Sunnet u Kur’anu

Sunnet je duh našeg života. Kur’an, a.š., priznaje i potvrđuje sunnet. Štaviše, drži ga temeljem islama kojeg se nikada nije dopušteno odreći. Evo nekoliko kur’anskih ajeta o tome:

Postoji nekoliko kur’anskih ajeta koji su vrlo slični jedni drugima, uz neznatne razlike među njima, a koji nose slijedeće značenje:

On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.^[1]

Velika većina uvaženih komentatora Kur’ana tumači riječ mudrost (hikmet) sunnetom. To stoga što Kur’an nije knjiga u koju se unose riječi po dogovoru, ili da se u njoj koriste opširna i detaljna navođenja bez smisla i svrhe. Također nije moguće da se u spomenutom ajetu pod mudrošću misli na Kur’an ili dio njega, jer u tom slučaju ne bi imalo smisla nadovezivati mudrost (el-hikmet) na Kur’an (el-Kitab). Ovdje se pod riječju Knjiga (el-Kitab), kao što se navodi i na drugim brojnim mjestima, misli na Kur’an, a pod riječju mudrost (el-hikmet) misli se na sunnet koji potječe od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i koji detaljizira načelne kur’anske norme, objašnjava nejasna mjesta u Kur’anu, specificira opće i uvjetuje apsolutne norme Kur’ana.

U drugom kur’anskom ajetu Allah, dž.š., kaže da su poslanici slati samo da bi im se pokoravalo.

A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.^[2]

Allah, dž.š., je slao vjerovjesnike da bi im se pokoravali. Pokornost vjerovjesniku nije pokornost njegovoj osobi, nego zbog toga što je on spona do materijalne i duhovne upute za pojedinca i društvo i zato što on dostavlja od Allaha, dž.š.:

O, vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga...!^[3]

...pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku...!^[4]

Pokornost Allahu, dž.š., koja se navodi u ajetima nije poput pokornosti Poslaniku, s.a.v.s. Pokornost Allahu, dž.š., ogleda se u slijeđenju Njegovih naredbi i klonjenju Njegovih zabrana; slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., sastoji se u slijeđenju njegovog sunneta, tj. u slijeđenju njegovih naredbi, zabrana, postupaka i onoga što potječe od njega na način odobravanja riječi i postupaka drugih. Ovo je sasvim jasno u pogledu naredbi Allaha, dž.š., jer se ova pokornost nadovezuje na pokoravanje Allahovim, dž.š., naredbama i izbjegavanje Njegovih zabrana koje su dostavljene preko Poslanika, s.a.v.s. Postoje naredbe i zabrane koje samostalno postoje u sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Tu su poticanja (tergib), zastrašivanja (terhib) i savjeti, zbog čega će Poslanik, s.a.v.s., reći:

“Zbilja mi je dat Kur’an i nešto slično njemu!”^[5]

U prethodnim ajetima navedena je naredba o pokornosti dva puta, jednom o pokornosti Allahu, dž.š., a drugi put o pokornosti Vjerovjesniku, s.a.v.s., a onda je to popraćeno zabranom:

...i ne napuštajte ga...!

Ovo je naredba da se slijedi sunnet, štaviše, ona ukazuje da se potcjenjivanje sunneta smatra vrstom otpadništva (irtidada).

Također, u Kur’anu, a.š., ima i drugih ajeta koji govore o ovoj temi. Navest ćemo nekoliko njih:

O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim...!^[6]

Otuda, ako ovaj ajet naređuje vjernicima da se pokoravaju svojim predstavnicima koji će doći poslije Poslanika, s.a.v.s., kako može uopće naumpasti nekome da se ne pokorava Ponosu svega stvorenog?!

Kako je uopće moguće bez interesiranja posmatrati njegove hadise, riječi i postupke?! Kako je uopće moguće pojmiti da njegova naredba ili zabrana bude neispravna?!

...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi...!^[7]

Navedeni ajet smatra pokornost Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku izvorom snage, pomoći, jedinstva i temeljem države. Kada se potpuno napusti pokornost Poslaniku, s.a.v.s., kada se ne zna vođa muslimana ili kada mu se nije pokorno, tada se javlja zbrka i niko ne zna kamo se usmjeriti. Prema tome, jedini način da se ne upadne u sukob i konfrontacije jeste pokornost Poslaniku, s.a.v.s., i njegovo slijeđenje. Zbog toga se u ajetu kaže:

A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslani-ku...!^[8]

Dakle, ovo je realnost. Realnost je da su Poslanik, s.a.v.s., i njegov sunnet ti koji mogu osigurati naše jedinstvo i snagu. Zbog navedenog, zašto ne razmisli onaj koji se protivi sunnetu dokle će nas dovesti negiranje sunneta i njegovo neslijeđenje?!

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah volje-ti...!”^[9]

Ljubav prema Allahu, dž.š., podrazumijeva ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., a ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., podrazumijeva ljubav prema Allahu, dž.š. Stoga nije moguće da voliš Allaha, dž.š., a da ne voliš Njegovog Vjerovjesnika i da ne slijediš njegov sunnet. I svaka tvrdnja da se voli Allah, dž.š., a da se ne voli Njegov Poslanik neispravna je i besmislena.

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.^[10]

Prema tome, jedini način da se krene pravim putem među mnogim putevima i različitim pravcima jeste slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., koje karakterizira ispravnost, i prakticiranje njegovog sunneta.

I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate...!^[11]

U jednoj predaji se spominje da je žena po imenu Ummu Jakub, a koja je učila Kur’an, došla Abdullahu ibn Mes’udu i rekla mu: “Šta sam ja to čula da ti proklinješ one koje tetoviraju, zahtijevaju tetovažu, uklanjaju dlake s lica, prave razmak među zubima radi ljepote i mijenjaju Allahovo stvaranje?” Abdullah reče: “A zašto ne bi prokleo one koje je prokleo Božiji Poslanik, s.a.v.s., a što je i u Allahovoj Knjizi?!” Nato žena reče: “Proučila sam sve što je među koricama Mushafa i to nisam našla!” Reče joj: “Da si učila kako treba, našla bi. Allah, dž.š., kaže:

...ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite...!^[12]

Tako je, jer se slična predaja navodi od Poslanika, s.a.v.s.”^[13]

[1] El-Džumu’a, 2.
[2] En-Nisa, 64.
[3] El-Enfal, 20.
[4] En-Nisa, 59.; En-Nur, 54.
[5] Ebu Davud, “Es-Sunna”, 5.
[6] En-Nisa, 59.
[7] El-Enfal, 46.
[8] En-Nisa, 59.
[9] Alu Imran, 31.
[10] El-Ahzab, 21.
[11] En-Nisa, 65.
[12] El-Hašr, 7.
[13] El-Buhari, “El-Buju’”, 25.; Muslim, “El-Libas”, 120.; Et-Tirmizi, “El-Libas”, 25.