Uravnoteženost između duha i tijela
Stvarni život jeste život srca. Čovjek koji živi životom srca postaje biće izvan vremena i u stanju je kucati na vrata prošlosti i budućnosti, koje vidi kao dvije strane jedne valute, i može ih otvoriti. Ovakvog čovjeka ne poražavaju bolovi prošlosti ni prijetnje budućnosti.
Međutim, one koji se ne nalaze u svojim srcima, koji se prevrću u svom plitkom životu vidiš u stalnom tužakanju i neprekidnom pesimizmu. Prošlost je za njih užasan grob, a budućnost bunar bez dna. Oni su u konstantnoj patnji bez obzira da li živjeli ili umrli.
* * *
Veza čovjeka s dalekom prošlošću i beskonačnom budućnošću ovisna je jedino o stepenu i nivou njegove spoznaje života srca i duha. Sretne duše koje žive na ovom visokom nivou života i shvataju njegovu visinu vide kako je prošlost u potpunosti prepuštena precima, a budućnost vide kao puteve koji se pružaju prema džennetskim baščama, i koje uzburkavaju vode Kevsera koje izviru u njihovoj svijesti dok žive na ovome svijetu i dok ga ne napuste.
Život jadnika koji nisu na ovaj način spoznali i razumjeli život gori je od smrti, a njihova smrt će biti poput tmina džehennemskih, koje su sve gore od gorih.
* * *
Postoji veza oslanjanja, uvezivanja i sazrijevanja između postupka i ponašanja pojedinca i između njegovog unutrašnjeg života. Možemo ovo nazvati vezom “dobroga kruga” za razliku od začaranog, poročnoga kruga. Pa kao što ljudsko ponašanje koje karakterizira odlučnost, istrajnost i stabilnost preokreće njegov unutrašnji svijet i osvjetljava ga, na isti način djeluje prosvijetljena svijest na čovjeka izoštravajući mu volju i odlučnost i otvarajući pred njim nove horizonte.
* * *
Sretni koji su pod vođstvom duha konstantno su usmjereni na postizanje Allahovog, dž.š., zadovoljstva i ljudskih vrlina. Svojim sjedinjavanjem stalno ukazuju na samo poprište borbe (mihrab), odnosno na sami pravac. Ipak, kod njih se ponekad desi manje skretanje s puta. Međutim, kajanje iz dubine duše i cviljenje s dna ruha dovoljni su da otope grijehe koji okružuju srce..., da otope ove grijehe u njihovim dušama i da ustraju na istom pravcu i na istom putu.
* * *
Ovi sretnici koji s punom pažnjom i interesiranjem izvršavaju sve svoje obaveze i dužnosti do najsitnijeg detalja - dok ispunjavaju obavezu prema ovosvjetskim poslovima i izvršavaju svoje zadatke sa svom pažnjom, sistematičnošću i preciznošću - ne zaboravljaju svoj unutrašnji svijet pa se dižu i šire poput mirisa kao da su među melecima po nekoliko puta dnevno.
* * *
Ova ideja o vječnosti, koja je prije više stoljeća ušla u pore i središta naših srca i koja je u njima zapalila ljubav i zanos vječnosti i beskonačnosti, protokom vremena ustupila je svoje mjesto pukom uzdizanju formalnih beživotnih slogana i opijajućem misticizmu koji je bez duše. Uloga ovih nesretnih ideja, koje su sačuvale svoje slabe iskre koje podsjećaju na iskre svitaca u poređenju i ravnanju sa suncem Objave, od tog vremena pa do danas nije bila nikakva druga nego da širi maglu i dim na našem osvijetljenom putu da bi zamutili život našeg čovjeka i povećali tamu.
* * *
Nakon svega ovoga možemo opisati čovjeka istine na sljedeći način:
To je čovjek koji se može svojim tijelom i čeličnim živcima suprotstaviti i sučeliti sa svakim prepredenjakom. Kada je u pitanju njegova misao i razum, on je u jednoj posudi pomiješao spoznaje i saznanja svoga vremena s bespočetnom istinom i stopio ih, tj. on je poput hemičara koji u svakom trenutku pravi novu smjesu. Kada su njegove srčane i duhovne osobine posrijedi, one su se dahom mirisa sposobnosti i osobina slile od Dželaluddina Rumija, Junusa Emrea i sl. u jednu posudu, stopile se u njoj i sazrele.
On je, prema tome, na koncu: srce koje je spoznalo i sazrelo, dok sam sebe vidi kao običnog čovjeka i pojedinca među ostalima. On je u stanju zaboraviti, štaviše, žrtvovati svoje užitke i sreću za dobro i sreću drugih.
- Napravljeno na .