Ashabi u hadisima Poslanika, s.a.v.s.

Kur’an, a.š., ovjekovječio je uspomenu na ashabe, koji su predstavljali čiste kanale kojima je do nas došao sunnet, hvaleći ih. A sada da vidimo hadise Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji govore o ashabima i kako ih oni hvale.

• U predaji koja se navodi u Sahihima El-Buharija i Muslima i drugim zbirkama vjerodostojnih hadisa od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., mlađeg ashaba koji se, poput Ebu Hurejrea, posvetio učenju hadisa napamet, kaže se: “Ne psujte moje ashabe! Ne psujte moje ashabe! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao pregršt nekog od njih, pa ni pola nje!”[1] To stoga što su oni branili islam u najtežim i najcrnjim trenucima. Zbog toga, bilo kakva uvreda na njihov račun ne dolikuje nijednom muslimanu. I samo primjeren govor možemo njima upućivati, za razliku od nekih pripadnika zabludjelih pravaca koji su to činili nekada, a danas to čine neki orijentalisti kojima je neprijateljstvo prema islamu postalo svjetonazorom i neki njihovi sljedbenici, jadnici, među muslimanima, koje je zapanjio materijalni prosperitet Zapada pa su ovi orijentalisti postali njihova Kibla i mihrab.
• Et-Tirmizi bilježi od Abdullaha ibn Mugaffela, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Bojte se Allaha u pogledu mojih ashaba! Bojte se Allaha u pogledu mojih ashaba! Ne uzimajte ih za metu nakon mene! Ko ih voli, zbog ljubavi prema meni ih je zavolio, a ko ih mrzi, zbog mržnje prema meni ih je zamrzio. Ko ih uznemirava, mene uznemirava, a ko mene uznemirava, uznemirava Allaha, dž.š., a Allah će vrlo skoro kazniti onoga ko Njega uznemirava!”[2]
• Imam Muslim, također, bilježi: “Zvijezde su osigurači neba, pa kada nestane zvijezda, nebo će zadesiti obećano. Ja sam osigurač mojih ashaba. Kada odem, moje će ashabe zadesiti ono što im je obećano. Ashabi su osigurači moga ummeta. Kada ashabi odu, Ummet će zadesiti ono što mu je obećano.”[3]
  
  Kao što će se zvijezde raspršiti kada nastupi Sudnji dan poput zrna na tespihu, tako i Poslanik, s.a.v.s., predstavlja vrh tespiha u odnosu na svoje ashabe, a ashabi su vrh tespiha u odnosu na ummet Poslanika, s.a.v.s. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., bio neophodan za dovođenje ashaba u red, a njegovi ashabi su, opet, predstavljali neophodnost za ustrojavanje Ummeta sa svim njegovim Božijim prijateljima (evlijama), iskrenim Allahovim robovima (asfija) i dobročiniteljima (ebrar).
• Božiji Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, kojeg bilježe El-Buhari, Muslim i sastavljači drugih zbirki vjerodostojnih hadisa, rekao je: “Najbolja je moja generacija, zatim oni koji ih slijede, a onda oni koji slijede. Zatim će doći oni čije će svjedočenje preticati zaklinjanje, i obratno.”[4] Onda je nastupilo vrijeme laži i neispunjavanja obećanja gdje svjedočenje pretiče zaklinjanje, a zaklinjanje svjedočenje.
  
  Doba ashaba, tabiina i etbai tabiina bilo je vrijeme daleko i čisto od laži. Nakon vremena etbai tabiina pojavila se laž, javile su se sekte: mu’tezile, murdžije, antropomorfisti (mušebbehe), nakon čega se laž proširila. Danas je laž zavladala među orijentalistima koji pripisuju laž ashabima, tabiinima i etbai tabiinima, a u čemu ih slijede neki muslimani opčinjeni Zapadom.
• Ibn Mes’ud, r.a., za kojeg je Omer ibn el-Hattab Kufancima rekao, kada im ga je poslao, da mu daje prednost čak i nad sobom[5], kaže: “Doista je Allah, dž.š., pogledao u srca Svojih robova pa je vidio da je srce Muhammeda, s.a.v.s., najbolje i odabrao ga je za Sebe i poslao ga s poslanstvom. Nakon toga je opet pogledao u srca ljudi i vidio je da su, nakon srca Muhammeda, s.a.v.s., najbolja srca ashaba. Zato ih je učinio pomagačima Svome Poslaniku koji će se boriti za Njegovu vjeru.”[6] Odabrao mu je ashabe poput: Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Zubejra, Talhe, Abdurrahmana ibn Avfa, Ebu Ubejdea ibn el-Džerraha i dr.
• Abdullah ibn Omer, r.a., kako to bilježi Ebu Nuajm u El-Hil’ji, rekao je: “Ko želi slijediti nekoga, neka slijedi onoga koji je već umro. Ovi ashabi Muhammeda, s.a.v.s., bili su njegovi najbolji sljedbenici, najdobrohotnijih srca, najdubljeg znanja i s najmanje prenemaganja, ljudi koje je Allah, dž.š., odabrao da se druže s Njegovim Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i da prenesu Njegovu vjeru. Nastojte da im ličite moralom i ponašanjem, jer oni, ashabi Muhammeda, a.s., bili su na Pravome Putu, tako mi Allaha, Gospodara Kabe!”
• Autor El-Hil’je bilježi od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: “Vi više postite, više klanjate i više se trudite od ashaba Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a oni su bili bolji od vas.” Upitaše: “Zašto, Ebu Abdurrahmane?” “Zato što su se oni više ustezali od ovoga svijeta i više su željeli Ahiret nego vi!”[7]

[1] El-Buhari, “Fedail ashabin-nebijj”, 5.; Muslim, “Fedailus-sahaba”, 221.; Et-Tirmizi, “El-Menakib”, 58.
[2] Et-Tirmizi, “El-Menakib”, 58.; Ahmed, El-Musned, V, 58.
[3] Muslim, “Fedailus-sahaba”, 207.; Ahmed, El-Musned, IV, 399.
[4] El-Buhari, “Fedail ashabin-nebijj”, 1.; Muslim, “Fedailus-sahaba”, 212.
[5] Ibnul-Esir, Usdul-gaba, III, 388.; El-Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, IX, 291.
[6] Ahmed, El-Musned, I, 379.; Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, I, 375.
[7] Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, I, 136.

Tweet

Whatsapp