Na putu vječnosti
Naše postojanje je izvedeno iz egzistencije Uzvišenog Stvoritelja. Njegova veličina okružuje kosmos i stvorenja, a Njegova svjetlost blista u svemu. Nebesa i Zemlja su sjaj blijeska Njegovog svjetla, a čitavo postojanje je ponizni rob pred Njim. To je vječno mjesto molitve za svako srce koje stiže do istine. To je jedino postojanje za Allahove prijatelje, one koji su Allaha spoznali, a koji su se uzdigli ka visinama..., to je jedina kibla... Malouman je onaj koji Ga ostavi i okrene se na drugu stranu..., a obmanut je onaj koji se žali na svoje stanje nekome drugom... Ko napusti Njegova vrata, zauvijek je propao i zastranio... Srca koja nisu osvijetljena Njegovim svjetlom trče za priviđenjima... i umaraju se bez ikakve koristi... Kosmos je obasjan Njegovim svjetlom i pretočen u Knjigu... S obzirom da je vrijeme relativno, ono odlazi svojim putem s čarobnim dahtajućim uzdasima, a stiče smisao i vrijednost.
* * *
On je Onaj koji je sve stvorio i mjeru mu odredio i učinio da sve govori hiljadu i jednim jezikom. Da Ga nema, ništa samo od sebe ne bi nastalo. I da Ga nema, ništa se ne bi ustrojilo. Njegovom se brigom kosmos preinačio u čovjeka, a sistem u jezik. Sve o Njemu šapuće i sve je opijeno Njegovom ljepotom. Ako postojanje nije ogledalo Njega, u čemu je onda razlika između Njega i zahrđalog željeza? I hoće li čovjek biti čovjekom ako Ga ne spominje i ako Ga ne spozna? O, tamne duše! O, ti koji si gluh na povike srca! Kada će se okončati vaše poigravanje lutkama?! I do kada ćete zatvarati vaše oči pred Istinom?!
* * *
Budući da je čovjek našao sebe kako postoji na svijetu koji je sa svih strana okružen materijom, našao je sebe da je prvo u što vjeruje od ovoga svijeta ono do čega dolazi preko svojih pet osjetila, a onda počinje tumačiti smisao stvari i razbija željezni okov sa svoga vrata da bi vidio Istinu koja se nalazi u njegovom srcu. Međutim, ima onih koji cijeli svoj život ostaju zarobljenici ove željezne ogrlice oko svoga vrata pa ne uspijevaju napredovati ni za jedan korak. Zbog toga je naša obaveza, kada usvajamo stvari koje nas okružuju, da ih čitamo poput knjige i da ih slušamo kao zvuk i pjesmu. U ovom čitanju i slušanju ne bismo smjeli zanemariti Pisca ove knjige, odnosno Kompozitora i Dirigenta orkestra ove pjesme. U protivnom, nemarni neće čuti dahove i puls Istine u svojim srcima. Kada god se udube u argumente koje su izveli iz proučavanja kosmosa, neće Ga moći spoznati, niti će Ga moći naći pred sobom. Jadne duše koje ne mogu – prema Njegovom objašnjenju i Uzvišenoj Knjizi – podići zastore sa svojih očiju i ušiju, ne mogu se uzdići da bi spoznali istinu u njezinom zanosu, tj. neće moći spoznati Njega, spoznati Pisca knjige svemira.
* * *
O, Ti na osnovu čije egzistencije i sami postojimo i Čijim svjetlom smo obasjani! O, Posjedniče beskrajne milosti kojom Si nas izbavio iz tmina duše koja je naklonjena zlu! Da nije bilo Tvoje praiskonske svjetlosti kojom si obasjao bića, ona ne bi mogla vidjeti ništa u njegovoj biti, niti bi mogla donijeti ikakav ispravan sud. Svi postojimo na osnovu Tvoje pažnje, pa neka Tvoja pažnja bude s nama...! Naučili smo istinu na osnovu Tvoga znanja. Da nisi bio pažljiv nadahnjujući naše duše o Svojoj egzistenciji, kako bismo Te mogli spoznati? I otkuda bismo mogli dosegnuti Tvoju egzistenciju?! Kako bismo došli do smiraja?!
