Značaj porodice

Ovom prilikom bih želio dati jedan opći pogled na strukturu porodice, a onda se dotakao stvari koje su važne u kontekstu odgoja i obrazovanja djeteta unutar porodice.

Porodica predstavlja osnovnu ćeliju i prostor dječijeg razvoja te primarnu pokretačku snagu koja dijete uzdiže na nivou društva. Ustvari, jedna savršeno organizirana porodica, sa svim njenim članovima, predstavlja narod ili društvo u umanjenoj verziji. Riječ je o jednom sređenom i skladnom društvo koga - ako je to moguće - čine djed, nana, otac, majka, djeca, pa i amidže i tetke...

Osnovni stubovi jednog zdravog društva se razvijaju upravo u sklopu porodične ćelije. U tom okruženju se stječu odgoj, ahlak i pravila lijepog ponašanja u zajednici. Poštovanje i uvažavanje starijih, ljubav prema mlađima i iskren odnos prema prijateljima jesu osobine koje se uče u porodici. Onaj ko unutar porodice nauči da se prema djedu i nani odnosi sa merhametom, da poštuje i sluša svoje roditelje, da se ljudski odnosi prema svojim vršnjacima i da bude plemenit, i u društvu će pokazivati istu takvu narav. S druge strane, oni koji su odgojeni daleko od navedenih vrlina bit će uzrok različitih strujanja u zajednici. Iz tog razloga može se reći da je za odgoj potrebna sređena i zdrava porodična građa. U zavisnosti od toga koliko je porodica zdrava nove generacije će u toj mjeri biti uravnotežene i korisne svom narodu. U suprotnom, porodica će djelovati kao fabrika koja proizvodi ljude koji će potkopavati i porodicu, ali i društvo...

Zdravlje i ravnoteža na nivou porodice

1. Roditelji moraju biti veoma otvoreni jedni prema drugima i uspostaviti potpuni sklad kada je riječ o međusobnim pravima i dužnostima, odnosima i stavovima. Svako pozitivno držanje i djelo koje otac i majka pokažu u međusobnom odnosu su poput vrijednog dijamanta koji se dodaje u dječiju zbirku irfana^[1]. Kada dođe vrijeme za to, dijete će otvoriti svoju zbirku i iskoristiti svaki dijamant koji mu je na raspolaganju. Suprotno tome, negativni stavovi koje roditelji pokažu u međusobnom odnosu predstavljaju jednu crnu fleku u njihovim blistavim umovima. Fleka je to zbog koje će im roditelji pasti u očima i ogrnuti se jednim negativnim plaštom.
2. Članovi porodice bi u svakom slučaju trebali da se okupe oko jednog člana porodice i da njega prihvate kao osobu odgovornu za sve aktivnosti u domaćinstvu. Takav odnos će pomoći da se u porodici razvije ideja poslušnosti i da se uspostavi osjećaj zajedništva i harmonije.
3. Glava porodice trebala bi prema svim članovima domaćinstva, a posebno prema onim najmlađim, da se odnosi nježno, pažljivo, da im bude na usluzi i da čini stvari koje će ih razveseliti. Bude li svoje dužnosti izvršavao na pravi način, ostali članovi porodice će gajiti simpatije prema njemu, čime će njegove upravljačke dužnosti biti u velikoj mjeri olakšane.
4. Glava porodice je dužna da u skladu sa običajima i tradicijom svojim ukućanima obezbijedi razne poklone. Ukoliko nije u situaciji da to uradi, onda bi trebao da objasni razloge kako ne bi probudio nikakvu sumnju u njima. U suprotnom, to stanje nezadovoljstva bi moglo da raste i na kraju prouzrokuje neke nepopravljive deformacije u porodičnom tkivu.
5. Vrlo je važno da glava porodice bude od pomoći u svakodnevnim obavezama svojoj supruzi i djeci. Iako to ponekad može biti veoma naporno, zbog vlastitih poslova koje preuzima na sebe, vrlo je važno da se tako ponaša kako bi zadržao svoj autoritet u porodici i pružio primjer svojoj djeci koja će nekad u budućnosti osnovati vlastite porodice.
6. Članovi porodice se moraju međusobno odnositi sa puno poštovanja i na jedan kulturan način. Takvo ponašanje, htjeli mi to ili ne, utječe i na našu djecu koja u skladu sa tim definiraju i svoje ponašanje u okviru društva. S druge strane, kada na njih dođe red, i oni će u porodicama koje osnuju nastojati da prema drugim članovima budu pristojni i pažljivi. Ako im još od malih nogu prenesemo neke osobine koje će pronaći svoje mjesto u srcima i dušama, jednom kada se otisnu u život bit će nemoguće da se upuste u licemjerstvo i izvještačenost.
7. Poštovanje i pažnja koju roditelji pokažu prema svojim roditeljima za djecu predstavljaju najbolju odgojnu poruku koju im možete poslati. S obzirom da moderne porodice ne pružaju priliku da u njima borave djedovi i nane, današnja djeca po tom pitanju zaista nemaju sreće.
   
