Odgoj djece i obrazovanje
Ovom prilikom bih razmotrio dva važna aspekta koja se vežu za porodicu:
- Sve ono što ulazi u vizuelno i zvučno polje djeteta trebalo bi da ima pozitivan, čist i vaspitni karakter.
- Svako djelo koje se učini u ime odgoja djeteta mora biti učinjeno s ljubavlju i iskreno.
Još od dolaska na svijet dijete pažljivo prati dešavanja oko sebe. No, svjesno prepoznavanje stvari i događaja počinje tek nakon perioda razaznavanja. U tom periodu dijete počinje da percipira boje i oblike oko sebe, ali postaje i samosvjesno vlastitog karaktera i vlastite naravi. U tom procesu dijete je pod stalnim utjecajem događaja koji ga okružuju i vlastitih zapažanja. Trudi se da shvati ono što se zbiva ovo njega.
Stvari u kojima uživa, kao i one koje ga odbijaju, pojave na koje reagira pozitivno kao i ostale reakcije dijete počinje da pokazuje upravo u ovom periodu. Ugodne i lijepe stvari koje se dešavaju u njegovoj blizini čine ga sretnim, kao i sve ostale ljude. S druge strane, ružne i tužne stvari će ga pogoditi kao i bilo koga drugog. U tom pogledu, njegova duša koja je u stalnom kontaktu sa okolinom, imat će svoje izvore neprekidne strepnje i neprekidnih užitaka. Svojim sitnim organima vida i sluha dijete učestvuje u zbivanjima koja ga okružuju i na taj način dolazi do novih saznanja. Sve ono što vidi i čuje pohranit će u podsvijest kako bi ta zapažanja u budućnosti iskoristilo kao materijal u izgradnji vlastitog karaktera. Dakle, svi ovi sadržaji koji se pohranjuju u unutarnjem svijetu djeteta u budućnosti će biti utkani u njegov karakter i cijeli njegov život će se kretati u pozitivnom ili negativnom smjeru koji će biti određen upravo ovim pohranjenim sadržajem. Iz tog razloga možemo slobodno reći da su stvari koje pohranimo u podsvijest faktor koji će najviše utjecati na ljudsko ponašanje u budućnosti.
Postoji mnoge stvari lijepe poput kevsera, koje kroz zlatne oluke teku u pravcu djeteta. Takve stvari će njegov unutarnji svijet preobraziti u Džennet u kome stanuje prijateljstvo, vjernost i ljubav. S druge strane, postoje i one stvari koje su crne, prljave i zagađene, koje dječije srce pretvaraju u jamu ispunjenu strahotama, srdžbom i mržnjom.
Zbog svega što smo naveli, značaj odnosa roditelja prema djetetu u tom periodu je ogroman. Dijete svoj karakter i svoju narav gradi samo uz pomoć onoga što mu roditelju pokažu, objasne i dozvole da čuje. Dakle, dijete se vremenom pretvara u osobu koja odražava stav porodice u kojoj se rodilo i gdje je sazrelo. Bilo da mi to primjećujemo ili ne, na karakter djeteta više utječu stvari koje ono vidi i čuje u porodici, nego savjeti koje mu dajemo. Naravno da i savjeti imaju svoju funkciju, ali oni ne mogu biti utjecajni poput nijemih savjeta koje dijete prima posmatrajući i osluškujući dešavanja oko sebe. Bit će da se stvarni utjecaj savjetovanja ogleda u mjeri u kojoj se ono nadograđuje na stvari koje dijete vidi u porodici. Svaki savjet koji ostane bez podrške porodice imat će slab utjecaj, dok će savjeti koji se sukobljavaju sa onim što dijete nauči u krugu porodice prouzrokovati psihološke poteškoće u njegovom razvoju. Ukoliko jadno dijete s jedne strane proživljava neuredan i nemiran porodični život, a s druge strane prima savjete o poštenju, moralu i vrlinama, ono će postati izgubljeno i nemirno.
U tom pogledu, roditelji, kao ni ostali stariji članovi porodice, niti u jednom trenutku ne smiju zaboraviti na prisustvo djeteta koje ih stalno prati i koje, kroz sebi svojstvena mjerila, procjenjuje sve ono što vidi i čuje. Ne smiju zaboraviti jer dijete je učenik u krugu porodice i ono što se zbiva oko njega predstavlja lekciju koja će imati najveći utjecaj na njegov razvoj. Iz tog razloga, moramo pronaći modus ponašanja koje će djetetu predstaviti sliku osobe u kakvu želimo da se razvije. Dakle, zbivanja oko djeteta moraju biti u skladu sa slikom budućnosti koju priželjkujemo za svoje dijete. U to ime, sve ono što se dešava u njegovoj bilizini trebalo bi da bude u funkciji pripreme za savjete koji će da uslijede, kao i u funkciji praktičnog prikazivanja onoga što smo mu već savjetovali.