* * *
Dao si svemu postojećem jezik, a među svim tim jezicima jedino čovjeka si učinio slavujem, pa nema niko osim nas da Te upoznaje. Naravno, znakovi (ajeti) koji govore o Tebi rasuti su po cijelom kosmosu, Ti si nam dao mogućnost da čitamo te znakove (ajete), a našim srcima omogućio da čuju glas Istine, pa smo počeli pretpostavljati značaj ove veze između Kreatora i onoga što postoji..., između Stvoritelja i stvorenja. S čežnjom i uzavrelom istinom u našim srcima počeli smo se penjati prema Tebi, oslobađati se tame duše i vrtloga tjelesnih želja i štititi se od njih.
Kada smo Te spoznali, stigli smo do srži spoznaje i dokučili tajnu ljepote koju si uklesao u duh stvari. Zbog toga, ako naslućujemo mudrosti koje se nalaze u pojavnosti svega postojećeg, čujemo u svakom glasu u prirodi očaravajuću muziku i slatke melodije, sve je to Tvojom dobrotom... Rasute su divne slike postojeće ljepote u svemiru, tj. u Tvojoj zapanjujućoj Knjizi, pa su naša srca osjetila zanos. Razvezali su se uzlovi naših jezika pred ovom ljepotom čiji si Ti Vlasnik, pa su s njih potekla zadivljujuća objašnjenja! Da smo i po stoti put promišljali o ljepoti Knjige prirode, kojoj nema ravne, da smo stotinama puta slušali melodije koje šapuću o Tvojoj egzistenciji i sve to sa zanosom predočili onima koji promatraju i koji žude za Tobom, ne bismo utažili žeđ za ovim blistajućim svijetom i ostali bismo žudeći za slušanjem Tebe, ostali bismo u žalosti i u neizmjernoj ljubavi jedino prema Tebi.
* * *
O, Sultane postojećeg, Koji si dao da naša srca spoznaju oblike Tvoje skrivene ljepote! Koliko su hiljada puta, od jučer do danas, pokušavali da te upoznaju i koliko su čaša Kevsera Tvoje ljubavi pružili onima koji su žedni ljubavi Tvoje?! A da li je moguće vlasniku ovog slabašnoga glasa i melodije razbijenoga rebaba u ovoj nemoćnoj ruci da kaže išta pored očaravajućih melodija tih duša koje isijavaju svjetlošću onih koji slijede put koji vodi Tebi?! Međutim, mi se priklanjamo zaštiti Tvoje dobrote, velikodušnosti i plemenitosti koja svima daje slobodu govora i kazivanja. Zbog toga, usmjeravamo se ka Tvojim vratima pred kojima stoje prvaci retorike i stilistike, a mi od stida nikabom pokrivamo naša lica govoreći: “Ovo su naše skromne melodije koje posjedujemo...” Govorimo ovo, a tražimo oprost i praštanje.
Uza sve ovo, realni govor o ovoj temi vraća se također na njih. Ovo po drugi put priznajemo. Pored njihovog objašnjenja koje podsjeća na zaglušujući vodoskok, mi također pokušavamo govoriti o Tebi, Tvojoj svemoći i beskrajnoj mudrosti.
Do sada smo slušali neke od onih koji su vodili druge prema Tebi. Slušali smo njihove glasove. Pokušali smo razumjeti njihove išarete. Kroz prozore koji su se otvorili u našim srcima i preko raznih išareta koji su nam stigli od ovih vodiča žudimo da Te vidimo u svemu, da sve postojeće o Tebi pitamo i da Ti se uzdižemo različitim putevima.
Prosvijetli naše oči i vid Svojom svjetlošću i izliječi naša prsa! Podari nam vječnu sreću... Svojim robovima koji se ne žele osloboditi tog ropstva... Upoznaj ih više sa Sobom da bi mogli usmjeriti kolebljivce Tvojim putem i spasiti ih. Oprost Tebi dolikuje..., a upućivanje na Tvoj Put dolikuje njima.
- Napravljeno na .