Želja za odmorom
Svaki je poziv cijenjen i svaka istina stiče kontinuitet i dostiže svjetski nivo kao rezultat odlučnosti i iskrenosti njezinih pristalica i njihovog uloženog napora u bdijenju nad njom. Svaki poziv koji ostane bez čestitih, iskrenih i savjesnih pristalica koji će bdjeti nad njim protiv napada i neprijateljstava njegovih neprijatelja okončava, prije ili kasnije, u nestajanju, urušavanju i ulasku u svijet zaborava i nehaja.
* * *
Kao što vode koje ne teku postaju ustajale i zaudaraju - na isti način su uvehnuće i propast sudbina lijenih koji su se odali neradu i pasivnosti. Želja za mirom i odmorom jeste prvi predznak smrti i prvo upozorenje na nju. Ali osoba koja se predala svojim osjećanjima i doživljajima i zaokupi se njima ne razumije ovu smjernicu, ne čuje opomenu, niti se okoristi o savjete prijatelja i njihova upozorenja.
* * *
Lijenost i danguba jesu najvažniji uzročnici poniženja i neimaštine. Nema sumnje da će onima koji su se bacili u krila lijenosti i čije su duše zamrle doći dan kada će biti primorani da se ponižavaju pred drugima da bi zadovoljili svoje neophodne životne potrebe.
* * *
Kada ovoj jako izraženoj ljubavi prema odmoru i opuštanju dodamo veliku želju za posjedovanjem, onda će uzmicanje s borbene linije i smrt duha biti gotova i neizbježna stvar. Ako nije primjećeno ovo uzmicanje i povlačenje nazad i pogled se zadrži na njegovom vanjskom izgledu smatrajući ga čovjekom, potpune ljudskosti... ovakvi pogledi su, onda, pogrješni i upropaštavajući.
* * *
Ljubav prema okršaju i žudnja za borbom na Božijem Putu (džihadu) bili su osnovni uzrok nastajanju velike države od jednog malog plemena.[1] A kada je ljubav prema robinjama zauzela mjesto žudnje prema džihadu, ova država se počela urušavati.
* * *
Kada je želja za džihadom u dušama prepustila svoje mjesto strasti prema robinjama, rezidencijama i dvorcima, zadobile su ove duše teške šamare sudbine suprotno onome što su očekivali i ostali su bez svojih toplih domova, djece i porodica.
Kako su jezgrovite ove riječi koje je izrekla majka svome sinu, andalusijskom vladaru, koji je pobjegao od sučeljenja i borbe s neprijateljem:
Plači poput žene za izgubljenim carstvom
koje nisi mogao sačuvati kao muškarac!
* * *
Promjena koja se događa čovjeku, koja ga kvari i slabi, dešava mu se postepeno, šutljivo i veoma polagahno. Pokatkad izazove mali nemar ili neznatno skretanje s glavnog puta pa sve do potpune propasti. Međutim, ovi koji se zavaravaju da su sve vrijeme na samoj liniji i na pravome mjestu ne primjećuju da padaju s visokih mjesta, visokih poput munara, na duboko dno, duboko poput bunara.
* * *
Po običaju je nemoguće onima koji napuštaju liniju borbe i okršaja sa samim sobom i udaljavaju se od te linije vratiti se na svoje početne pozicije. To stoga što oni, dok se mijenjaju u stanju kada se ne osjeća grijeh nastojeći da sebe odbrane, ne vide ispred sebe ništa do kritikovanje i klevetanje svoje braće iz ustanove islamskog poziva. Nasuprot Ademovog, a.s., traženja oprosta za svoje pokliznuće, njegovog pokajanja, priznavanja greške i povratka na raniju poziciju samo jednim potezom, vidimo Iblisovo opravdavanje svog postupka i branjenje sebe uprkos njegovom velikom grijehu. Zbog toga je zaslužio vječno prokletstvo i beskrajnu propast.
* * *
Doista ovi čiji su volja i odlučnost paralizirani imaju jako negativan utjecaj na duh i volju onih koji su u njihovom okruženju. Tako da malo kolebanje i neznatno suzdržavanje koje iskaže neko od njih može prouzročiti potres i očaj u odlukama koji je ravan potresu zbog smrti stotine osoba. Ovo, pak, vodi samo ohrabrivanju neprijatelja naroda i domovine i povećanju njihovih apetita da nas napadnu.
* * *
Ukras i ljepota ovosvjetskog života, imovina i sinovi samo su ispit i iskušenje. Studenti koji brilijantno uspiju na ovom ispitu su oni koji imaju čvrstu volju, čija su srca stalno vezana s istinom i koji su dali svoj zavjet i obećanje da se neće povlačiti ni kršiti svoj zavjet i obećanje.
[1] Autor ovdje misli na nastajanje Osmanskog carstva od malog plemena. (primj. O.M.A.).
- Napravljeno na .