Recimo da je riječ o poštivanju i vjerovanju u Svevišnjeg Stvoritelja, o poštivanju i uvažavanju boraca za Istinu koji su nam govorili o Njemu, o ljubavi koju osjećamo prema ljudima, o privrženosti narodu i domovini... Sve su to stvari na kojima porodica mora konstantno da insistira i da se njihovo prisustvo oko djeteta osjeća u svakom trenutku. Tako će dijete na svakom koraku udisati sve ono što mu članovi porodice serviraju pred njega...
Dakle, nijedna lekcija ne može biti korisna poput iskrenog savjeta kojeg ćemo dobiti u porodici. Važno je samo da uskladimo svoja djela sa onim što govorimo i da ono što savjetujemo bude u kontinuitetu i od srca. I zaista, koja to lekcija može biti učinkovitija od lekcije o vrtoglavom skladu i uređenju na nivou svemira, nakon koje će dijete osjetiti čuđenje i poniznost? Koja još lekcija na djetetu može ostaviti neizbrisivi trag poput suza koje će se proliti nakon priče o paćenicima koji su se borili na putu Svevišnjeg Stvoritelja?
Manite se suvišne priče, filozofiranja i nejasnih izjava. Kakvi želite da budete? Pokrenite se i postanite baš to! Tako i nastupajte pred svojom djecom. Zato vas molim, ne govorite mi nadugo i naširoko i zakonitostima psihologije i principima pedagogije. Možete li mi reći bilo šta pozitivno o ovoj temi? Da li vam je ikada lice izblijedjelo, a leđa se povila pod teretom odgovornosti koja je pala na vas? Da li ste ikada izgubili apetit samo zato što neki zadatak koji vam je povjeren niste uspjeli da odradite na pravi način? Da li ste bar jednom uzdahnuli pri pomisli na susret sa Najmilijim, Kome dugujete svoj život? Da li ste se ikada bolno zgrčili kada ste u usta stavili haram (zabranjeni) zalogaj, kao da ste progutali kaktus? Da li ste ikada zajecali vidjevši nekog čovjeka koji pati i rekli: „Uzmi sve. I ovaj novac i ovu odjeću. Neka sve bude tvoje!“ Da li vam je ikada pošlo za rukom da stavite druge ispred sebe, kada je riječ o položaju, zvanju, interesu, pa čak i duhovnim slastima i osjećajima užitka? Da li ste dušama oko sebe uspjeli pokazati spremnost da vlastitu dušu žrtvujete za svete ciljeve? I na kraju, da li ste nebo svoje porodice uspjeli da održite čistim pred naletom prljavštine, poricanja i nevjerstva?
Zaista, da li ste pred svojim djetetom uspjeli da položite ovaj najteži test? Ako jeste, onda više nema potrebe za nekim vanrednim naporom. Ali, ako niste, teško da ćete samo uz pomoć teorijskog znanja uspjeti da izmijenite njegovo stanje duha. Zato ponovimo još jednom, ukoliko želite da vaše dijete bude nosilac vjere, iskrenosti, bistrine, dubine, stida i čestitosti, onda svi članovi porodice moraju poštovati ove uzvišene vrline. Želite li da i ono svoj život predodredi uzvišenim ciljevima i da pokaže požrtvovanost po tom pitanju, onda je važno da mu primjere takvog ponašanja ne navodite iz historijskih legendi. Dijete bi trebalo da se ugleda na ljude koje svakodnevno vidi oko sebe. U suprotnom, koliko god mu vi govorili o junaštvu drugih ljudi, ukoliko se oko njega nalaze ljudi usporenog duha i karaktera, neminovno je da će oni pomutiti viziju koju dijete posjeduje. Dijete koje se razvija u takvom okruženju predstavlja nesretnika koji je prepušten kriznim situacijama.
