu uspostaviti vezu sa svojim Uzvišenim Gospodarom... takvi su mrzovoljne osobe. Oni prolaze i napuštaju ovaj svijet ne znajući vrijednost riznice koju drže u svojim prsima poput prolaska hamala koji ne poznaju vrijednost riznica koje nose.
* * *
Čovjek je po svojoj definiciji slabašno biće, ali nije skrivena pogledima vrlo jasna činjenica, a to je da on pokazuje veliku sposobnost kada se osloni na Onoga koji posjeduje neograničenu moć. Naravno, kada se osloni na Onoga koji posjeduje neograničenu moć, on se iz kapi pretvara u bujicu, iz atoma u Sunce, iz prosjaka u vladara!
* * *
Shodno sposobnosti sučeljenja i interakcije čovjeka s postojećim oko njega i događajima u smislu uzimanja i davanja, pokazuju se iskre mudrosti u njegovom srcu.
Na taj se način predstavlja sebi i dolazi do spoznaje o Allahu, dž.š., a onda slijedi put koji ga dovodi do Njega, pod uvjetom da u svom intelektualnom putovanju nije zastranio do granice propadanja u nevjerništvo, ili da nije ranije bio izložen ispiranju mozga.
* * *
Pravi čovjek jeste ona osoba koja poznaje dodirne tačke s drugim živim bićima i obavlja svoju obavezu produženja vrste osjećajući odgovornost i ostajući u okviru neophodnih granica za obavljanje ove zadaće. Međutim, čovjek koji trči za svojim tjelesnim željama i porivima - on je skratio tu razdaljinu između sebe i drugih živih bića.
- Napravljeno na .