Poticaj Kur’ana na brigu o sunnetu
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
...ono što vam Poslanik da − (pa) to uzmite, a ono što vam zabrani − ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava![1]
Odnosna zamjenica ma (“što”) koja se nalazi u ajetu obuhvata Objavu koja se uči (el-vahjul-metluvv), tj. Kur’an, i objavu koja se ne uči (el-vahju gajrul-metluvv), tj. hadis-i kudsijje i hadis-i šerife. Veznik fe (pa) ovdje zahtijeva slijeđenje i pokornost. Na isti način vidimo obavezu da se klonimo i udaljimo od svega što je zabranio Poslanik, s.a.v.s. Ajet dalje nastavlja pa kaže: ...i bojte se Allaha..., tj. ova pokornost je jedno od pitanja bogobojaznosti koju treba ispoštovati s punom pažnjom i osjećajem.
Ashabi su ovu naredbu razumjeli veoma dobro. Oni su znali da neće postići bogobojaznost bez slijeđenja svakog hadisa, svakog postupka i svakog odobrenja Poslanika, s.a.v.s. Budući da se ajet završava riječima: ...Allah, zaista, strahovito kažnjava, niko od njih nije bio toliko odvažan da prihvati ovu prijetnju ni s krajnjom mukom, jer su oni bili najbolji kadar i zajednica koja je žurila ka Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovoj blizini.
Allah, dž.š., također, kaže:
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.[2]
Ovim obznanjuje da je pridržavanje Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta jedini put stizanja na obalu spasa i sigurnosti. To je jedini ispravni put između brojnih stranputica i različitih krivudavih puteva.
Ovo su cijenjeni ashabi shvatili, kao i da je put spasa u priključivanju njegovoj, s.a.v.s., karavani i ukrcavanju na njegovu lađu, i da, ako tako postupe, zaslužuju njegovo zauzimanje na Sudnjemu danu, jer će on pasti na sedždu i govoriti: “Moji sljedbenici!... Moji sljedbenici!” A tada će mu se reći: “Muhammede, podigni glavu! Traži, dat će ti se, zauzimaj se, bit će ti primljeno!”[3]
Oni su znali da prokletstvo (el-vejl) pripada osobi koju Poslanik, s.a.v.s., ne prepozna u Berzehu, na mjestu proživljenja, ili na Sirat-ćupriji na Sudnjemu danu. Zbog toga su slijedili svaki njegov pokret, svaki trenutak njegovog mirovanja, i pratili su ih s punom pažnjom. Čak i izraze njegovog lica, poglede očiju i osmijehe njegovih usana primjećivali su, razumijevali ih i prenosili, jer su oni čuli iz njegovih mubarek usta:
“Obveselio Allah, dž.š., čovjeka koji od nas čuje hadis pa ga sačuva da bi ga prenio drugome!” U drugoj predaji stoji:
“Obveselio Allah, dž.š., Svoga roba koji čuje moje riječi, pa ih shvati, a onda ih prenese od mene!”[4]
[1] El-Hašr, 7.
[2] El-Ahzab, 21.
[3] El-Buhari, “Tefsirul-Kur’an”, II, 1.; Muslim, “El-Iman”, 322.
[4] Et-Tirmizi, “El-Ilm”, 7.; Ebu Davud, “El-Ilm”, 10.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 18.
- Napravljeno na .