Kur'an (2)
Ima mnogo savremenih mislilaca koji smatraju da će uskoro nastupiti razdoblje Kur'ana. Činjenica u koju se nije teško uvjeriti nakon kratkog provjeravanja jeste da se naše vrijeme počelo okretati Kur'anu brzinom većom nego što smo očekivali, pa i zamišljali.
Čak i oni kratkih i površnih pogleda mogu osjetiti da je Kur'an povezan sa svemirom i njime se prožima, te da su sva njegova tumačenja postojanja tačna. Ne uspijevaju se suzdržati od divljenja snazi utjecaja tih tumačenja i prosvijetljenosti njihovog svijeta.
Oni koji djeluju u području nauke, spoznavanja i mudrosti željno i s velikim užitkom čitaju tu veličanstvenu knjigu, uvjeravajući se da ona tumači tajne postojanja, precizne odnose među postojećim stvarima i pojavama, u duhu njihovih naravi, izlažući to sve njihovom pogledu.
Kur'an je taj koji duboko zalazi u svaki sastavni dio postojećeg svijeta, tumačeći ga i objašnjavajući njegovu svrhu, sadržinu i osnove, na način koji ne ostavlja nikakve nedoumice ili sumnje.
Kur'an također zahvata tumačenje osjetilnoga, duhovnoga i misaonog života čovjeka, organizira ga i prikazuje mu najviše ciljeve i ideale. Zatim, uzima čovjeka za ruku i vodi ga cilju, savjetuje ga kako da se u odnosu na njih ponaša blago, osjećajno, pažljivo i pravično. Između njega i grijeha, odnosno loših djela, postavlja prepreke i pregrade koje ne može prijeći.
Kur'an je Božanski tumač koji na najbolji način ocjenjuje vrijednosti Božijih blagodati datih čovjeku, kao što su zdravlje, raspoloženost, nadarenost i snaga. On ukazuje na najbolji put idealnog korištenja darova i blagodati, izbavljajući ljude a da oni jedni drugima pritom ne otežavaju.
On je knjiga i izvor svjetlosti. U duše onih koji ga zavole i počnu ga slijediti unosi osjećaj smisla slobode, razumijevanja pravičnosti, duh bratstva, želju za pomaganjem drugih i življenjem za druge, toliko da od njih, iako su stvoreni od krvi i mesa, čini bića gotovo izjednačena s melekima, svejedno što se kreću Zemljom. Pokazuje im put koji ih vodi u sreću oba svijeta i vrata sreće širom otvara pred njima.
To je knjiga vodič, koja svojim upućivanjem ide ispred onih koji su otvorili oči pred Istinom. Uzima ih za ruku da ih provede iza horizonta, u svijet metafizike. Srca ispunjena mirom vodi kroz nepregledna prostranstva, duše koje razmišljaju napaja oduševljenjem i hrani zanosom. U mirne savjesti stalno udahnjuje dah dobrote.
On je tumač krasan do te mjere da čovjeku, koji je na svijet poslan s najvišim smislom i u najljepšem obliku, pruža najljepši vid sreće i zadovoljstva, zajedno s najljepšim oblikom dostojanstva, uzvišenosti i uzdignutosti, kao i s najvišim humanističkim standardom življenja, na najpouzdanijem putu dostizanja idealne razine “savršenog čovjeka”.
Nije li veličanstvena knjiga bila ta koja je uredila prava pojedinca i prava zajednice, kao i odnose među njima, u sferi ponašanja, međusobnog ophođenja, uzajamnih dužnosti i odgovornosti? Nije li ispravno razumijevanje vrijednosti slobode, pravednosti i jednakosti Kur'an ostvario jednim korakom, u vrijeme kad se cijeli svijet batrgao u vrtlogu tame, nemara i zalutalosti? Nije li izveo najuspješniju bitku protiv nepravde i nasilja? Nije li pozvao ne samo na milost i saosjećanje prema ljudima već i na milost i saosjećanje prema svemu živome? Nije li ratu i miru postavio ljudske standarde, a od svojih privrženika načinio zagovornike i pobornike sigurnosti, zaštitnike mira na zemlji i simbole ravnoteže na njoj?
Divna je ta svjetlosna knjiga koja čovjeka podsjeća na njegovu nemoć i siromaštvo, kida mu okove usamljenosti i sebičnosti, a istovremeno u njemu razvija pobude saosjećanja i poziva ga da razvije jedra s kojima će broditi u metafizički svijet.
