Književnost
Književnost je rječiti jezik koji izražava duhovnu i intelektualnu konstituciju naroda i stepen njegove zrelosti. Pojedinci koji sami ne posjeduju duhovnu konstituciju i intelektualni sistem, niti daju svoj doprinos u sazrijevanju - nemoguće je da se oni međusobno razumijevaju, makar i pripadali istom narodu.
* * *
Riječ je najznačajnije sredstvo za prenošenje misli iz jednog uma u drugi um, iz jednog srca u drugo srce. Oni umni ljudi koji dobro koriste ovo sredstvo u stanju su okupiti brojne poštovaoce svoje misli koju žele pohraniti u srca i duše. Tako oni putem svojih misli idu ka beskonačnosti. Oni koji to dobro ne rade i koji nisu u stanju ovo učiniti provode svoje živote u misaonom naprezanju, a onda odlaze s ovog svijeta ne ostavljajući nikakav trag na njemu.
* * *
Sve discipline književnosti smatraju se zasebnom vrstom izražavanja shodno različitim elementima koji se koriste i ciljevima kojima se teži, tj. postaje posebnim jezikom za tu disciplinu književnosti iako svi mogu razumjeti ovaj jezik na različitim nivoima, s tim što književnik ili pjesnik koji koristi taj jezik u njegovom stvarnom značenju jedino ga razumije na pravi način.
* * *
Kao što se zlatari razumiju u zlato i srebro, na isti način su književnici i retoričari ti koji razumiju dragulje govora. Životinja može pojesti ružu koja padne na zemlju, a može je i zgaziti čovjek koji nema istančan osjećaj ili valjano vrjednovanje stvari. Pravi čovjek će je podići sa zemlje, pomirisati i staviti na prsa.
* * *
Neophodno je visoke misli i uzvišene principe prezentirati na elokventan način koji će imati sposobnost djelovanja i utjecaja na umove i pokretanje srca. U suprotnom, mnogi se miljenici ukrasa i ljepote u jeziku neće ni osvrnuti na dragulje dubokih značenja ako su im prezentirani u lošoj formi.
* * *
Da nije bilo književnosti, ne bi mudrost mogla zauzeti svoju sadašnju poziciju, filozofija ne bi mogla doprijeti do današnjih dana, kao što ni oratorstvo ne bi moglo izvršiti svoju ulogu. Pored toga, mudrost, filozofija i oratorstvo prezentiraju, svako iz svog ugla i sa svog polja, svoje bogatstvo, kao kapital i neprolazni materijal za književnost, što joj je osiguralo dug i beskonačan život.
* * *
Književnici i pjesnici svojim pjevanjem o unutarnjoj i vanjskoj ljepoti, tj. o ljepoti u dušama i na horizontima, podsjećaju na svirače naja. Pomoću njih ljudi razumiju smisao melodičnih glasova ovoga muzičkog hora. Međutim, onaj kome nisu dati profinjeni osjećaji ne može razumjeti raspaljeni plamen u srcima književnika i pjesnika, kao što ni osoba grubih osjećaja ne može razumjeti svirača ni zvuke naja.
* * *
Svaka grana umjetnosti, sve dok je njezin izvor čist i nenatrunjen, svaki umjetnički rad prezentira posebnu i neprocjenjivu ljepotu svega onoga što je u njegovom svijetu, okruženju i polju, nudi cvjetove i plodove, a poseban je okus i miris sa svakim plodom i sa svakim cvijetom.
Fenomen književnosti - a ona je poput ostalih formi umjetnosti - ide ka beskonačnosti miješanjem intuicije s vanjskim svijetom, posebnošću njezinog prevazilaženja vremenskih razdaljina i bliskih ciljeva.
Zbog toga je veoma važno za svakog umjetnika da prelazi sve što se vidi i osjeća i da otvara svoje srce i dušu za povjetarce koji pušu s dalekih obzorja.
* * *
Neophodno je da svaki govor koji se koristi u komentiranju ciljeva ili objašnjenju značenja poezije ili proze bude posuda i čekmedža ovih značenja i da ne zauzima njihovu poziciju, u protivnom, bacit će sjenu na njih. Ako ova čekmedža, makar bila od akvamarina i bisera, baci sjenu na cilj, poruku i svrhu govora, u tom slučaju on je izgubio svoj utjecaj i snagu i bit će kratkog vijeka.
* * *
Pored toga što je jezik sredstvo za izražavanje misli i razumijevanja, on ima čvrstu vezu s objektima umjetnosti i ljepote. Riječ edeb (lijepa književnost) u jeziku izražava ovaj aspekt.
* * *
U književnosti je značenje osnovni element. Otuda je neophodno da riječi koje se spomenu budu malobrojne, kratke, a bogate značenjima. Iako su neki pokušavali ovo objasniti na način kako su to klasici prihvatali kroz teme retorike i tropike, tj. kroz discipline poređenja, metafore, alegorije, aluzije i paronomazije...itd., ja, ipak, mislim da bi trebali tragati za dubokim riječima kod mislilaca, nadahnutih srca koja su obuhvatala postojeće, a ti znaš da su njihova srca sve postojeće obuhvatala, i onih bujne imaginacije koji su uspijevali vidjeti dunjaluk i Ahiret kao dva lica iste istine i koji su posjedovali čvrsto vjerovanje i konstruktivnu i snažnu misao.
* * *
Kao što na ovome svijetu postoje različite civilizacije i drukčije kulture, na isti način postoje i različite vrste književnosti. Ipak, sve nam ove vrste pružaju jedno, svjetsko lice književnosti zbog postojanja ljubavi prema prirodi sa svim iscrtavanjima njezine ljepote i melodičnosti u srži i suštini književnosti.
* * *
Može postojati različito poimanje šta se smatra književnim djelom, a šta ne i kod ljudi koji se nalaze na jednom području, odnosno u jednom gradu. Ono izvire iz različitih uglova s kojih se posmatraju stvari, događaji, priroda principa i vjerovanja koje je usvojio književnik, kao i iz drugih vrijednosti koje je prihvatio ili odbio i odbacio. Melodije koje pjeva osoba na dnu doline pokatkad se čine nesređenim zvukovima za osobu koja se nalazi na vrhu brda. Isto se može reći i u obratnom slučaju, da su takvi zvukovi osobe na vrhu za onu koja je u dolini. To mu se može činiti samo kao nerazumljivo brujanje.
* * *
Vrijedno umjetničko djelo je tijesno povezano s kvalitetom elemenata koji se nalaze u njemu, a kvalitet ovih elemenata ovisi o kvalitetu njihovih dijelova. Ako nema čvrste duhovne osnove, onda nema čistih osjećanja, a bez čistih osjećanja ne mogu se iskazati vrijedna umjetnička djela, niti stilovi poput plamenih jezika.
* * *
Književnik, kao i umjetnik, konstantno kroz boje, putanje i forme svijeta traga za sobom. I u trenutku kada nađe ono za čim traga i kada to iskaže, on razbija svoje pero, baca četkice i zaboravlja sebe zbog rasijanosti i ushićenja. Zbog toga, onaj koji želi tragati za velikanima u umjetnosti ili misli, neka ih traže među misliocima koji su vjerovali u Uzvišenu Istinu i koji svoje robovanje Allahu, dž.š., ni s čim nisu mijenjali.
- Napravljeno na .