Roditelji i drugi odrasli ljudi
Drugi važan aspekt predstavlja šefkat (ljubav i saosjećanje) kojeg će roditelji i ostale odrasle osobe iskazivati u kontaktu sa djetetom. Doduše, šefkat je osobina koja je utkana u prirodu roditelja. Niti se o roditeljima može govoriti odvojeno od šefkata, niti o šefkatu odvojeno od roditelja. S tim što postoje i roditelji koji se ponašaju vrlo strogo i grubo prema svojoj djeci vjerujući da je riječ o dostojanstvu i ozbiljnosti. Opet neki drugi su po prirodi živčani i osjetljivi, pa se na isti način odnose prema svom djetetu. Treba odmah reći da se dostojanstvo i ozbiljnost ne smiju pomiješati sa strogošću i grubošću. U prvom slučaju ljudi zadržavaju svoju pozitivnu energiju, učinkovitost i oko sebe šire povjerenje, dok u drugom slučaju postaju mrski, odvratni i bez ikakve učinkovitosti na svoju okolinu. Iz tog razloga možemo reći da će dostojanstveni i ozbiljni ljudi svojim riječima i djelima uvijek moći da osvoje dječije srce i da upravljaju njima, dok onima koji su grubi i mrzovoljni to nikada neće poći za rukom.
Šefkat predstavlja melodiju ljudske prirode i naravi. Bilo da je riječ o mlađima ili starijima, svi su uzbuđeni zbog ove melodije i pod njenim su utjecajem. Šefkat predstavlja najjasniji jezik rezonance sa Beskrajnom Milošću koja okružuje čitav kosmos. Bez šefkata nemoguće je očekivati niti od odgajatelja niti od onoga ko se odgaja da se uzdignu na nivo ljudskosti. I putovanje prema uzvišenim svjetovima koji leže iza nebesa je moguće ostvariti jedino na mekanim i tajanstvenim krilima šefkata. Vlasnik beskrajne milosti će pokazati milost prema onima koji su imali šefkata, i primit će ih k Sebi. Iz tog razloga „ukoliko želite da Nebo pokaže milost prema vama, onda i vi budite šefkatli i milostivi prema onima koji su na Zemlji“[1] (a posebno prema nevinoj djeci). „Neće biti milosti za one koji je nemaju prema ostalim stvorenjima.“[2] Među drugim upečatljivim izjavama Najboljeg među ljudima stoji i ona gdje se kaže: „Onaj ko ne poštuje odrasle i koji nije ispunjen šefkatom prema mlađima nije od nas.“ I zaista, on se među svojim prijateljima isticao kada je u pitanju šefkat prema članovima njegove porodice, a posebno prema djeci.
Jednom prilikom je otišao duboko u pustinju da bi vidio svoje dijete koje je bilo kod dojilje. Čvrsto ga je zagrlio, poljubio i opet se vratio nazad. I cijeli svoj život je ostao takav. Volio je i bio je voljen... Djecu je grlio i pokazivao im ljubav. Kada bi god zamahnuo trzalicom po našim dušama, začula bi se neka životna melodija. Tako se ponašao jer je to bilo utkano u njegovu narav. I zaista, Allah je ljude stvorio da bi iskazivali ljubav prema svojoj djeci i kako bi zbog njih trpili i muke i nesreće koje ih snalaze. „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu...“ (El-Kehf, 46) „Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje...“ (Et-Tegabun, 15)
Ustvari, ovaj odnos predstavlja i najbolji put da u budućnosti od djece tražite nešto. Ljubav i šefkat koje nosite u svom srcu poput vodopada ćete sasuti u njihova srca, a onda ćete se potruditi da osjete inspiracije koje nosite u duši. Slatkorječivost će poput najslađeg soka poteći prema njihovim dušama, a tvoji iskreni pogledi će dati krila njihovim srcima. I zaista, kako je samo čista melodija na usnama roditelja, a duboka pjesma u duši djece u porodici gdje je opća atmosfera u toj mjeri prečišćena i bistra.
Na kraju možemo reći da je šefkat jedan čarobni napitak koji topi i briše mržnju i bijes i neraskidivi konopac koji čvrsto povezuje članove porodice. U isto vrijeme, to je skoro pa jedini instrument koji će vam pomoći da osvojite dječije srce.
Zato, onaj ko čvrsto zgrabi ovaj moćni instrument, preći će preko najstrmijih litica i pronaći lijek za najteže probleme. Zaista, šefkat i milost predstavljaju tajni ključ i ne postoje vrata koja se tim ključem ne mogu otvoriti, niti srce koje se uz njegovu pomoć ne može osvojiti.
[1] Hadis
[2] Hadis
- Napravljeno na .