Divan je sklop Božanskih nadahnuća koji sve osigurava i nudi hiljade koristi, upozorava na sve što je zabranjeno i štetno, a što se nekad ne da ni zamisliti, sklop koji nas uzima za ruku i vodi nas na teren sigurnosti i pouzdanosti. U trenutku kad srca potakne poslanjima pravednosti, dobročinstva i povjerenja, kad pokaže horizonte Dženneta, on istvremeno poprati upozorenjima na loša djela, loše ponašanje, nasrtanje na imovinu, čast, moral i prava drugih. Njegov poziv se ponavlja kako bismo utočište tražili u zaštiti i brizi Uzvišenog Allaha.
To je Knjiga koja potvrđuje visok rang svih ranijih vjerovjesnika i poslanika, sve objavljene knjige i poslanice, smatrajući ih blagodarnim knjigama i poslanicama. Posebno čuva dostojanstvo Tevrata, Indžila i Zebura, smatrajući ih blagodarnim knjigama, s praktičnim rješenjima i objašnjenjima raznih pitanja i korigiranjem onog što je u njima iskrivljeno, te vjerovanjem u sve što je u njima izvorno sačuvano.
Dakle, on je na neki način naišao na zagubljene stare knjige i predstavio ih. Njihove vjerovjesnike spominje s uvažavanjem i poštovanjem, a posebno vjerovjesnika Musaa, a.s., i vjerovjesnika Isaa, a.s., tako što ih ubraja među “Ulul-Azm”. Time nas on uvjerava da govori istinu, te naglašava da su majke tih dvojice velikih vjerovjesnika bile primjeri nadahnuća, odnosno, da su imale posebna srca i duše kojima su se odlikovale nad drugima. Time on svim ljudima zdravog rasuđivanja jasno daje na znanje da je objavljen da potvrdi Istinu i sve postojeće postavi na odgovarajuće mjesto.
To je Knjiga koja je čovjeka izbavila iz svih vrsta zastranjivanja, uputila ga na Pravi put. Onima koji izvršavaju zapovijesti Uzvišenog Allaha, obećao je dženetska prostranstva kakva čovjek nije vidio, za kakva čovjek nije čuo, kakva niko nikad nije zamislio, a onima koji zapovijesti budu kršili zaprijetio je Danom u kojem će srca biti uplašena, a oči zaslijepljene. Pokazao je najbolje puteve idealnog korištenja darova i blagodati, izbavljajući ljude a da oni pritom jedan drugome ne moraju otežavati.
Otkako je svojim dolaskom počastila svijet, Knjiga je neprolazne vrijednosti svih ranijih knjiga čuvala od izokretanja i štitila od promjena. Ona je Objavu očuvala onakvu kakvom je poslana, usprkos protivljenju jadnih mislilaca ateista koji ne znaju nizašta osim za neprijateljstvo, omalovažavanje i nastojanje da mijenjaju i zamjenjuju, te usprkos nemaru prijatelja koji ne ispunjavaju zahtjeve prijateljstva.
Kad je Kur'an objavljivan kao najvredniji sastavni element “čuvane ploče”, objavljen je s neusporedivim značajem i dostojanstvom. Sad je on zaštitinik jednako visokoga dostojanstva, a možda i većeg. U vremenu koje dolazi on će također biti knjiga koja će se u ukrašavanju krune natjecati sa suncima.
Kad se jasni Kur'an pojavio obuhvativši Istok, Zapad, Sjever i Jug, obgrlivši ih svojim blistavim rukama, sa sobom je nauku donio u svaki kraj, čiji žitelji su ga prihvatili, a te krajeve Zemlje pretvorio je u nešto slično Džennetu. Oni koji su se od tada pridržavali, nosili njegovo blistavo poslanje i iskreno zastupali, bili su uputitelji čovječanstva, vodiči u “kur'ansku civilizaciju”. Ti su vodiči bili na tako visokoj razini da bi ovi, koji danas bespravno tvrde da su učitelji današnjeg humanizma, taman da su živjeli u njihovo vrijeme, mogli biti tek đaci koji pred njima uče.
