Sunnet u hadisima

I hadisi također objašnjavaju važnost sunneta i istaknutu njegovu ulogu. U El-Buharijevom Sahihu se od Ebu Hurejrea bilježi predaja u kojoj stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Ko mi se pokorava, pokoran je Allahu, a ko mi je nepokoran, nepokoran je Allahu!”[1]

Put poslanstva jeste put ka Allahu, dž.š. Hod iza Vjerovjesnika, s.a.v.s., jeste hod osvijetljenim putem koji vodi Allahu, dž.š. Zbog toga je odbacivanje sunneta i njegovo udaljavanje iz života i pobuna protiv njega, ustvari, pobuna protiv Allaha, dž.š. Allah, dž.š., odabrao je čovjeka čiste duše koji je obznanio sve ono što je primio bez ikakve greške i manjkavosti. Odabrao ga je između ostalih ljudi da bi preko njega poslao Svoju Poruku cijelom čovječanstvu. Ovaj plemeniti Poslanik prihvatio se tumačenja i objašnjavanja ove Poruke i njezinog predočavanja nama. A onda su neki od onih čiji su kriteriji poremećeni zauzeli neprijateljski stav prema ovom Poslaniku, s.a.v.s. Ovakav stav smatra se grijehom i pobunom protiv Allaha, dž.š., zbog čega njegov nosilac zaslužuje ulazak u Džehennem. U hadisu koji se nalazi u El-Buharijevom Sahihu navodi se:

“Svi moji sljedbenici, osim onih koji odbiju, ući će u Džennet!” Upitaše: “Božiji Poslaniče, a ko to odbija?” Reče: “Onaj koji mi se pokorava, ući će u Džennet, a onaj koji mi je nepokoran, taj odbija.”[2]

Imamo i drugi hadis koji se navodi u Sunenima Ebu Davuda i Et-Tirmizija u kojem se kaže:

“...onaj koji poživi poslije mene vidjet će brojna razilaženja. Stoga, držite se moga sunneta i sunneta halifa koji su na Pravome Putu. Prihvatite ga i grčevito ga se držite...!” Završetak ovog hadisa ukazuje na veliku važnost sunneta: “...čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novotarija (bid’at) zabluda!”[3]

Postoji i onaj frekventni hadis u kojem se kaže:

“Onaj koji se pridržava moga sunneta kada se iskvare moji sljedbenici, imat će nagradu stotinu šehida.”[4]

Mi ovima koji traže drugi put mimo puta sunneta upućujemo kur’ansko pitanje:

... pa kuda onda idete?![5]

[1] El-Buhari, “El-Ahkam”, 1.; Muslim, “El-Imara”, 32.-33.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 1.
[2] El-Buhari, “El-I’tisam”, 2.; Ahmed, El-Musned, II, 361.
[3] Ebu Davud, “Es-Sunna”, 5.; Et-Tirmizi, “El-Ilm”, 16.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 6.
[4] El-Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, I, 172.; Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, VIII, 200.; Ed-Dejlemi, El-Firdevs, IV, 198.
[5] Et-Tekvir, 26.