   Kamo sreće da smo svoja domaćinstva organizirali tako da u njima i naši roditelji pronađu svoje mjesto, da im se pruži prilika da budu zajedno sa svojim unucima, čime bi i mi dobili priliku da budemo na usluzi svojim roditeljima. Nažalost! Na jednoj strani su djedovi i nane kojima je potrebna briga i pažnja i koji su žedni dječije ljubavi, a na drugoj neiskusni očevi koji pokušavaju sami da se nose sa životnim izazovima, a na trećoj jadna djeca koja su ostavljena bez nježnosti i ljubavi. Zato valja još jednom napomenuti da spokoj i povjerenje u porodice zavise od sposobnosti razmjene emocija među njenim članovima.
   
   Odrasli treba da vole i pokažu pažnju, a mlađi da poštuju i uvažavaju starije. Roditelji bi uvijek trebali da budu ispunjeni ljubavlju i nježnošću, dok bi djeca, s druge strane, sa osjećajem odgovornosti, trebala da budu puna poštovanja i uvažavanja prema svojim roditeljima. Osjećaj odgovornosti i svijest za služenje jesu neke od ljudskih osobina koje se razvijaju kroz dugoročnu praksu. Dijete nekad mora i po pedeset puta da vidi šta znači poslušnost i uvažavanje roditelja da bi to shvatilo, „svarilo“ i utkalo u svoj karakter. Jer nekada je veoma teško ostvariti željene rezultate ako pored savjeta nema i praktičnih primjera, a u nekim slučajevima je to i nemoguće.
   
   Izgleda da je danas veoma teško organizirati porodicu na način da naši roditelji žive zajedno sa nama. S druge strane, onima koji su to uspjeli nije uopće lahko da održe takvo stanje. Taj problem je aktuelan posebno danas kada život tjera članove porodice da žive na različitim mjestima. Sve ovo djeluje kao prepreka na putu uspostavljanja i održavanja željenog oblika porodične strukture. Iako to možda i jeste tačno, ipak ovo nisu razlozi koji bi organiziranje idealne porodice učinili nemogućim. Zašto ne bi podijelili godinu na način da svaki njen dio posvetimo određenom članu porodice s kojim bi bili zajedno? Sasvim je izvodljivo organizirati vrijeme na način da svaki taj period provedemo sa određenim članom naše porodice.
   
   Što se mene tiče, da bi svojoj djeci omogućili planirano i željeno duhovno uzdizanje, onda ćemo im, ako treba, i iz najdaljeg mjesta dovesti jednog djeda i nanu. I zaista, potrebno je uraditi sve, ali baš sve što je u okvirima dozvoljenog, kako bi ispunili i zadovoljili svoju djecu. U suprotnom, sve ono što ne nađe u porodici, potražit će na ulici. Takva situacija bi u velikoj mjeri otežala upravljanje porodicom. U nekim situacijama, ne samo da bi otežalo, već bi se djeca mogla pretvoriti u razjarena bića koja se ni na koji način ne mogu staviti pod kontrolu. U tom slučaju, otac koji nije uspio da u okviru porodice zadovolji svoje dijete i da ga veže za porodicu, bit će primoran da se sukobljava sa ulicom. Kamo sreće da smo uspjeli sve ono što je potrebno za odgoj i vaspitanje djece servirati im pred noge, na taj način se ne bi doveli u poziciju da ih zabrinuto ispraćamo svaki put kada izlaze na ulicu.
8. Svi poslovi unutar porodice, a posebno oni koji se tiču obaveza oko djece, trebali bi na vrijeme da se urade i obavljaju na sistematičan način. U tom pogledu sljedeće stavke su vrlo važne:
   
   • Odlazak na spavanje, ustajanje i ishrana se moraju dovesti u red.
   • Potrebno je urediti vrijeme odvojeno za čitanje, promišljanje, rad i brigu o djeci.
   • Važno je posvetiti pažnju i provjeriti na koji način dijete provodi vrijeme u školi, na ulici i sa svojim prijateljima.

U kući u kojoj odlazak na počinak i ustajanje nije dovedeno u red teško da se može govoriti o efikasnom funkcioniranju, odmoru ili zdravlju. Ukoliko vrijeme odlaska u krevet i ustajanja nije usklađeno, u toj kući će doći do zbrke, izmiješat će se vrijeme odvojeno za rad i odmor, tako da ni odmor neće biti koristan, kao što ni rad neće biti dovoljno plodan i učinkovit... Ukoliko jedan član porodice svoje radne sate organizira u vrijeme kada drugi član spava, jedni drugima će smetati i u toj porodici će biti nemoguće ostvariti bilo kakav sklad.

Zato je vrlo važno djecu slati na spavanje u vrijeme koje im najviše odgovara, dopuštati im izlazak vani radi igre pazeći na vemenske uslove koji vladaju vani, i vrijeme koje im odvajamo posvetiti, na prvom mjestu, odgojno-obrazovnim temama. Jedini način da uspijete sa vašom djecom jeste uspostavljanje odnosa koji će predstavljati kombinaciju ljubavi, discipline i principijelnosti. To je božanski i stvaralački put na nivou kosmosa koji se pruža prema svakom pojedincu. U tom pogledu, roditelji koji se kreću tim putem su mirni i spokojni, a društvo je sretno i mirno.

[1] Znanje, kultura, shvatanje

Tweet

Whatsapp