Slavni Kur'an došao je sa svojim iskonskim i vječnim blistavim poslanjem. Osim toga što je odgajao naša tijela, organe, srca, duše, umove i svijesti, pripremao nas je i da budemo ljudi budućnosti, nakon što nam je pokazao slabosti koje se nalaze iza visokih materijalnih i moralnih vrijednosti. Nema sumnje u to da će svaka razumna i svjesna zajednica ili država u budućnosti u Kur'anu vidjeti obilan izvor s kojeg treba piti, za razliku od nekih kojima je Allah zapečatio srca i uši, a na oči im navukao mrenu.
Kad bi se muslimani vladali u duhu Kur'ana i čednosti prvih muslimana – sada postoji primjetan pokret koji se razvija u tom pravcu – uistinu bi ubrzo zauzeli istaknuto mjesto u sadašnjim međunarodnim odnosima. Oslobodili bi se oponašanja drugih i kretanja iza njih. Zaista ne bi nalazili utjehu u slijepom oponašanju.
Djelovanje prvih istraživača Kur'ana u okviru akcije služenja vjerovanju i odgoju, koje je tada oduševilo svijet, trebalo bi podsticati i našeg savremenog čovjeka da s istim žarom izučava i razmatra. Činjenica da je nekoliko hiljada ashaba, nakon pojavljivanja islama među krševitim mekanskim brdima, uspjela načiniti veliki preobražaj koji je obasjao razne krajeve svijeta, specifična je i upečatljiva pojava koju treba pažljivo proučiti i ocijeniti. Kur'an je bogat izvor kojem se vjernici stalno vraćaju.
Stoga možemo reći da Kur'an, kao što jučer nije iznevjerio i nedoumicama prepuštao one koji su u njega vjerovali i slijedili ga, tako neće iznevjeriti ni one koji će se tek okretati njegovom blistavom licu i u njega od danas vjerovati. Neće iznevjeriti njihova očekivanja. Vjerujući da razum nadahnut svjetlom znanja i srce nadahnuto spoznavanjem istine, radi valjanog preispitivanja i proučavanja pitanje postojanja stavljaju pod lupu znanja i mudrosti, svaki sud koji dolazi u ime nauke, saglasan je i usklađen s duhom Kur'ana.
Kur'an je u svakom vremenu bio knjiga koja ljude poziva na nauku, naučno istraživanje i posmatranje, u sistematsko promišljanje, na čitanje knjige svemira i razumijevanje tajnih postojanja, na izbor pravih istraživača iz reda mislilaca koji pažljivo razmatraju.
Ovo što slijedi samo su nekolike kapi toga ogromnog talasa:
1. Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može (Er-Rum, 50).
2. Reci: “Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!” – A ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje (Junus, 10).
3. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti (El-Bekare, 164).
4. I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an, vjerovati (El-A'raf, 185).
5. A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda (Kaf, 6)!
6. Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite (Ez-Zarijat, 20-21)?
7. Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može” (El-Ankebut, 20).
8. A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću (Jusuf, 105)!
Ovakvim ajetima Kur'an poziva čovjeka da razmisli o zanimljivim pojavama kojima obiluje svemir, da shvati smisao skriven u postojećem svijetu, da vidi znakove ljepote razasute oko nas, da sluša glasove iz svih krajeva, odnosno da svoj duh uzdigne na razinu s koje će posmatrati i razmišljati.
9. Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten (Fussilet, 53)?
Uzvišeni Allah u ovom je ajetu izričito naglasio da će pokazati Svoje znakove u preciznom organiziranju svemira, u samim ljudima i njihovom okruženju, u harmoniji koja vlada u okruženju, koje čovjek ne može da ne posmatra i da ne vidi njihovu ljepotu.
10. Jedno od znamenja Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On je kadar da ih sve sabere kad bude htio (Eš-Šura, 29).
11. Neka je slavljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju (Jasin, 36).
12. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite (En-Neml, 88).
13. I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut (Jasin, 38-39).
14. Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo (Ez-Zarijat, 47).
15. Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid (En-Nur, 43).
Ovi i slični ajeti sadrže izvanredna tumačenja koja ukazuju na pojave iz predmeta brojnih velikih naučnih otkrića, a koja, ne samo što predstavljaju osnovne postulate islamske civilizacije već nagovještavaju i neke sadržaje koje još nismo sasvim razumjeli, koji mislioce i hrabre istraživače pozivaju da na njih obrate pažnju, da ih tek razmatraju.
- Napravljeno na .